Danas se u Češkoj, u gradu Brno na kazališnom festivalu prikazuje predstava Olivera Frljića "Naše nasilje, vaše nasilje" o kojoj su se raspisali domaći i strani mediji jer se dio građana pobunio protiv autora i njegovog djela. Redatelj kaže kako su protiv njega, standardno, vjernici ali i reformirani komunisti. Osvrnuo se i na druga, slična iskustva s prosvjedima i bojkotima, te situaciji u kulturi u ovom djelu Europe.

Kakva je sada situacija u Brnu i treba li se bojati da će predstava biti otkazana - što vam kažu iz kazališta?

Nema straha od otkazivanja. Uprava festivala je čvrsta u nakani da predstavu prikaže.Time čuvaju svoj integritet, ali i umjetničke slobode koje su prva meta katotalibanske groznice koja trese jedan dio Europe. Pokušajima zabrana mojih predstava Katolička
crkva pokazuje da nije puno evoluirala od vremena kada je glumce zbog njihove profesije ekskomunicirala i stigmatizirala. Kad se Crkva već pača u stvari o kojima nema pojma, zapitao bih njezine najglasnije eksponente što misle o svom onom kiču koji reprezentira njezine najviše vrijednosti: od plastičnih Isusa i Gospa - o ekološkoj svijest Crkve nekom drugom prilikom - do krunica koje po tisuću i pol kuna prodaje izrazito nacionalno osviješteni glumac Robert Kurbaša. Nisam čuo da je o cijeni ovih krunica i onima koji si mogu priuštiti takvu rekvizitu za svoje molitvene seanse Crkva rekla išta suvislo, kamoli kritično. Ali mi pada napamet da bih jednu mogao kupiti i pokloniti mojoj dragoj Željki Markić. Katolička tankoćutnost njezinog duha i prstića sigurno traži i posebnu brojanicu.

Rekli ste da su u pitanju vjernici i reformirani komunisti - kako to znate, jeste li dobili nešto u pisanom obliku (vi ili kazalište) i što traže, što ih smeta?

Ono što dobivam svakodnevno su mejlovi čeških vjernika koji mi poručuju da je Isus umro i za moje grijehe i tome slično. Dođem u napast da im odgovorim da mu se zahvale u moje ime, te da ga podsjete da su upravo oni, kao njegovi sljedbenici, spalili Giordana Bruna na lomači, a danas bez problema toleriraju pedofiliju u svećeničkim redovima, dok im u isto vrijeme smeta ono što ja radim u kazalištu.

Ovo nije prvi puta da se tako nešto događa - Marulićevi dani u Splitu, Sarajevo, Poljska, a opet ništa u Berlinu i Beču - mogu li se iz toga povući ikakvi zaključci o mentalitetu, kulturi i politici...Kako to da je sve bilo u redu u Kolumbiji? Jeste li nečijom reakcijom (ili nedostatkom iste) posebno razočarani?

Sva ova "događanja naroda", su orkestrirana od strane Katoličke crkve i njezinih političkih poslušnika. Podsjetit ću vas da sam 2009. u Zagrebačkom kazalištu mladih napravio izrazito antiklerikalnu predstavu "Buđenje proljeća" koja je govorila o sramotnim Vatikanskim ugovorima, koji najbolje ilustriraju razinu socijalne neosjetljivosti Katoličke crkve u Hrvatskoj, problemu svećeničke pedofilije, političkom utjecaja Crkve, ali i nesposobnost ove institucije da se suoči sa svim svinjarijama koje je napravila u svojoj povijesti - od pokolja u križarskim vojnama, nasilnog pokrštavanjima cijelih naroda, svega onoga što je radila Inkvizicija, do uloge koju je Crkva imala u NDH. Ono čime jesam u suštini razočaran jest nesposobnost značajnog dijela kazališne zajednice da shvati što ja zapravo radim. Oni se u svojim estetskim samozadovoljavanjima još uvijek bave isključivo onim što je na sceni - tipično za (malo)građanski teatar - dok se po meni teatar događa jednako i u svojim društvenim efektima.

Jesu li to, u suštini, pokušaji cenzure, i zašto nekima nije dovoljno da predstavu, ako misle da će ih "uvrijediti", naprosto ne odu pogledati?

Moje predstave postaju interes Crkve i politike onda kada se na njima može ušićariti nešto političkih bodova. Pogledajte samo onaj cirkus na Marulićevim danima u Splitu - od Keruma koji je na prsa instalirao omanju repliku križa s Marjana, pa do notornog Skeje kojem je modni uzor od '91. naovamo bio i ostao Adolf Hitler. Sve njih, uključujući i veliki dio medija, u suštini ne zanima ono što ja radim.

Nakon Brna, što je u planu, neki novi projekt ili daljnja gostovanja?

Kontinuirano radim, a prvi sljedeći projekt je "Natan Mudri" u Hannoveru. Nakon toga postavljam "Romea i Juliju" u Stuttgartu, a zatim opet radim u Berlinu, pa Kelnu... Drago mi je da će predstava na kojoj je hrvatska desnica lomila svoje medijske zube, "Šest likovatraži autora", uskoro realizirati neka gostovanja. U šestom mjesecu "Second Exile", predstava koju sam radio sa svojom partnericom Lindom Begonjom u Mannheimu, gostuje u Varšavi. Poljska "Kletva" je, nakon prošlogodišnjeg gostovanja u Berlinu, nedavnogostovala u Hamburgu, a uskoro ide i u Estoniju. "Aleksandra Zec" upravo se vratila s gostovanja u Bratislavi. "Proklet bio izdajica svoje domovine" ide u Meksiko na festival El Cervanto. "Gorki - Alternative fur Deutschland" iz berlinskog Maksima Gorkog gostuje u Pragu...

Što bi poručili onima koji prosvjeduju - da dođu i probaju shvatiti predstavu? Da ona nije napad? Ili nešto treće....

Da odu na psihijatrijski pregled.