Pljačka banke jedna je od vječnih inspiracija filmaša, te obično navijamo za malog zločinca da 'rastereti' veliku korporaciju, tj. banku. Clay Tumey jedan je takav mali čovjek koji je uspješno pljačkao između 2005. i 2006. godine, da bi se pet mjeseci nakon posljednje pljačke, tj. dva mjeseca nakon što je postao otac, predao policiji i okrenuo novu stranicu u životu.

Sve je počelo njegovim proučavanjem pljački na internetu. Clay tvrdi da je do najsitnijih detalja proučio pljačke koje su pošle krive, kako bi naučio što ne smije ponoviti. Odlučio je da ne smije apsolutno nikome reći što radi, jer što bi više ljudi znalo za njegov 'posao' to je bila veća šansa da ga ulove.

Evo kako bi izgledala njegova uobičajena pljačka: "Ušetao bih u banku i stao u red kao bilo tko drugi. Gdje god bi došao na red, tu bi blagajnu opljačkao. Jednostavno bi prišao kad bi bio moj red i predao upute napisane na kuverti - da mi daju novčanice od 50 i 100 dolara. U svojoj gornjoj polici obično bi imali manje od 10.000 dolara. U prosjeku bih dobio oko 5.000 dolara po pljački. No bila je riječ o malom riziku, pa sam bio O.K. s tim", objasnio je Clay ovih dana odgovarajući na pitanja na Redditu.

Istaknuo je da nikad nikome nije prijetio, nego bi samo rekao što želi, s tim da je znao da je bankama puno draže da se riješe 5.000-7.000 dolara po pljački nego da izgube klijente zbog situacije do koje bi moglo doći kad bi se pokušali opirati. "Oni vam jednostavno žele dati što tražite kako bi vi što prije napustili banku", kaže Clay, a mi smo sigurno da je mnoge potencijalne pljačkaše razveselila ova spoznaja.

Ne žali ni zbog čega

Tijekom svoje posljednje pljačke, onog trenutka kad se Clay okrenuo kako bi napustio banku, zaposlenica je počela vikati da zatvore vrata jer je upravo opljačkana. Na sreću, on je normalnim hodom napustio banku prije nego li su se za njim zaključala vrata. Nakon toga je do vrata došao muškarac koji je želio ući, te ostao ljutito ispred i ne znajući da pored njega upravo prolazi pljačkaš. 

Clay tvrdi da nikad nije osjećao krivicu zbog pljački, zato što nije nikoga napao ni ozlijedio. "S obzirom na okolnosti, bio sam pristojan koliko sam mogao biti prema zaposlenicima banke jer sam suosjećao s njima", objašnjava muškarac koji je proveo malo više od tri godine u zatvoru, da bi danas prikupljao novce kako bi mogao objaviti svoju knjigu o kriminalu, zatvoru i drugim šansama.

U međuvremenu, ni za čim ne žali. Kaže da nikad ne bi pljačkao pojedince, ali za banke je znao da imaju određenu svotu koju smatraju lako podnošljivim gubitkom. U zatvoru je pronašao sebe i smisao života, pa ne vidi kako bi mogao žaliti zbog nečega što se na kraju pretvorilo u nešto toliko dobro, piše Independent.