Uz obilježavanje 30. godišnjice rušenja Berlinskog zida, u 2019. godini obilježena je i velika obljetnica 100 godina postojanja Bauhausa izložbom u Berlinische Galerie pod nazivom “Originalni Bauhaus”. Izložba je otvorena do 27. siječnja i prostire se na 1200 m2. Izložbu je postavio tim iz Bauhaus-Archiva, Museum für Gestaltung, s domaćinima te predstavlja više od 1000 poznatih i ponekih zaboravljenih Bauhausovih originala. 

Izložba priča povijest predmeta te nas vodi kroz njihov daljnji razvoj i doprinos u umjetnosti, arhitekturi i dizajnu te daje nam uvid u vječna semantička pitanja i glavne teme Bauhausa pokušavajući biti osnova za novi i kritični pogled na povijest i refleksiju Bauhausa. 

Revolucionari umjetnici Borili su se za sirotinju, bili su hrvatski Bauhaus

Zanimljivo je da je Bauhaus postojao samo 14 godina u Njemačkoj (1919. - 1933.), no i danas ima veliki utjecaj na umjetnike, a i općenito svojevrsna fascinacija Bauhausovim idejama ne prestaje. U 100 proteklih godina ideje su se prenosile, preoblikovale, ponovno pokretale, oponašale primjere i dalje razvijale u raznim pravcima, a danas i u digitalnim formama koje su predstavljene i na izložbi. Bauhaus nas vraća temi trenja između društva i umjetnosti. 

BAUHAUS - POVIJEST 

Škola umjetnosti i arhitekture - Bauhaus otvorena je u Weimaru u Njemačkoj vrlo brzo nakon kraja Prvog svjetskog rata - 1919. godine. U razdoblju nakon rata Njemačka se trebala prilagoditi strukturama zapadne Europe, graditi novu Republiku novim političkim i kulturnim snagama, tako da su i začeci pokreta vođeni političkim utjecajem. Nakon sedam godina bauhausovci su prebačeni u Dessau, a tek zadnje dvije godine bili su smješteni u Berlinu. Škola je tražila da studenti rade i razvijaju intuiciju te poticala kritičko razmišljanje, kao i grupne rasprave. U cilju da studenti kroz svoj rad ističu subjektivne percepcije, naglašavaju emocije nad smislom, škola je željela oplemeniti obrazovanje u umjetnosti tražeći novi pristup i nova sredstva rada za umjetnike i arhitekte. 

SOCIOLOŠKI ASPEKT 

Zanimljiv je i sociološki aspekt promjene koji Bauhaus donosi tad u arhitekturi, posebno u smjeru urbane arhitekture i rezidencijalnog života građana. Bauhaus vidi stvaranje uvijek nepobitno povezano sa stavom, životom i dizajnom. Vizija Bauhausa se prekinula kad je škola zatvorena 1933. godine usred političkih turbulencija u nastajanju nacističke Njemačke, jer se škola smatrala središtem komunističke misli. Kad je pod pritiskom novoinstaliranog nacističkog vodstva berlinska škola zatvorena, ideja Bauhausa počela je djelovati snažnije te se tad počela spuštati na razne razine djelovanja u umjetnosti, arhitekturi i razvoju društva. Baš kao i u vrijeme Bauhausa, kad se tražio prostor za razvoj uslijed političkih previranja u Njemačkoj između dva svjetska rata, i danas su nam potrebni javni kreativni prostori, kako za umjetnike, tako i za građane, kako bi mogli mijenjati politička strujanja i razvijati otvoreno društvo. 

IZLOŽBA ‘ORIGINAL BAUHAUS’ 

Osim eksponata koji se nalaze u stalnom postavu Bauhaus Archiva, ističe se i izložena međunarodna kolekcija koja s umjetničke pozicije daje novi pogled na ostavštinu Bauhausa. Prvi put su izloženi svih sedam čajnika Marianne Brandt zajedno i brojni drugi radovi od kojih ističemo: Oskar Schlemmerove skice za “Triadic Ballet”, fotograme autora Lászla Moholy-Nagy i Lucie Maholy, tepih Thost umjetnice Gethrud Arndt, tubularna metalna stolica Marcela Breuera, čak 250 tekstilnih uzoraka proizvedenih u Bauhausovim radionicama, uz razglednice, staklene slajdove i kataloške kartice Waltera Gropiusa, postavljene su i fotomontaže umjetnice Hannah Höch, fotogrami umjetničkog para May Ray i El Lissitzky, te kopija Oskar Schlemmerovih Bauhaus stepenica, koje je 1950. godine bojio njegov brat Casca. 

