Još pred kraj prošlog stoljeća novac koji je Kina posuđivala prekomorskim zemljama bio je potpuno zanemariv. Dobro - ne baš sasvim zanemariv. Svota je bila oko 500 milijardi dolara u 2000. godini. Danas je to nevjerojatnih 5 bilijuna dolara. Doista, sada su najveći svjetski vjerovnik, koji je dvostruko nadmašio dvije najjače financijske institucije na svijetu, a to su Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond zajedno.

Ovih dana je Big Think objavio je zanimljiv tekst koji bi se mogao odnositi i na Hrvatsku koja se sve više otvara kineskom državnom kapitalu. 

Budući da to Kina radi pod velom tajni, teško je pratiti tijek novca. Međutim, nova opsežna studija koju su proveli Sebastian Horn i Christoph Trebesch iz Instituta za svjetsko gospodarstvo iz Kiela i Carmen Reinhart sa Sveučilišta Harvard, pružili su neke nove spoznaje o kineskom kreditnom carstvu. 

Velike želje Zašto ova država gradi stotine novih aerodroma?

Što su istraživači otkrili? Više od polovice kineskih kredita zemljama u razvoju naziva se "skrivenim" novcem - zajmovima koji nisu prijavljeni niti jednom međunarodnom fondu, kao što je primjerice Svjetska banka.

Uistinu, ekonomist i autor izvješća, Tresbesch, nedavno je u intervjuu za njemački Spiegel izjavio da je prikupljanje svih informacija bilo kao "neka vrsta ekonomske arheologije". Njihove informacije došle su iz brojnih svjetskih baza podataka o financijama, zajedno s nekim dokumentima koje je pružila CIA.

Nije tajna da Kina želi svim silama sakriti ovu vrstu informacija od međunarodne javnosti. Protivnici kineske tajne prakse posuđivanja strahuju da se Peking upušta u predatorsku diplomaciju duga i koristi svoju svjetsku Inicijativu Belt and Road - Pojas i cesta - kako bi stvorio novu vrstu ekonomskog kolonijalizma nad Afrikom i drugim dijelovima svijeta u razvoju.

Kina je u stanju daljnje ekonomske evolucije. Davno su nestali dani siromašnog svjetskog proizvođača jeftinih roba. S rastućim potrošačkim tržištem kod kuće, Kina sada smanjuje svoj utjecaj na ogromne dijelove svijeta. Jedna od njihovih strategija je da siromašnijim zemljama postanu najzastupljeniji zajmodavac na svijetu.

To može biti problematično iz više razloga. Zemlje koje prihvaćaju taj sporazum, na kraju se teško zadužuju kineskoj politici na više načina, i to monetarno i kulturno. Ekstremni primjer je Džibuti, čiji je kineski dug jednak 70 posto BDP-a zemlje. U prosjeku, 50 najvećih kineskih zajmoprimaca duguje negdje oko 15 posto svojih BDP-a, što je, ipak, na globalnoj razini prilično mnogo.

Autori su također otkrili da Kina nikada nije službeno objavila bilo kakve zajmove Iranu, Venezueli ili Zimbabveu, ali se u drugim dokumentima pokazalo sa su im Kinezi glavni vjerovnici. U izvješću se spekulira da je jedan od načina da se izbjegnu ta međunarodna potraživanja za prekogranično kreditiranje, da kineska vlada isplaćuje zajmove izravno svojim izvođačima, a ne samim vladama u razvoju.

Veliki dio tih kredita ne podliježe agencijama za kreditni rejting, jer većina kineskih inozemnih zajmova potječe izravno iz njihove vlade. Kineska praksa pozajmljivanja preuzima još jednu zanimljivu dinamiku, budući da zemlja pozajmljuje mnogo više od novca: pomaže u izgradnji ključne infrastrukture u tim zemljama u razvoju.

Da se ne zaboravi Šutila je 30 godina: Kako me Partija natjerala na masakr

Na taj način Kina izvozi zdravu dozu svoje kulture i utjecaja, a kao što je poznato Kinezi upravo ulažu u nekoliko ključnih projekata i u Hrvatskoj - od Pelješkog mosta, do namjere da po najpovoljnijoj cijeni grade željezničku prugu od Križevaca do Mađarske i u perspektivi od Zagreba do Rijeke.

Kinesko ulaganje u Afriku poprima oblik kredita u zamjenu za razvoj infrastrukture. Često, kineske tvrtke i građani žanju koristi i dobit od tih velikih projekata. Dok mnogi Afrikanci pozdravljaju toliko potrebnu investiciju u svoje zemlje, nije jasno koliko kontinent ima koristi od ovog kineskog utjecaja.

Jedan od glavnih problema s kojim se suočavaju mnoge zemlje jest da gotovo cjelokupno dugovanje njihove zemlje dolazi iz Kine. Na primjer, od duga od 50 milijardi dolara u Keniji, više od 72 posto toga duga potječe iz Kine. U Senegalu, autoceste, industrijski parkovi i drugi ključni razvojni projekti za funkcionalnu zemlju financiraju se velikim, rizičnim kineskim zajmovima. Ponovno, velik dio ove vrijednosti vraća se u Kinu. To ne rade iz humanitarnih razloga. Kinezi očekuju kapitalni i kulturni povratak.

Prije 35 godina Najčuvanija tajna Juge: Spiskali su milijarde dolara

Tim Wegenast, koji je napisao izvješće o kineskom rudarstvu u Africi, kaže:

"Više ili manje sigurno je reći da kineske tvrtke zapošljavaju manje lokalne radne snage od drugih tvrtki jer dovode veliki broj kineskih radnika, a kad razvijaju lokalnu infrastrukturu, zemljama daju zajmove koji se koriste za plaćanje tih radova, što pa novac opet ide kineskim tvrtkama i njihovoj radnoj snazi."

Mnogi kineski krediti imaju veće kamatne stope i kraća dospijeća, s velikim kolateralima koji uključuju robu ili čak važnu stratešku stranu infrastrukturu. Autori izvješća napominju da je Kina počela govoriti o tome da će u budućnosti biti transparentnija, međutim još se ne vide nikakvi dokazi da će to i učiniti.