Iako je premijer Andrej Plenković prije mjesec dana najavio razgovore o smanjenju plaća u javnom i državnom sektoru, pregovori sa sindikalnim središnjicama još nisu počeli.

- Problem je što Vlada ne želi navući veliki bijes u javnom sektoru, novo nezadovoljstvo državnih službenika, zaposlenih u zdravstvu, policiji i vojsci u trenutku kad vlada već velika napetost u društvu zbog restriktivnih mjera u borbi protiv korona virusa. Neki ekonomisti bliski Vladi zato i ocjenjuju da neće biti nikakvih prevelikih drastičnih rezova, pogotovo jer je Vlada odlučila upumpati milijarde kuna u pomoć privatnom sektoru.

- Kako da vi nekome pravdate štednjom i nužnošću rezanje plaće od 5500 kuna u državnoj službi, a istodobno dajete 4000 kuna za radnika u privatnom sektoru koji sjedi doma - opisuje slikovito tu dilemu naš sugovornik.

Neke opsežnije reforme sigurno neće biti pred izbore, tako da otpada bilo kakvo sustavno i promišljeno smanjivanje javnog sektora ili toliko najavljeno plaćanje po učinku, platni razredi, ocjene, pošteniji koeficijenti koji bi isto vrednovali sva radna mjesta. Sve ono što nije provedeno u zadnje četiri godine neće biti provedeno ni pet mjeseci prije izbora.

A Vlada ipak mora pokazati da se i javni i državni sektor treba nečega odreći kako bi utišala kritike da država i dalje ne radi na štednji te da javni sektor, dok privatni grca u problemima, nema praviše brige. Vladi i HDZ-u je porastao rejting te bi bilo kakvi mučni pregovori sa zaposlenima samo navukli bijes zaposlenika i nezadovoljstvo dijela javnosti. Plenković bi pošto-poto htio izbjeći takav scenarij pred izbore.

- Želimo napraviti kompromis sa sindikatima, dakle da se sve postigne dogovorom, a ne jednostranim smanjivanjem. Kad vidite neke njihove čelnike kako govore da se ne trebaju ničega odreći, pitate se u kojem svijetu žive - kaže nam drugi sugovornik upućen u pripremu planova.

Vlada je dodatno otežala i praćenje mase plaća koje se izdvajaju iz proračuna za javni i državni sektor. Tako se, primjerice, u proračunu navodi da je 2018. za to utrošeno 28 milijardi kuna, 2019. godine 29 milijardi kuna... A samo dogovorene povišice ove godine su oko dvije milijarde kuna.

U konačnici neke procjene, kad se zbroje svi efekti, pokazuju kako bi se za plaće sljedeće godine moglo izdvajati i više od tri milijarde kuna više nego 2019. godine. Ono što se sigurno želi ukinuti su dodaci poput božićnica i regresa, te ukidanje najavljene povišice od lipnja. Ali svi napominju da će daljnji razvoj s plaćama nakon toga ovisiti o tome koliko će korona potrajati, koliko novca će stići od EU za pomoć, hoće li trebati produljiti mjere pomoći i nakon srpnja...

DOLAZE CRNI DANI Marić je ljut jer ga ne razumiju - nakon srpnja nema novca

- Ako iz smanjenja plate vojsku, policiju, zdravstvo i učitelje te najniže plaće državnih službenika, ostaje jako malo prostora - kaže nam još jedan sugovornik iz Vlade.

Teško da će se ići na rezove koji bi donijeli uštede veće od dvije-tri milijarde kuna godišnje. Također, kako nam je potvrđeno, smanjivat će se plaće i zastupnicima, dužnosnicima te drugom vodećem osoblju baš kako bi se u javnosti ostavio dojam da su “političari krenuli od sebe”. Rezat će najvjerojatnije i novac političkim strankama za koje se godišnje izdvaja 58 milijuna kuna. S time će se kupiti i politički mir barem nakratko i čekati kako će se kriza razvijati.

Da bi drastično rezanje plaća moglo donijeti više štete nego koristi smatra i predsjednik Zoran Milanović.

U nedavnom intervjuu za N1 je rekao kako je i on bio za to da se definira kome u javnom sektoru treba smanjiti plaće. Ali ga je pokolebala analiza Instituta za javne financije. Analizu na koju se pozvao izradila su četiri autora s Instituta za javne financije: Slavko Bezeredi, Vjekoslav Bratić, Josip Franić i Ivica Orban. Razradili su i četiri scenarija s brojem zaposlenih i smanjenjem plaća, a u njima nisu obuhvaćeni lokalna uprava, državne tvrtke, lokalne tvrtke, ustanove...