NOVA DJELA ‘ORIGINALI BAUHAUSA’ 

Upravo za ovu izložbu pripremljeno je čak 12 novih djela: video instalacija Anne Henckel-Donnersmarck, komparacija ranije spomenute kuće Am Horn s vrlo sličnom kućom Landhouse Ilse, rekonstrukcija Bauhausova tepiha Juliane Laitzsch, transformacija u staklo, Mies van der Rohe’s paviljona iz Barcelone, rad Veronike Kellendorfer, kolekcija Syntop koja predstavlja digitalizaciju Bauhausovih radova s radionica, a između ostalih novi autori su i Thomas Demand, Ursula Mayer, Thomas Ruff, Heidi Specker te Tobias Zielony. 

BAUHAUS STORYTELLING 

Na bazi 14 ključnih eksponata, izložba će razviti 14 različitih primjera iz povijesti koji u osnovi istražuju vezu između produkcije i reprodukcije, originala i kopije, unikata i serije, pričajući priču o tome kako je žena koja je sjedila na tubularnoj stolici postala najpoznatija nepoznata osoba Bauhausa, ima li kuća vlasnice Am Horn tajnu, zašto je baš čajnik koji je Marianne Brandt izradila za industrijsku proizvodnju postao toliko jedinstven... Upravo kroz prikazane priče i djela na izložbi posjetitelj dobiva konačan dojam o tome kako jedinstveni rad i serija te remake i originalni rad postaju nerazdvojno povezane cjeline u povijesti Bauhausa. Upravo spajanje umjetnosti i tehnologije kao osnova rada posebnost je stvaranja umjetnika Bauhausa. 

PRODUKCIJA, REPRODUKCIJA 

László Moholy-Nagy je objavio 1992. godine tekst u kojemu pokušava približiti umjetnicima teoriju da se tehnike reprodukcije mogu također umjetnički koristiti. S Luciom Moholy eksperimentirao je s fotogramima projicirajući motive direktno na papir. Nije bio zainteresiran toliko za samo originalno djelo, koliko za reprodukciju do koje je dolazio kreirajući repro fotografiju. Prema Lászlóvu poimanju, dizajn je integracija tehnoloških, socijalnih i ekonomskih zahtjeva, bioloških potreba i psiholoških učinaka materijala, oblika, boja, volumena i prostora. Tako se stvara nevjerojatan prostor za umjetnički izričaj. 

UNIKAT, SERIJA 

Iako se čajnici Marianne Brandt smatraju Bauhaus klasikom danas, u vrijeme nastajanja nisu se smatrali master djelom. Vrlo su često studenti na radionicama kreirali djela koja su se sastojala od dva fokusa - umješnost u radu i obrtnički trening uz ponavljanje. Marianne Brandt je i prva žena koja se uključila u radionice metalom i ručnim kovanjem radila predmete različitih formi. Čajnik je predivan, vrlo nadahnuto oblikovan, ali isto tako i previše složen za industrijsku proizvodnju. Originalni prototip napravila je 1924. godine pod vodstvom Lászle Moholy-Nagya. Marianne Brandt je tad bila učenica, a poslije će postati učitelj u metalnoj radionici Bauhaus. 

RAZLIČITI BLIZANCI 

U malom gradu Burbachu u Siegerland regiji sagrađena je 1923. godine sestra blizanka kuće Am Horn iz Weimara pod imenom Landhouse Ilse. Landhaus Ilse sagrađena je na inicijativu inženjera Willija Groblebena. Svojim kvadratnim tlocrtom i funkcionalnom podjelom prostora jako podsjeća na Haus Am Horn, koji je slikar Georg Muche izgradio kao uzornu kuću u Weimaru za prvu izložbu u Bauhausu 1923. godine. Neobično je to što je arhitekt zapravo sagradio hibridnu verziju kuće. Koristio je radikalan pristup u gradnji, ali i konvencionalne elemente gradnje tipične za srednju klasu tog vremena. Landhouse Ilse je sačuvana u gotovo nepromijenjenom obliku i stoga je važan arhitektonski dokument Weimarske Republike. 

