Iznos koji je potrebno odvojiti za obrok u najsiromašnijim državama svijeta, s obzirom na potrošačku moć stanovništva, doseže ekvivalent od stotina američkih dolara. To pokazuju rezultati studije Svjetskog programa za hranu (World Food Programme; WFP) i Mastercarda o kojem piše Poslovni dnevnik. Tako stanovništvo u zemljama u razvoju za jedan osnovni obrok treba izdvojiti cjelokupan iznos dnevnog dohotka, čak i više u slučaju građanskih sukoba ili ekonomskog kolapsa.

U usporedbi s razvijenim, bogatim zemljama, razlike su drastične. Kao osnovica za ovu studiju "Counting the Beans: the True Cost of Food around the World" poslužila je savezna država New York. Ondje za pripremu jednostavnog obroka, poput variva od graha, treba izdvojiti 1,20 američkih dolara što predstavlja 0,6 posto prosječne dnevne zarade.

Istovremeno, u Južnom Sudanu, najlošije rangiranoj zemlji u studiji, obrok stoji 268 puta više – odnosno za njega je potrebno s obzirom na kupovnu moć izdvojiti iznos ekvivalentan 321,70 dolara. Zaključci studije ojačali su predanost kompanije Mastercard postizanju cilja osiguravanja 100 milijuna obroka diljem svijeta onima kojima je to potrebno. Za hranu je najveći postotak primanja potrebno odvojiti u sljedećim zemljama:

Južni Sudan: cijena obroka je istovrijedna cijeni od 321,70 dolara za obrok u New Yorku (stanovnik treba odvojiti 155% dnevnog primanja za kupnju jednog obroka)

Nigerija: cijena obroka je istovrijedna cijeni od 200,32 dolara za obrok u New Yorku (stanovnik treba odvojiti 121% dnevnog primanja za kupnju jednog obroka)

Deir ez-Zor, Sirija: cijena obroka je istovrijedna cijeni od 190,11 dolara za obrok u New Yorku (stanovnik treba odvojiti 115% dnevnog primanja za kupnju jednog obroka)

Malavi: cijena obroka je istovrijedna cijeni od 94,43 dolara za obrok u New Yorku (stanovnik treba odvojiti 45% dnevnog primanja za kupnju jednog obroka)

Demokratska Republika Kongo: cijena obroka je istovrijedna cijeni od 82,10 dolara za obrok u New Yorku (stanovnik treba odvojiti 40% dnevnog primanja za kupnju jednog obroka)

Druga studija WFP-a utvrdila je izravnu povezanost između hranjivih školskih jela i akademskog postignuća i produktivnosti u kasnijem životu. Djeca uključena u desetogodišnji program osiguravanja školskih obroka u Šri Lanki su kao odrasle, radno sposobne osobe zarađivala 5% više od onih koji nisu bili uključeni u projekt. Analiza troškova i koristi je pokazala da svaki dolar uložen u školske obroke donosi ekonomski povrat od 3 do 10 dolara. Istovremeno, svakog dana je 815 milijuna ljudi gladno.

U Hrvatskoj, prema podacima UNICEF-a, svako peto dijete živi ispod granice siromaštva, a najviše su pogođena kućanstva s troje i više predškolske djece te ona gdje roditelji nisu zaposleni ili je zaposlen samo jedan od njih.