Prvi scenarij uključuje svih 356.000 zaposlenih u sektorima: znanstveno istraživanje i razvoj, javna uprava i obrana, socijalno osiguranje, obrazovanje, zdravstvena zaštita, socijalna skrb sa smještajem i bez njega.

Drugi isključuje 94.000 zaposlenih u zdravstvu, policiji i vojsci s obzirom na najave da njima zbog borbe s korona virusom ne treba smanjiti plaće. U oba je scenarija pretpostavljeno smanjenje bruto plaće zaposlenika po progresivnoj stopi. To znači da za plaće do 4500 kuna nema smanjenja, a nakon toga rez plaća postupno raste sve do 40 posto smanjenja za plaće iznad 36.500 kuna.

Ministar rada Josip Aladrović je, inače, već ranije rekao da će oni s najnižim plaćama biti zaštićeni od smanjenja.

U analizi se navodi da je trošak cjelokupne plaće za svih 356.000 zaposlenika s doprinosima, porezom i davanjima 42,9 milijardi kuna. Takvim progresivnim rezanjem bi taj trošak pao za 4,2 milijarde kuna, na 38,7 milijardi kuna. Međutim, zbog smanjenja bruto plaće pali bi i prihodi od doprinosa na plaću (za 583 mil. kuna), doprinosa za I. stup mirovinskog osiguranja (za 551 mil. kuna) te od poreza na dohodak i prireza (za 838 mil. kuna). Dakle, ušteda za proračun opće države ne bi iznosila 4,3 mlrd. kuna, koliko iznosi pad ukupne mase bruto plaća, već 2,3 mlrd. kuna godišnje ili oko 190 milijuna kuna mjesečno, navode u IJF-u. No ono što autori gledaju je država u cjelini. Ipak, porez i prirez na dohodak nisu prihod središnje države, ali rashod za plaće jest. Navedenih 838 milijuna kuna ostalo bi u proračunu države koja nosi najveći teret krize, a ne bi završilo u proračunima gradova, općina i županija.

U drugom scenariju plaća po istom principu pada svima osim 94.000 zaposlenih u obrani, policiji i zdravstvu. Zbog užeg obuhvata zaposlenika u tom scenariju ušteda je manja pa će u proračunu opće države ostati 1,5 mlrd. kuna godišnje ili 126 mil. kuna mjesečno, navodi se u analizi.

Zato su s obzirom na relativno skromne uštede u prva dva scenarija, autori IJF-a uveli dva dodatna scenarija koji podrazumijevaju znatno veće umanjenje za zaposlenike s mjesečnom bruto plaćom do 20.050 kuna. Opet su u trećem scenariju obuhvaćeni svi, a u četvrtom se isključuju djelatnosti bolnica, obrane i policije. Funkcija smanjenja slična je onoj prethodnoj, uz nekoliko razlika: između minimalne plaće i bruto plaće od 6000 kuna stopa umanjenja plaće je od nula do 20 posto, za plaće između 6000 i 20.500 kuna iznosi 20 posto, a zatim progresivno raste do maksimalnog iznosa od 40 posto za bruto plaće iznad 36.500 kuna.

Što nas čeka? Šonje o 2020.: Javni sektor, iseljavanje, turizam, kamate...

U tom trećem scenariju se zato pokazuju znatno veće uštede u odnosu na prethodna dva. One iznose 4,9 milijardi kuna godišnje ili oko 400 mil. kuna mjesečno. U četvrtom scenariju, na navedeno umanjenje bez spomenutih hitnih službi, ušteda iznosi 3,35 milijardi kuna godišnje. U sva četiri scenarija nisu razmatrana umanjenja raznih neoporezivih primitaka od prigodnih nagrada poput božićnica i regresa, pa do troškova prijevoza i dnevnica, a to je ono na čemu Vlada misli štedjeti. Autori zato zaključuju da su čak i uz drakonske rezova plaća učinci relativno skromni.

Na kraju autori zaključuju da postoje i brojne opasnosti od smanjenja plaća. Primjerice, da će mnogi radnici iz privatnog sektora izgubiti posao i obitelj će ovisiti od prihoda članova obitelji u javnom sektoru. Smanjivanje dohotka imat će i utjecaj na to da se smanji i potrošnja. Vlada bi trebala provesti i tražene reforme te razmisliti zato o drugim stavkama na kojima može štedjeti.

Pametnije je napraviti ciljane rezove, nego ad hoc rezati svima jednako. Autori ističu i problem glomaznog javnog sektora te da bi upravo kroz selektivniji pristup i optimizaciju javnog sektora mogli čak i povećati plaće, a smanjiti njihov ukupni trošak.