MODERNI MEDIJI 

Bauhaus je bio izuzetno vješt u iskorištavanju modernih medija u svoju korist. Imidž su gradili kroz fotografije, izrađujući razglednice nove zgrade u Dessau. Fotografije je radila Lucia Moholy te je upravo fotografija zgrade u Dessau postala jedan od prepoznatljivih motiva Bauhausa. U to vrijeme je moderna arhitektura bila vrlo popularan motiv pa su kasnije iste principe koristili i Hannes Meyer i Hans Wittwer kod ADGB Trade Union škole u gradu Bernau. Također su koristili formu fotorazglednice. Na taj način Bauhaus je zabilježio istodobno svoje postojanje, kao i promociju moderne budućnosti. Na neki način Lucia je također Bauhaus činila besmrtnim, ali njezin rad je bio u sjeni muških partnera. Muzej Ludwig u Kölnu izložbom pod nazivom “Lucia Moholy - Ispisana povijest fotografije” na neki način vraća dug umjetnici. Izložba je otvorena do veljače 2020. godine. 

POSTAJUĆI POZNATI 

Sjedeća figura s maskom na licu jedna je od najpoznatijih figura Bauhausa, zapravo najpoznatija nepoznata žena, kako smo već spominjali ranije u tekstu. Fotografiju je izradio Erich Consemüller, a pojavila se nebrojeno puta u raznim tiskovinama. Objedinila je zapravo simbiozu svih materijala i tehnika kojima se Bauhaus služio: namještaj, metal, tekstil, kazalište i fotografiju. Sjaj Bauhausa u smislu mladosti, pameti i mode stopio se sa ženom na fotografiji koja ležerno sjedi u šik suknji i cipelama s maskom na licu.

Kako je vrlo intrigantno bilo tko je žena s maskom, Bauhaus je predstavio čak nekoliko mogućih kandidata. Tako da je interes za nepoznatu ženu zapravo i dalje rastao. Na izložbi se nalazi i fotoinstalacija za posjetitelje kako bi se fotografirali baš kao žena s maskom. 

JEDNOSTAVNOST 

Takozvani “ormar neženje” na kotačima, rad Josefa Pohla, prototip je multifunkcionalnog ormara namijenjenog samcima. Uspio je uhvatiti duh vremena te simbolično prikazati fleksibilnost, mobilnost i skromnost životnog stila i estetike jednostavnosti. U ormar stane sve što jednome muškarcu treba - prostor za jakne, hlače, majice, košulje, cipele i kravate. Na izložbi je dizajner Sigurd Larsen kroz svoj rad na primjeru modernog komada namještaja dao svoj odgovor na povijesni “ormar neženje”. 

BAUHAUS BUDUĆNOSTI 

Umjetnici Bauhausa tehničke inovacije koristili su za stvaranje iznimnih umjetničkih djela imajući na umu serijsku proizvodnju od trenutka kad su počeli raditi na prvoj skici svojeg budućeg djela. Sad je zapravo već 100 godina koliko je utjecaj Bauhausa prisutan u umjetnosti, što je izuzetno u odnosu na samo 14 godina samog stvaranja umjetnika u Bauhausu. Reprodukcije, remakeovi i brojne redizajnirane edicije učinili su od Bauhausa najutjecajniju školu arhitekture, dizajna i umjetnosti. Izložba “Originalni Bauhaus” je interaktivna te omogućuje posjetitelju i taktilno iskustvo predmeta, kao i rad na radionicama s vrhunskim svjetskim stručnjacima u područjima plesa, umjetnosti rada s papirom, fotografije i arhitekture. Simpoziji umjetnika i Bauhaus filmske noći pridonijele su opipljivosti Bauhausa u stvarnom obliku kakav je i bio, posebno u aspektu industrijske i proizvodne djelatnosti koja ga obilježava. Berlinische Galerie je jednostavno punim potencijalom svojega prostora odala priznanje čudesnom Bauhausu te prvih 100 godina postojanja Bauhausa i njegova utjecaja na umjetnost, prostor i ljude. Kako je Walter Gropius rekao: “Završena zgrada je konačan cilj vizualne umjetnosti”, tako je i Berlin grad neospornog umjetničkog doživljaja kojemu je cilj biti i ostati jedan od najboljih “umjetničkih prostora” Europe, a ovom je izložbom dobio još jedan umjetnički biser na prelasku u novo desetljeće. Nasljeđe Bauhausa u 21. stoljeću ostavlja nam brojne otvorene teme za raspravu o slobodi razmišljanja i djelovanja, umjetnosti i obrazovanja, pitanju odnosa spolova, globalnom pitanju pravde, urbane kvalitete života, pomicanja granica u konceptualno dostatnom prostoru za život te iznad svega slobodi kretanja i izražavanja.