Gianni Infantino, predsjednik FIFA-e, koji je zajedno s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom u središtu skandala oko poništenja crvenog kartona nogometašu Sjedinjenih Američkih Država, rođen je 1970. u Brigu u Švicarskoj. Sin je talijanskih imigranata iz Kalabrije i Lombardije. Ima trojno državljanstvo. Državljanin je Švicarske, Italije i Libanona. Libanonsko državljanstvo stekao je brakom s Leenom Al Ashqar, što je u suprotnosti s libanonskim zakonom. Studirao je pravo na Sveučilištu u Fribourgu. Osim što je predsjednik FIFA-e, Infantino je od 2020. član Međunarodnog olimpijskog odbora. Nakon prvog izbora za predsjednika FIFA-e u veljači 2016., ponovno je izabran u lipnju 2019. i u ožujku 2023. Kao predsjednik FIFA-e nadgledao je dva svjetska prvenstva, u Rusiji i Kataru. Odigrao je ključnu ulogu u odabiru Saudijske Arabije za domaćina Svjetskog prvenstva u nogometu 2034. Ostat će upamćen i po bizarnoj, trampovskoj gesti, kada je na pokal koji se dodjeljuje pobjedniku Svjetskog klupskog prvenstva ugravirao vlastito ime.

Tko je Gianni Infantino? Pitanje je to koje ovih dana postavljaju novinari diljem svijeta nakon skandala na aktualnom Svjetskom nogometnom prvenstvu koje se održava u Meksiku, Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, nakon što je američki predsjednik Donald Trump nazvao Infantina i zatražio od FIFA-e da preispita crveni karton dodijeljen američkom napadaču Folarinu Balogunu zbog prekršaja tijekom utakmice između Sjedinjenih Američkih Država i Bosne i Hercegovine. FIFA je potom suspendirala Balogunovu automatsku zabranu igranja od jedne utakmice na jednogodišnji uvjetni rok, dopuštajući mu da igra u osmini finala protiv Belgije. Odluka je izazvala kritike UEFA-e, Kraljevskog belgijskog nogometnog saveza i nekoliko međunarodnih trenera, koji su doveli u pitanje njezine implikacije na fair play i buduće disciplinske odluke te pozvali Infantina da podnese ostavku. O cijelom slučaju oglasio se i sam Infantino:

“Vidio sam javne komentare u vezi s odlukom neovisnog FIFA-inog Disciplinskog odbora koja se odnosi na suspenziju Folarina Baloguna i želio bih ponovno istaknuti temeljno načelo FIFA-ina upravljanja. FIFA-ina pravosudna tijela neovisna su. Djeluju autonomno, primjenjuju FIFA-in Disciplinski pravilnik i odlučuju o slučajevima na temelju primjenjivih propisa i konkretnih činjenica koje su pred njima. Njihova je neovisnost ključna za vjerodostojnost i integritet nogometa i to se uvijek mora poštovati. Da, redovito razgovaram o pitanjima vezanima uz Svjetsko prvenstvo s predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država i u ovom sam slučaju primio poziv predsjednika Donalda Trumpa, baš kao što primam pozive šefova država, vladinih dužnosnika, nogometnih dionika i poslovnih čelnika iz cijelog svijeta o mnogim različitim pitanjima.” Međutim, Infantina je demantirao sam Trump koji je priznao da je od Infantina zatražio da preispita crveni karton i suspenziju američkom nogometašu. “Sve što sam učinio bilo je to da sam zatražio provjeru. Nisam rekao: Morate to učiniti”, izjavio je Trump. U povijesti svjetskih prvenstava pokazano je 189 crvenih kartona, a samo su dva suspendirana. Osim Baloguna, suspendiran je crveni karton brazilskom napadaču Garrinchi na svjetskom prvenstvu održanom 1962. godine. Međutim, za razliku od danas, crveni karton tada nije automatski značio suspenziju, već je o tome nakon utakmice odlučivala disciplinska komisija FIFA-e. Odbor se sastajao kako bi, nakon saslušanja svjedočenja službenih osoba s utakmice, procijenio zaslužuje li nogometaš crveni karton i kaznu neigranja. Garrincha je isključen zbog udaranja čileanskog igrača. Na kraju je Garrincha kažnjen samo opomenom. U Garrinchinu korist intervenirala su navodno čak dva predsjednika. Službena stranica FIFA.com navodi podršku čileanskog predsjednika Jorgea Alessandrija, koji je navodno pokrenuo peticiju da se Garrinchi dopusti nastup u finalu. Drugi je peruanski predsjednik Manuel Prada Ugartecheu koji je navodno nazvao peruanskog suca Artura Yamazakija Maldonada i “zatražio da ublaži svoje svjedočenje” kako bi Garrinchin prekršaj “izgledao posve beznačajno”. 

