Treba li rezati u javnom sektoru, kako pokrenuti gospodarstvo, za Večernji list govori Domagoj Ivan Milošević, saborski zastupnik HDZ-a, predsjednik zajednice poduzetnika u stranci s dvadesetogodišnjim iskustvom u svijetu visokog biznisa.

Pred nama su predsjednički izbori. Kolinda Grabar-Kitarović imat će konkurenciju u Miroslavu Škori. Može li se ponoviti situacija s europskih izbora da podjela glasova rezultira lošijim rezultatom HDZ-ove kandidatkinje?

Predsjednica prije svega treba potvrditi kandidaturu. Vjerujem da će Kolinda Grabar-Kitarović biti izbor HDZ-ovih birača i pobijediti u drugom krugu izbora, tko god joj bio protivnik.

Jeste li zadovoljni rezultatom HDZ-a na izborima za EU parlament?

Nisam. Kao što rekoh na zadnjem predsjedništvu naše stranke – otvorili smo previše desno krilo, a posljedica je bila odljev dijela glasova desnici. Više od polovice glasova koji su otišli desnim strankama pripada nama. Moramo poduzeti sve da birače koji su nam inače tradicionalno skloni vratimo čim prije HDZ-u.

Zašto ste izgubili sigurni peti mandat?

Nismo iskoristili svu snagu i potencijal HDZ-a koji se ogledaju u tome da pokrivamo politički prostor centra, desnog centra i desnice te cijeli niz dokazanih političara koji imaju dovoljno iskustva da HDZ-u osiguraju uvjerljivu pobjedu. Uz njih bi i naši mlađi kandidati učili i politički profitirali. Prije nekoliko smo dana proslavili 30 godina HDZ-a i s ponosom se prisjećali utemeljitelja naše stranke i moderne hrvatske države Franje Tuđmana. Njegov recept uspjeha bio je zajedništvo svih struja i jakih pojedinaca! Sad je vrijeme da se zajednički usmjerimo na političke i gospodarske rezultate. Moramo za sve osigurati bolji život u Hrvatskoj, a ne izvan nje!

BDP je u prvom kvartalu rastao 3,9% na potrošnji i javnim investicijama. Može li nastaviti tim tempom?

Možda ne tim tempom, ali rast po stopama većim od tri posto možemo ostvariti. Rast plaća i zaposlenosti dobra je vijest, ali nažalost produktivnost ne prati taj rast. Ni u javnom ni u privatnom sektoru. Sve je veći problem nedostatak radne snage u privatnom sektoru, posebno turizmu i graditeljstvu, a proizvođači mi kažu da je problem eskalirao i kod njih. Vlada treba nastaviti porezno rasterećenje rada, građana i obitelji te poduzetnika i obrtnika kako bi olakšala i ubrzala njihova ulaganja u rast produktivnosti i modernizaciju. Ključno je gospodarski rast preusmjeriti u rast plaća i mirovina te smanjivanje socijalnih razlika. To je važnije od smanjenja opće stope PDV-a za jedan postotni bod u 2020. godini.

Lani nam je ekonomija ovisila o turizmu. Trebamo li se bojati za sezonu s obzirom na prve vijesti o lošijem bookingu?

Mislim da ne, ali se trebamo bojati sve veće ovisnosti o turizmu. Nemamo dovoljno radne snage koja je spremna raditi šest mjeseci godišnje, a uvozna radna snaga radije će otići na sjever raditi cijelu godinu za bolje plaće. Osim toga, radna snaga potrebna u turizmu nije visokoobrazovana i ne stvara proizvod s visokom vrijednošću poput Rimca, HS produkta, Infobipa. Golem potencijal uslužnog sektora vidim u hrvatskoj IT industriji. Nije mi poznat slučaj uspješne i bogate nacije koja se primarno ne oslanja na proizvodnju i izvoz. Sve ovo pak ne znači da ne trebamo jače prionuti produljenju sezone kroz stvaranje dodatnih sadržaja.

Rast se događa unatoč nedostatku reformi. Koliki bi bio da smo smanjili državni sektor?

Da smo proveli temeljne reforme koje vode smanjenju i učinkovitosti javnog sektora, stopa rasta bila bi dvostruko veća. Takav bi rast garantirao veći rast plaća i mirovina, bolji zdravstveni i obrazovni sustav te stvaranje dobrostojeće srednje klase kakvu danas imaju Češka, Poljska ili Slovačka. Veći rast povećao bi zaradu hrvatskih poduzetnika i obrtnika, a još bi se brže konsolidirale javne financije i smanjio i privatni i javni dug. U međuvremenu bi hitno trebalo osmisliti državne pakete podrške povratu naših iseljenika i njihovih obitelji u Hrvatsku. Reforme postavljaju jasne i transparentne kriterije napredovanja, znatno smanjuju klijentelizam i korupciju, a vraćaju i povjerenje u ključne političke stranke i lidere kao i tržišno gospodarstvo. Vrijeme je napokon da i mi Hrvati u potpunosti prebacimo gospodarski koncept iz socijalizma u moderno socijalno-tržišno gospodarstvo. Ne iseljavaju se naša djeca na Kubu, već u Njemačku ili Irsku.

