Zbirci kratkih priča Pedera Frederika Jensena, koja bi se lako mogla okarakterizirati kao debitantska zbirka priča, iako to nije, fali emotivnog naboja, zapravo bilo kakvog dojma da je protagonistima do nečega stalo i da ima smisla to što rade, da nekud idu i da im je drago da nekud idu. Zbirka ima 25 priča, sve su vrlo kratke i govore o životima običnih ljudi, Danaca, koji su zaokupljeni nečim iz svoga života, najčešće specifičnim odnosom prema nekoj osobi iz svoje blizine. Likova i preokupacija je previše da bi ih se ponaosob moglo nabrojiti, no priče nalikuju na skice jednog dana kroz koji prolazi jedan lik. Također se prepoznaje boljka sjevernjačkog društva - manjak komunikacije. Dijalozi su šturi, nema razumijevanja među likovima, dok se većina toga odvija u glavi protagonista. Kroz priče se također kao lajtmotiv provlače ponešto grube seksualne maštarije, koje se pak rijetko realiziraju, nego ostaju tek želja protagonista, i njemu samom pomalo nejasna. Međutim, bilo bi suviše grubo reći da je ovo loša zbirka priča. Ima u njoj nekog šarma - podsjeća na mladost, neopterećena putovanja, upoznavanje različitih ljudi te pronalaženje sebe kroz druge ljude i druge krajeve. Lijepe su slike običnog, spontanog života na ulicama koji ima svoju vlastitu dinamiku neovisno od unutarnjeg svijeta protagonista.