Infantinov uspon u FIFA-inoj hijerarhiji započeo je 2000., kada je počeo raditi u UEFA-i. Četiri godine kasnije, 2004., imenovan je direktorom UEFAina Odjela za pravne poslove i licenciranje klubova, a 2007. postao je glavni tajnik UEFA-e. Tijekom Infantinova mandata, UEFA je uvela financijski fair play i poboljšala komercijalnu podršku manjim nacionalnim savezima. Infantino je nadgledao proširenje Eura 2016. na 24 reprezentacije te odigrao ključnu ulogu u osmišljavanju UEFAine Lige nacija i Eura 2020. U listopadu 2015. dobio je podršku Izvršnog odbora UEFA-e za kandidaturu za predsjednika na izvanrednom kongresu FIFA-e 2016. Istog dana potvrdio je svoju kandidaturu i podnio potrebne izjave o podršci. Obećao je proširiti FIFA-ino Svjetsko prvenstvo na četrdeset reprezentacija. Istovremeno, trajala je istraga protiv tadašnjeg aktualnog predsjednika FIFA-e Seppa Blattera. Vlada Sjedinjenih Američkih Država podigla je optužnicu protiv nekoliko tadašnjih i bivših dužnosnika FIFA-e i tvrtki za sportski marketing za mito i pranje novca, zbog čega je Blatter donio odluku da se neće kandidirati na izborima, ali je planirao ostati na čelu FIFA-e do izbora novog predsjednika. Ured švicarskog državnog odvjetnika najavio je kazneni postupak protiv Blattera u rujnu 2015. zbog “kaznenog lošeg upravljanja i pronevjere”. Već narednog mjeseca Blatter i drugi visoki dužnosnici FIFA-e suspendirani su usred istrage, a u prosincu je neovisni Etički odbor FIFA-e smijenio Blattera s dužnosti i zabranio mu sudjelovanje u bilo kakvim aktivnostima FIFA-e tijekom sljedećih osam godina. Pet godina kasnije, u ožujku 2021., Blatter je dobio drugu zabranu, na šest godina zabrane i novčanu kaznu u iznosu od milijun švicarskih franaka nakon istrage o golemim bonusima koje je Blatter isplaćivao sebi i svojim suradnicima. Dužnost vršitelja dužnosti predsjednika FIFA-e do izvanrednog Kongresa FIFA-e održanog krajem veljače 2016., na kojem je Infantino izabran za 9. predsjednika FIFA-e, obnašao je Issa Hayatou. U lipnju 2026. bivši predsjednik UEFA-e Michel Platini podnio je kaznenu prijavu u Francuskoj protiv FIFA-e i Infantina, tvrdeći da je Infantino orkestrirao kampanju lažnih optužbi i trgovine utjecajem kako bi spriječio Platinija da naslijedi Seppa Blattera na mjestu predsjednika FIFA-e i time olakša vlastiti izbor 2016. Platini, kojeg je švicarski sud 2022. oslobodio povezanih kaznenih optužbi, također je najavio građansku tužbu za odštetu. FIFA je zanijekala bilo kakvu nepravdu, a optužbe su ostale neprovjerene na sudu. 

