Dok su drugi klinci sanjali da budu vatrogasci, policajci, nogometaši, liječnici, pravnici i kauboji, Emil Tedeschi (48) s pet godina se zamišljao u odijelu i kravati sanjajući da bude direktor. 

Tad nije znao kome ili čemu, ali je vjerovao da je to najviše što čovjek može u životu postići. Svoj dječački san ostvario je u ranim dvadestima, a put do jednog od najbogatijih ljudi u zemlji počeo je 1987. u Italiji.

Ondje se zaposlio u tvrtki očeva poslovnog partnera. Godinu kasnije prešao je u Trst te 1989. postaje menadžer u velikoj britanskoj firmi Meteor Holding u Milanu.

Meteo Holding je bio najveći veletrgovac papirom u Europi, ali 1991. tvrtku su likvidirali vjerovnici, nakon čega se Tedeschi uz ostale radnike našao “na cesti”. Tad kreće u svoj projekt zvan Atlantic.

"Poduzetništvom sam se počeo baviti u trenutku kad sam zbog stečaja kompanije dotadašnjeg poslodavca ostao nezaposlen. Bila je to nužda i prilika. Nisam imao alternativu. U tom trenutku je nastao Atlantic. Bio sam jako mlad, ali sam već imao četiri i pol godine radnog iskustva, dobru plaću i participaciju u bonus shemi. Osnivanje vlastite kompanije bila je druga jako bitna stvar, a treća je bila usmjerena na razvoj Atlantica na Badnjak 1993.", ispričao je jednom Tedeschi. 

Te je godine tvrtku koja je bila podijeljena na Atlantic Trade, koja je distribuirala robu široke potrošnje, najviše žvakaćih guma Wrigley i čokolada Mars, te Atlantic Paper, koja je bavila trgovnim papira, odlučio usmjeriti samo na robu široke potrošnje. 

Bio je to velik iskorak, koji je realizirao krajem 1994. Prvi vlastiti brand Atlantica je bila Cedevita, koji je kupio 2001. Od tvrtke sa šest zaposlenih dogurao je do grupacije s više od 5000 radnika koja godišnje ostvaruje prihode oko 5,5 milijardi kuna. 

Ako Tedeschijevo bogatstvo gledate prema vrijednostima kapitala i rezervi iz 2013., posjeduje više od 600 milijuna kuna, a prema Poslovnoj Hrvatskoj, upravlja s 15 milijuna eura. O procvatu njegove tvrtke, Atlantic Grupe, puno se zna, no svoj privatni život drži delako od očiju javnosti. 

U vrijeme dok je kao dijete maštao o tome da vodi svoju tvrtku, u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji nije bilo razvijenog poduzetništva. Time je njegov san bio veći. Tko se krije iza odijela i multimilijunaša ispričao je za knjigu “100 hrvatskih lidera”, a ne voli se ponavljati.

"Kao klinac nisam bio oličenje spretnosti. Odrastao sam u prekrasnom prirodnom okruženju na Korčuli. Naša kuća je bila doslovno udaljena dvadesetak metara od mora, s borovima koji prelaze preko kuće i gotovo ulaze u more. Svake godine barem bih jednom pao u more potpuno odjeven. Sjećam se da sam jednom na putu od škole do kuće brao ciklame da ih poklonim učiteljici i da sam se posramio jer je majka, koja me srela, bila uvjerena da ih berem za nju", ispričao je svojevremeno Tedeschi, koji je tad cvijeće htio dati učiteljici Fani Šimunić. Predavala mu je do četvrtog razreda osnovne škole na Korčuli.

"Bio sam otvoreno dijete, s objema rukama u zraku i željom da prvi odgovorim, da budem najbrži u čitanju, da najdalje skočim udalj, da budem najbolji u matematici i prvi stojim u vrsti", opisao se tada direktor sanjar.

No Emil se sjeća i ostalih profesorica koje su mu u mladosti bile autoritet. Među njima je istaknuo razrednicu iz Zagreba profesoricu Galić, danas Slavetić koja mu je predavala engleski jezik.

"Jako me voljela, ali engleski je za mene istodobno bio i predmet na koji sam išao s bolom u želucu jer sam ga počeo učiti kasnije od ostalih u razredu. Jako me mučilo to što se nisam mogao nekom retorikom ostvariti ono što hoću. Poslije sam ga savladao i danas se njime solidno služim, pa i držim predavanja na svjetskim fakultetima, iako naravno nije perfektan, ali nije ni moj hrvatski."

Od svojih je roditelja, kaže, “pokupio” njihove najbolje osobine. Od majke je, koja je po djedu iz obitelji poznatih brodograditelja, a kao diplomirana pravnica bila je jedina sutkinja na Korčuli, naslijedio odrješitost, upornost, ustrajnost i tvrdoglavost. 

