Bubnjar Bijelog dugmeta: Bacio se s balkona zbog kamatara?
Govorili su da je biser "Bijelog dugmeta, a njegova smrt je već više od 23 godine prava misterija. Goran Ipe Ivandić se prema službenim navodima ubio 12. siječnja 1994. godine, nakon što se bacio sa šestog kata beogradskog hotela Metropol.
Postigli su što je malo tko mogao na ovim prostorima. Nizali su diskografske uspjehe, stekli najodaniju publiku, postali "fenomen", o njima se priča već desetljećima, snimili su veliki broj albuma, održali koncerte širom svijeta, ali jedna tragedija je obilježila "Bijelo dugme". Smrt njihovog bubnjara Gorana Ivandića sve ih je potresla.
Ivandić se rodio 10. prosinca 1955. u Varešu, ali se kao dječak preselio u Sarajevo. Sa "Bijelim dugmetom" je 1976. otišao u Ameriku i snimio vlastiti singl sa pjesmama "Džambo" i "Vatra". Kada je na jesen otišao u JNA, na njegovo mjesto privremeno je došao Milić Vukašinović. Kada je 1978. Goran Bregović otišao u vojsku, Ipe i klavijaturist Laza Ristovski pokrenuli su vlastiti projekt "Stižemo".
Međutim, 19. rujna iste godine Ipe je uhićen zbog posjedovanja hašiša i osuđen na tri godine zatvora. Nakon toga, Ivandić se ostavio poroka i 1979. sa Slađanom Milošević snimio album "Gorim od želje da ubijem noć". Kaznu je izdržavao u Foči, gdje je stigao u veljači 1981. Od prvog dana isticao se pristojnim ponašanjem i radom u glazbenoj grupi, a za Dan republike 1982. godine, predsjedništvo SFRJ ga je oslobodilo daljnjeg izdržavanja kazne. Oko Nove godine vratio se u "Bijelo dugme" i ostao do raspada grupe 1989. godine.
Međutim, njegovo uhićenje zbog hašiša nikada nije do kraja razjašnjen.
"Pitanje je što je zapravo bila istina. Kružila je priča kako je Ipe kupio pola kilograma hašiša, ali mu je diler podvalio još 2,5 kilograma. Navodno nije bio svjestan da je umjesto pola kilograma dobio tri, što je u konačnici značilo i težu optužnicu protiv njega", rekao je jednom prilikom Robert Bubalo, jedan od tvoraca dokumentarca o ovoj grupi.
Kako je svojedobno objavila "Slobodna Dalmacija" kada su se, s raspadom Jugoslavije, po raznim adresama rasuli i članovi "Dugmeta", Ipe se oženio Draganom Tešić s kojom je dobio sina Filipa, te je pokušavao osigurati egzistenciju svojoj obitelji. Otvorio je kafić u Beogradu u kojemu je njegova supruga trebala pjevati, ali u to vrijeme je počeo rat i u Ipetov kafić skoro nitko nije ulazio tako da mu je taj posao propao.
Potom su odselili u podstanarski stan u Beču gdje je Ipe otvorio firmu koja se bavila uvozom i izvozom, navodno je radio i s Fikretom Abdićem, ali mu posao nikako nije išao. Godinu dana prije smrti zatražio je pomoć od Bregovića. Slutilo se da nekome duguje novac, no Bregović mu, tada i sam izbjeglica, nije mogao pomoći.
Ipe je navodno želio investirati u jedan projekt na Pagu, nešto poput "Zrća prije Zrća", a zbog te je investicije prodao stan u Sarajevu i zadužio se kod kamatara.
"Šest godina sam bila u Ipetovom životu, sve do 12. siječnja 1994. kada je pronađen mrtav baš tamo gdje smo se i upoznali, u beogradskom hotelu "Metropol". Tvrdim da se Ipe nije drogirao, ali i sumnjam da je izvršio samoubojstvo",izjavila je njegova supruga Dragana Ivandić 1996. godine za "Svedok.
Naime, do danas nije poznat razlog samoubojstva najslavnijeg bubnjara bivše Jugoslavije i što se točno događalo na šestom katu beogradskog hotela.
"Ne vjerujem da je Ipe počinio samoubojstvo! Mislim da nikada nije bio labilna osoba. Meni je čudno da čovjek kojeg sam dobro poznavao i koji nije bio sklon samoubojstvu skoči u Beogradu sa šestoga kata. Nemam pravo ulaziti ni u kakve pretpostavke, jer ne pripadam ljudima čiji je to posao, ali samom sebi dopuštam pravo to izreći", komentirao je svojedobno ovu tragediju Željko Bebek, koji je bio pjevač Dugmeta dok je Ipe bio bubnjar.
Njegova se smrt spominjala i u dokumentarcu o Bijelom dugmetu.
“Ipe se nije ubio. Samo je pogrešnim osobama u pogrešno vrijeme otvorio vrata hotelske sobe”, kazao je autorima dokumentarnog filma pokojni Aleksandar Tomašević, dok je Dragoljub Đuričić otkrio kako je bio među prvima koji su se našli na mjestu tragičnog događaja.
Dušan Vesić pak piše kako se vjerojatno nikada neće saznati što se točno dogodilo u noći između 11. i 12. siječnja 1994. na šestom katu hotela “Metropol” u Beogradu, u kojemu je Ipe boravio te noći. Gost s prvog kata hotela rekao je kako je između pola dva i dva čuo da je nešto tresnulo na zemlju.
Iz Ipine sobe, koja je bila zaključana iznutra, sukljao je dim, a balkonska vrata bila su otvorena. Dolje na zemlji ležalo je njegovo mrtvo tijelo. Policija nije posumnjala u verziju da je izvršio samoubojstvo. I Laza Ristovski misli da se nije ubio, baš kao i Zoran Redžić koji je jako volio Ipu, čak je u filmu izjavio kako je više volio svirati s njim nego s Điđijem Jankelićem.
Alen Islamović je jedini koji je rekao kako je moguće da se ubio, dok Goran Bregović ima teoriju da je možda “ispao kroz prozor jer je mjesečario”.