Jedinu reformu, osim porezne, koju je Vlada pokrenula, onu mirovinsku, zaustavila je referendumska inicijativa. Je li trebalo ići u ubrzanje roka rada do 67.?

Načelno podupirem svaki reformski napor Vlade, ali mi je u ovom slučaju žao da nismo više inzistirali na socijalnom dijalogu te da se u razgovorima sa sindikatima i poslodavcima nije iznjedrila puno složenija mirovinska reforma. Mirovine su prevažno dugoročno pitanje da se ne bi pregovaralo, ako treba godinu, pa i dvije, za Boga miloga, raspravljamo o 2033. ili 2038. Zašto ne uključiti i oporbu? Ipak, prosperitet mirovinskog sustava može osigurati samo trajno ubrzavanje gospodarskog rasta i otvaranje još više dobro plaćenih radnih mjesta, a to se može postići jedino stvaranjem jako pozitivnog okoliša za biznis. Volio bih da je HDZ-ova Vlada krenula prvo u reformu javnog sektora i njegovo restrukturiranje, počevši od smanjivanja broja ministarstava.

Je li došlo vrijeme za rezanje broja zaposlenih u javnom sektoru?

Moj rezon je jednostavan – želimo efikasan, bolje plaćen i digitaliziran javni sektor, s manje klijentelizma i slabo plaćenih birokrata od kojih najbolji odlaze u privatni sektor. Sada je najpovoljnije vrijeme za ponuditi otpremnine ljudima, pa i porezne olakšice poduzetnicima koji preuzmu zaposlene u javnom sektoru. Država neka plati i dodatno školovanje i prekvalifikaciju, ali moramo se maknuti s mrtve točke. Vjerujem da se u Bruxellesu može dobiti i novac za takvo ozbiljno restrukturiranje javnog sektora. Bez toga, ali i jake suradnje privatnog i javnog sektora te usklađivanja tržišta rada i obrazovnog sustava nećemo uspjeti postići rast po stopama od pet ili šest posto. I još nešto, izrazito je važno u idućoj sedmogodišnjoj EU omotnici osigurati puno više novca za privatni umjesto javni sektor.

Treba li državni sektor smanjiti kroz teritorijalni preustroj i privatizaciju?

Da. Tvrtke poput Končara i Podravke mogu se transparentno privatizirati putem Zagrebačke burze, ali iz meni neshvatljivog razloga država i u 2019. želi suupravljati tvrtkama koje se natječu na svjetskom tržištu. Potpuno suprotno treba postupati s tvrtkama poput HEP-a, HŽ-a, Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda. One trebaju postati važni državni alati za jačanje srednjih i malih poduzetnika i obrtnika. Teritorijalni preustroj je složenije pitanje. Zalažem se za smanjivanje broja jedinica lokalne uprave, ali tako da Vlada propiše jasna pravila i kriterije te odgovornosti za lokalnu samoupravu. Gradonačelnici i načelnici financijski neodrživih općina opredjeljivali bi se za udruživanja ili uvođenje prireza. Vlada je tu da omogući načelnicima da privuku ulagače i zadrže poduzetnike.

Premijer je prije više od dvije godine obećao da će otkupiti mađarski udio u Ini. Danas ministri tvrde da se još razgovara s konzultantima koji bi trebali analizirati učinkovitost eventualne transakcije... Vjerujete li da se odustalo od te akcije?

Moj je stav jasan i javan od početka – nisam bio za tu akciju. Vidim samo dvije opcije pred nama: ispregovarati novi partnerski okvir s Mađarskom i jasno definirati naše strateške interese ili dogovorno pronaći novog strateškog ulagača. Novi partnerski odnos s mađarskom stranom, pri čemu namjerno ne spominjem samo MOL, osim značajnih ulaganja u preradu te razvoj i istraživanje Ine trebao bi obuhvatiti usmjeravanje mađarskog tržišta na hrvatske luke, buduće moderne željeznice i hrvatski LNG.

Je li problem Agrokora riješen ili će se njegovi repovi i dalje vući?

Vjerujem da je riješen i da će Vlada premijera Plenkovića biti zapamćena po spašavanju tisuća radnih mjesta i dobrog dijela hrvatskog poljoprivredno-prehrambenog sektora. Najveća zamjerka procesu je ugovaranje velikog i preskupog supersenior kredita pa je danas grupa opet visoko zadužena. Volio bih u budućnosti vidjeti ulaganja naših mirovinskih fondova. S malim dijelom mirovinske štednje mogli bi utjecati na cijeli sektor u Hrvatskoj i susjednim zemljama i osigurati zaradu štedišama. Hrana i voda u bliskoj budućnosti bit će važniji od nafte.

Vjerujete li da ima istine u optužbama oko angažmana neformalne skupine Borg?

Nije pitanje vjerujem li ja ili bilo tko drugi ili ne. Svi želimo jasne odgovore institucija koje se bave takvim poslovima. Šteta bi bilo da spašavanje Agrokora ostane zamrljano neraščišćenim insinuacijama.