Otac mu je pak usadio širokogrudnost te ga naučio da ljude ne dijeli i ne sprema “u ladice” te da u svakome traži dobro do te mjere da se to može nazvati i naivnošću.

"Zaista mislim da ljudima treba uvijek dati vjeru, ne nastupati rezervirano jer ako se ne otvoriš, nećeš u odnosima ništa dobiti ili ćeš to dobiti mnogo teže. Roditelji su mi zajedno usadili da se ljudi ne dijele po boji kože, naciji, religiji i različitim diskriminacijskim kriterijima , a onda sam poslije taj svjetonazor dodatno nadograđivao učeći da život nije crno-bijel, nego sivo-sivi, slojevit i kompleksan." 

Otac mu je pomagao u Atlanticu svojim iskustvom. Po povratku u Hrvatsku iz Italije, gdje je s partnerima imao tvrtku, Emilov otac priključio se sinovoj kompaniji. Sa sobom je donio iskustvo, poznanstva i nešto kapitala.

"Ali nikada nije nastupao sa stavom ‘ti to moraš’ ili ‘to ne radiš dobro’. Nije ulazio u neku zonu mog autoriteta koji se gradio. Stvarno je bio karizmatična osoba. Ja sam imao 25, a on 55 godina. No nije inzistirao niti očekivao da bude predsjednik uprave ili nešto slično. Smatrao je da čovjek vrijedi koliko može napraviti", rekao je jednomTedeschi.

Otac se u tvrtki zadržao dvije do tri godine te se povukao zbog bolesti. Emilova je majka ionako uvijek govorila da uz jedan veliki hrast nikada ne raste drugi veliki hrast...

Iako ga mnogi prozivaju da razjasni kako je zaradio svoj prvi milijun i o tome imaju razne teorije, sam Tedeschi je 2010. u emisiji “Nedjeljom u dva” rekao:

"Svoj prvi milijun zaradio sam početkom 1993., niti dvije godine od pokretanja vlastite tvrtke. No radilo se o protuvrijednosti u robi, zalihama i isporukama kupcima. Prvi milijun koji sam uspio ‘staviti sa strane’ na račun zaradio sa 2007., kad je tvrtka izašla na burzu i kad je obitelj prodala 18 posto dionica."

No Tedeschi se prisjeća kako je zaradio prvi novac, koji je bio daleko od ikakvih milijuna.

"Bilo je to 1984. Zaradio sam tada svojih prvih 100 tadašnjih njemačkih maraka kao DJ na maturalnoj zabavi svog prijatelja Alana Baruna. On je bio maturant MIOC-a, danas 15. gimnazije. Puštao sam glazbu u podrumu hotela Palace. No ta mi je zarada bila manje važna jer mi je važnije bilo puštati glazbu", otkrio je Tedeschi koji se i danas opušta na takav način. 

Inače prvi njegov kontakt s pločama i glazbenim slušalicama te koncertima dogodio se u Jabuci. Poslije kreće s izlascima u Kulušić i Lap. Uglavnom, na njega je velik utjecaj imalo razdoblje novog vala. 

Osim glazbe od posla se “odmara” igrajući s prijateljima dva puta na tjedan košarku, ali, kaže, da ne dijeli vrijeme na slobodno i neslobodno.

"Meni termin slobodno vrijeme ne funkcionira jer na neki način podrazumijeva da sam zarobljen na poslu, a nisam, ne osjećam se tako. Kad se nešto radi, radi se bilo privatno ili poslovno. Meni je obitelj važnija od posla i jako sam oko nje angažiran."

U braku je s arhitekticom Majom više od dva desetljeća te imaju dvoje djece Emila i Lizu. 

S obzirom na to da veliki i ozbiljni poslovi iziskuju “žrtve”, u njihovoj obitelji “karijernu žrtvu” podnijela je supruga Maja. Nju opisuje kao izrazito ambicioznu ženu, ali da je i ona odlučila ići takvim poslovnim koracima teško bi opstali. Kakav je njihov odnos najbolje opisuje u jednoj rečenici:

"Svakim danom sve sam više zaljubljen u nju."

Kad ne razmišlja o poslu, putuje sa suprugom, druže se s prijateljima ili kod kuće razgovaraju, čitaju, odlaze na utakmice ili pak šeću svoja dva psa. Jedan od najdražih životnih trenutaka mu je 40. rođendan.

"Vraćao sam se s jednog sajma u Essenu. Bio je petak. U trenutku kada sam ušao u stan ugledao sam gomilu poznatih lica, a bend je svirao pjesmu Električnog orgazma ‘Bejbe, ti nisi tu’, koja je inače obrada Stonesa. Cijelu večer sam bio u transu, cijeli mi je život prošao kroz glavu, to su bile goleme emocije."