Godine 2017. Infantino je kritizirao zabranu putovanja u Sjedinjene Američke Države za nekoliko muslimanskih zemalja, koje je donijela Trumpova prva administracija. “Kada su u pitanju FIFA-ina natjecanja, svaka momčad, uključujući navijače i dužnosnike te momčadi, koja se kvalificira za Svjetsko prvenstvo mora imati pristup zemlji, inače nema Svjetskog prvenstva. To je očito”, izjavio je tada Infantino, koji se nije oglasio povodom neviđene diskriminacije reprezentacije Irana na aktualnom prvenstvu, što se nikada ranije nije dogodilo. Brojne su kontroverze koje se vežu uz njegovo ime. Godine 2019. primio je medalju Ordena prijateljstva koje mu je dodijelio Vladimir Putin nakon Svjetskog prvenstva u nogometu 2018., koje je Infantino opisao kao “najbolje Svjetsko prvenstvo ikad”. U srpnju 2016. godine Infantina je ispitalo istražno vijeće Etičkog odbora FIFA-e zbog sumnje na kršenje FIFA-ina etičkog kodeksa. Iako je procurio dokument koji opisuje nezakonito trošenje sredstava od strane FIFA-e, troškovi i upravljanje tijelom nisu istraženi. U dokumentu se navodi da je Infantino FIFA-i naplatio osobne troškove, uključujući 8.795 funti za madrace u svom domu, 6.829 funti za fitnes klupu, 1.086 funti za smoking, 677 funti za cvijeće i 132 funte za osobno pranje rublja. Osim toga, Infantino je zahtijevao da FIFA angažira vanjskog vozača za njegovu obitelj i savjetnike dok je bio odsutan. Ovi podaci još su sporniji ako se zna da su Infantinova godišnja primanja za 2024., za koju postoji podatak, iznosila oko 6 milijuna dolara. Kada je Infantino prihvatio poseban tretman od strane domaćina Svjetskog prvenstva 2018. i 2022., Rusije i Katara, pojavila se mogućnost sukoba interesa. Domaćini su organizirali privatne zrakoplove za Infantina i njegov tim vezane uz posjete Rusiji i Kataru. U srpnju 2020. pojavile su se daljnje optužbe kada je Infantino optužen za tajni sastanak s Michaelom Lauberom, glavnim državnim odvjetnikom Švicarske. Lauber je ponudio ostavku nakon što je sud presudio da je prikrio sastanak i lagao nadređenima tijekom istrage njegova ureda o korupciji vezanoj uz FIFA-u.

Infantino se branio tvrdeći da je “sastanak s glavnim državnim odvjetnikom Švicarske potpuno legitiman i potpuno legalan”. 

Infantinovo predsjedanje FIFA-om predmet je ponovljenih kritika zbog navodne korupcije, sukoba interesa i njezinih odnosa s državama optuženim za kršenje ljudskih prava. Istrage o njegovu osobnom ponašanju od strane etičkog odbora FIFA-e i švicarskih tužitelja završene su bez utvrđivanja kršenja ili podizanja optužnice. Ubrzo nakon izbora 2016. godine Infantino je imenovan u dokumentima objavljenim u sklopu curenja informacija o Panamskim dokumentima. 

Dokumenti su ukazivali na to da je, dok je bio visoki pravni dužnosnik u UEFA-i, supotpisao ugovor o televizijskim pravima s tvrtkom koja je kasnije povezana s optuženicima u istrazi Sjedinjenih Američkih Država o korupciji u FIFA-i, odnos koji je UEFA prethodno poricala. Infantino je rekao da je “razočaran” izvješćima i izjavio da nikada nije osobno imao posla s optuženima. Nije podignuta nikakva optužnica. Infantino je najviše kritiziran zbog svoje povezanosti s autoritarnim i populističkim šefovima država. 

