Ušli u EU, proveli reforme i plaće im narasle tri puta!
Godine 2004. postala je članica Europske unije i potpisnica Schengenskog sporazuma i tada počinje njen ekonomski uspon.
U tome su uspjeli zahvaljujući nekoliko ključnih reformi, ali da je bilo lako, nije. Prije pristupanja Litve EU, posebno u prvom desetljeću primjene zakona o tržišnoj konkurenciji, politika konkurentnosti bila je usmjerena na kontrolu cijena i na cijene što su ih određivale tvrtke koje su kontrolirale tržište.
"Prvo desetljeće, u 90-ima, obilježila je visoka inflacija, spor ekonomski rast i slaba konkurencija", kaže Šarunas Keserauskas, predsjednik Vijeća za konkurenciju Republike Litve.
Tijekom pregovora koji su prethodili ulasku u EU naročito su se isticala pitanja poput liberalizacije tržišta, uklanjanja nepotrebnih vladinih propisa, otvaranja tržišta i konkurencije.
"Pristupanje EU značajno je povećalo mogućnosti ekonomskog rasta zemlje, kao i uvjete ekonomske podrške i raspoloživih sredstava, te je dovelo do boljih izgleda za izvoz i uvoz kako bi se potaknuo ekonomski rast povećala konkurentnost u zemlji", kazao je za B92.
Uz to, razgovori o pridruživanju također je pridonio uspostavljanju tijela za konkurentnost koje je trebalo biti neovisno od vlade. To je, konačno, dovelo do osnivanja neovisnog tijela za konkurentnost 1999. godine.
"Istodobno, izmijenjeno je zakonodavstvo o konkurentnosti u skladu s pravnom stečevinom EU-a. To je imalo dvostruki efekt: prvo, usklađivanje je olakšalo primjenu zakona o konkurentnosti, jer su europska pravila tržišnog takmičenja postala direktno primjenjiva u zemlji i sad se u svojoj praksi možemo osloniti na brojne europske slučajeve i sudske odluke, a drugo, ulaskom u EU mogli smo sudjelovati u redovnim sastancima i radnim grupama EU za zaštitu konkurentnosti. Možemo razmjenjivati iskustva, što je sve naš rad učinilo još efikasnijim", govori Šarunas.
Ulazak u EU osjetio je svaki gradanin Litve kroz kroz promjene koje su im olakšale svakodnevni život.
"Većina građana Litve bi, vjerojatno, istaknula prednost slobodnog kretanja ljudi, odnosno slobodnog putovanja u zemlje EU bez vize. Ekonomisti bi, s druge strane, isticali tržište EU-a od 500 milijuna potrošača koje je postalo otvoreno za litvanske tvrtke, kao i financijsku podršku koju je naša zemlja dobila", kaže on.
Od pristupanja EU 1. svibnja 2004. godine, Litva je dobila oko 15 milijardi eura pomoći, što se koristilo za razvoj infrastrukture, jačanje poslovne konkurentnosti, smanjenje regionalnih i socijalnih razlika.
"Podrška EU, kao i otvoreni izvoz tržišta doveli su rasta ekonomije i zaposlenosti. Članstvo u EU pridonijelo je i poboljšanju ugleda Litve među stranim investitorima. Prije pristupanja litvanski BDP iznosio je 46 posto prosjeka EU-a po stanovniku. U 2011. godini dosegnuo je 62 posto, da bi u 2014. došao do 72 posto, odnosno do 78 posto u 2017.", kaže on.
Istraživanje Eurobarometra provedeno 2019. potvrdilo je da 91 posto Litvanaca smatra da je članstvo u EU donijelo mnoge pozitivne promjene u zemlji.
"Pored toga, nezaposlenost se smanjila sa 11 posto u 2004. na 6,2 posto u 2018., dok je prosječna plaća porasla sa 357 na 932 eura. Iako su cijene proizvoda i usluga porasle za više od 50 posto u posljednjih 15 godina. To pokazuje da su se kupovna moć i financijski kapaciteti gotovo svih državljana Litvanije vremenom povećavali", govori Keserauskas.
Brojne su prednosti članstva u EU koje su se osjetili u svakodnevnom životu. Nekoliko godina ranije na snagu su stupila pravila koja reguliraju cijene roaminga u EU, pa građani sada plaćaju telefonske pozive, SMS i mobilni internet po tarifama iz svoje zemlje bez obzira gdje putovali.
"Po mojoj procjeni formalni pregovori o pristupanju EU po svim poglavljima trajali su dvije godine. To je uključivalo razgovore u okviru sporazuma o pridruživanju s EU, nakon čega je zemlja u narednih pet godina mijenjala zakone kako bi ih uskladila sa zakonodavstvom EU-a. Sve skupa pregovori su trajali oko 7 godina", kaže.
"Nije bilo naročito velikih izazova oko provođenja zakona o konkurentnosti. Međutim, bilo je ograničenja konkurencije koja su morala biti uklonjena, kao što je, na primjer, monopol nacionalnog operatera fiksne mreže", opisuje Keserauskas put ka EU.
Što se tiče pristupanja Srbije EU, on kaže da trebamo biti spremni za ono što predstoji. Njegova zemlja je imala nacionalni zakon o državnoj pomoći prije ulaska u EU. Prije toga vlada je usvojila pravila o kontroli državne pomoći u zemlji.
"Moj savjet zemljama u procesu pristupanja je da svaka kandidatkinja treba unaprijed odlučiti kako će mehanizam kontrole državne pomoći funkcionirati nakon pristupanja EU: koja nacionalna institucija će biti odgovorna za kontrolu državne pomoći i koja će biti njena uloga. Kao što se vidi iz iskustva drugih država članica, kontrola državne pomoći može funkcionirati na različite načine", zaključuje Šarunas Keserauskas.
On je o tome govorio i na konferenciji Državna pomoć i ekonomije Zapadnog Balkana na kojoj su sudjelovali predstavnici tijela za kontrolu državne pomoći Zapadnog Balkana, Europske komisije, Vijeća za zaštitu konkurentnosti Litve i europski stručnjaci.