Primio je Orden prijateljstva od Vladimira Putina, održavao je bliske odnose s vladajućim obiteljima Katara i Saudijske Arabije, putovao zrakoplovom koji je osigurala država Katar i razvio je istaknutu javnu povezanost s Donaldom Trumpom još prije Svjetskog prvenstva u nogometu 2026. Organizacije za ljudska prava kritizirale su Infantinovo postupanje na Svjetskom prvenstvu 2022. u Kataru. U svibnju 2022. Human Rights Watch objavio je izvješće o smrti i navodnom zlostavljanju radnika migranata koji su gradili stadione turnira, a Amnesty International tvrdio je da su neki bili podvrgnuti prisilnom, robovskom radu. Katar je optužen za neisplaćene plaće, nametanje prekomjernog radnog vremena, ilegalno zapošljavanje i smrt radnika koji su pomagali u izgradnji katarskih stadiona. Kad je upitan o zlostavljanjima koja su pretrpjeli radnici migranti uključeni u pripreme za Svjetsko prvenstvo, Infantino je izjavio da su radnici migranti dobili posao i plaću te da su ponosni što doprinose izgradnji stadiona. 

U studenom 2022., neposredno prije početka Svjetskog prvenstva, Infantino je izjavio da se “osjeća kao Katarac, Arapin, Afrikanac, homoseksualac, osoba s invaliditetom i kao radnik migrant”, što su brojni svjetski mediji osudili kao licemjerje. Infantino je optužio zapadne zemlje za licemjerje zbog kritiziranja Katara iz moralnih razloga: “Za ono što mi Europljani radimo posljednjih 3000 godina, trebali bismo se ispričavati sljedećih 3000 godina prije nego što počnemo davati moralne lekcije.” Optužio je također zapadne tvrtke koje posluju u Kataru za licemjerje jer profitiraju poslovanjem u zemlji bez rasprave o pravima radnika migranata s katarskim vlastima. 

Izbornik norveške reprezentacije Stale Solbakken odgovorio je na Infantinov ispad rekavši da Infantino ne treba nikoga podučavati o moralu i etici te da nije ni veliki sportski vođa ni veliki povjesničar. Naknadna dodjela domaćinstva Svjetskog prvenstva u nogometu 2034. Saudijskoj Arabiji izazvala je slične prigovore skupina za ljudska prava. U listopadu 2023. Infantino je objavio da će Saudijska Arabija biti domaćin Svjetskog prvenstva u nogometu 2034. FIFA je ograničila pravo domaćinstva na Aziju ili Oceaniju nakon što je donijela odluku da se Svjetsko prvenstvo u nogometu 2030. održava na tri kontinenta (Afrika, Europa i Južna Amerika), uz ograničenje za Sjevernu Ameriku nakon Svjetskog prvenstva u nogometu 2026. To je utrlo put Saudijskoj Arabiji da bude domaćin Svjetskog prvenstva u nogometu 2034., znatno smanjujući mogućnosti konkurentskih kandidatura za domaćinstvo. Infantino ima dokumentiran odnos sa saudijskim režimom. Često je promovirao saudijske sportske događaje na društvenim mrežama i često je fotografiran uz saudijskog vladara Mohammeda bin Salmana. Bavio se privatnom diplomacijom u ime Saudijske Arabije, istražujući bi li Grčka i Egipat bili spremni surađivati sa Saudijskom Arabijom za domaćinstvo Svjetskog prvenstva 2030. Kada su Španjolska, Portugal i Maroko najavili da će se zajedno kandidirati za Svjetsko prvenstvo 2030., smatralo se malo vjerojatnim da bi ta kandidatura mogla biti pobijeđena. Iz tog razloga, Saudijska Arabija odustala je od kandidature za 2030. godinu. U listopadu 2023. FIFA je objavila da će se prve tri utakmice Svjetskog prvenstva u nogometu 2030. igrati u Urugvaju, Argentini i Paragvaju, a ostale u Španjolskoj, Portugalu i Maroku. Time su europske, afričke i južnoameričke nacije isključene iz kandidature za domaćinstvo Svjetskog prvenstva u nogometu 2034., dopuštajući samo azijske ili oceanske kandidature. FIFA je također neočekivano ubrzala proces kandidature za Svjetsko prvenstvo, dajući samo 25 dana zainteresiranim nacijama da istaknu svoju kandidaturu. U roku od nekoliko minuta, Saudijska Arabija objavila je kandidaturu; u roku od nekoliko sati, čelnik Azijske nogometne konfederacije (AFC) podržao je tu kandidaturu. Infantino je također pozvao AFC da u potpunosti podrži i ujedini se oko saudijske kandidature, obeshrabrujući druge članice AFC-a da podnesu vlastite kandidature. Budući da FIFA većinu svojih prihoda ostvaruje od Svjetskog prvenstva za muškarce te raspoređuje razvojne potpore i prava domaćinstva prema predsjednikovoj diskreciji, kritičari su organizaciju FIFA-u opisali kao organizaciju koja provodi sustav pokroviteljstva koji obeshrabruje kritičare unutar sustava. Joseph Weiler, bivši član FIFA-ina odbora za upravljanje, opisao je aranžman kao “legalno podmićivanje”, dok je istraživačka organizacija FairSquare napisala da Infantinov autoritet počiva na modelu pokroviteljstva koji destimulira etičko ponašanje. Organizacije za zaštitu okoliša izrazile su zabrinutost zbog ugljičnog otiska Svjetskog prvenstva 2026., s posebnim kritikama usmjerenim na opsežna privatna zračna putovanja Giannija Infantina.

Tijekom prvog tjedna turnira Infantino je putovao privatnim zrakoplovom Qatar Airwaysa kako bi prisustvovao na deset utakmica u sedam dana u više gradova domaćina, uključujući Mexico City, Guadalajaru, Los Angeles, San Francisco, Vancouver, Seattle, Kansas City i Houston. Infantinova putovanja zrakoplovom prethodno su privukla pozornost u rujnu 2024., kada je istraživačka publikacija Josimar izvijestila da je u prethodne tri godine akumulirao otprilike 600.000 kilometara privatnih letova. Format Svjetskog prvenstva 2026., koji se proširio na 48 momčadi diljem Sjedinjenih Američkih Država, Kanade i Meksika, povećao je ukupan broj utakmica sa 64 na 104, što je zahtijevalo duža putovanja. Tvrtka za računovodstvo ugljika Greenly procijenila je da će, ako Infantino održi svoj tempo putovanja u više gradova dnevno do kraja turnira, samo korištenje njegova privatnog zrakoplova generirati između 300 i 500 tona emisija CO2. 

Usprkos svemu, svim kontroverzama i sumnjivim partnerstvima s autokratskim vođama, dva detalja iz Infantinove biografije možda na najbolji način opisuju Infantina, jednu beznačajnu i bezličnu figuru, koja je odavno izgubila svaki doticaj sa stvarnošću, a koja je usprkos tome iz temelja promijenila nogomet i pretvorila ga u jednu od najunosnijih financijskih franšiza na svijetu. Godine 2024. FIFA je, uz Infantinovo odobrenje, odlučila da će Infantinovo ime biti ugravirano na trofeju Svjetskog klupskog prvenstva 2025. Trofej je također sadržavao sljedeći odlomak: “Svjedoci smo novog doba. Zlatnog doba klupskog nogometa: doba Svjetskog klupskog prvenstva. Vrhunca svih klupskih natjecanja. Inspirirano predsjednikom FIFA-e Giannijem Infantinom.” Drugi detalj, koji na najbolji način pokazuje Infantinovu servilnost prema autokratskim vođama, odigrao se u studenom 2025. Infantino je predstavio FIFA-inu nagradu za mir, a američki predsjednik Donald Trump primio je nagradu u Washingtonu u prosincu 2025. Nagrada i njezin dobitnik izazvali su kritike, s obzirom na to da se Trump “agresivno zalagao i bunio” zbog toga što mu nije dodijeljena Nobelova nagrada za mir te godine. Nogomet je, ukratko, u Infantonovoj eri uistinu postao “više od igre”, odnosno igra je gurnuta duboko u drugi plan, dok su prvi iskočili infantilni i duboko korumpirani likovi poput Infantina i Trumpa, koji su, uz to, i bolesno narcisoidni. Postoje informacije da Infantino zahtijeva da ga kamera prikaže barem jedanput, svaki put kada je prisutan na stadionu, i to u trenutku dok, tobože, zainteresirano prati utakmicu. Govorimo zapravo o bezličnom bezveznjaku koji je umislio da je Bog ili, u najmanju ruku, Donald Trump.