Ovaj jedinstveni muzej tako svojim posjetiteljima otvara vrata u mistični svijet alkemije i zagrebačkih legendi, a svaki njegov kutak skriva posebnu priču iz različitih krajeva svijeta.

“Sve ovo krenulo je preko moje majke, ona je cijeli život umjetnica, piše, slika, bavi se ezoterijom i misticizmom i cijelog je života nekako bila u tome i tako je došlo do ove ideje. Ona je to sve osmislila jer je ona ta koja je cijeli život to pratila, ona je, dakle, autorica svega, čitavog koncepta”, ispričao nam je Allan Parker, vlasnik i direktor muzeja.

Čitav muzej uređen je po uzoru na renesansne i barokne Wunderkammere, odnosno kabinete čudesa, te je podijeljen u nekoliko tematskih cjelina, od kojih svaka sa sobom nosi dio neke od svjetskih i drevnih kultura.

“U muzeju imamo više soba, egipatsku, zagrebačku i venecijansku, a u svakoj od njih mogu se vidjeti neki od najvažnijih likova iz tog doba prikazani u stvarnoj veličini. Možemo vidjeti zagrebačke coprnice, kumice s placa, Gričku vješticu, Pitiju, koja se smatra jednom od glavnih predstavnica astrologije, a u venecijanskoj sobi su i različite maske iz Venecije. Sve skupa, ima jako lijepih stvari za vidjeti, a imamo i audio turu koja traje 40 minuta i tu se sve objašnjava. Na primjer, kumice na placu tijekom povijesti bile su poznate zato što su prodavale različite napitke i trave te čak i neke magične amulete koji su ljudima donosili ljubav, koji su ih štitili od bolesti i tome slično. Ti njihovi napitci i te njihove posebne trave po današnjim se standardima ubrajaju u misticizam, odnosno u alternativne oblike liječenje pa su zato i one ovdje prikazane. Egipćani su pak začetnici čitavog magičnog i mističnog simbolizma kao takvog, sama egzistencija starog Egipta već je na neki način magična tako da svaki dio njihove povijesti predstavlja nešto što je ljudima lijepo za vidjeti i doživjeti. Također imamo i mali prolaz posvećen vilenjacima, koji su pak u potpunosti dio legende i koji su potpuno izmišljeni likovi, ali ovdje oni simboliziraju prolaz u magični svijet, odnosno prolaz između stvarnosti i mašte”, kaže nam Allan.

U muzeju se tako može pronaći dio posvećen iluzionistima i mađioničarima, čijim se začetnikom smatra talijanski pustolov Alessandro Cagliostro (pravim imenom Giuseppe Balsamo) iz 18. stoljeća koji je, nakon studija medicine, hipnoze i alkemije, krenuo na putovanje Europom te se najprije predstavljao kao markiz Pellegrini, a zatim kao grof Cagliostro. Nastupao je kao alkemičar, iscjelitelj, astrolog, hiromant i prodavač “eliksira života” te je u Londonu utemeljio masonsku ložu drevnoga egipatskog obreda, a sebe proglasio glavarom pod naslovom “velikoga kofte”. Nedugo nakon toga na poziv kardinala Louisa de Rohana otišao je u Pariz, a naposljetku se nastanio u Rimu, gdje je također pokušao osnovati masonsku ložu, no inkvizicija ga je optužila za herezu, čarobnjaštvo i održavanje veza s vragom te je bio osuđen na doživotnu tamnicu. Umro je u papinskom zatvoru nakon pet godina tamnovanja, a upravo su njegovi nastupi inspirirali pojavu scenskog mađioničara u 20. stoljeću.

Ljubitelji mjuzikala u muzeju će pak zasigurno uočiti dio posvećen kultnom brodvejskom mjuziklu “Wicked”, uprizorenom prema istoimenom dark fantasy romanu Gregoryja Maguirea, koji je svoje mjesto u muzeju dobio zato što se u njemu pojavljuje jedna inačica slavnog grimorija. Riječ je to koja je izvedena iz francuskog jezika, a označava “knjigu sjena”, odnosno priručnik magije koji sadrži upute za izvođenje čarolija, izradu magičnih objekata i pomagala, bacanje uroka, obranu od bolesti ili zlih duhova. Takvi su priručnici poznati širom Europe još od srednjeg vijeka, a smatra se kako je svaki adept sastavljao vlastitu verziju grimorija. Uz ranije navedene informacije, grimoriji su sadržavali i podatke o ljekovitim i magijskim svojstvima biljaka i dragog kamenja. Unatoč tome što su bili izrazito popularni u poganskoj vještičjoj tradiciji i u čarobnjaštvu, mnoge grimorije zabranila je crkva koja je također progonila njihove autore. Ipak, njihova tradicija nastavila se u ranom novom vijeku unatoč djelovanju inkvizicije, a mnogi grimoriji pisani su i u stoljećima koja su uslijedila te su zadržali svoju popularnost sve do danas.

Posebnu pozornost pak plijene karnevalske maske u venecijanskoj prostoriji, od kojih je neke izrađivao i venecijanski majstor Sergio Boldrin, poznat po svojem radu na filmu “Oči širom zatvorene”, psihološkoj drami Stanleyja Kubricka iz 1999. godine. Film je to koji je ispunjen različitim simbolima, a njegovu kulminaciju predstavlja scena ceremonijalnih orgija, tijekom kojih sudionici nose upravo venecijanske karnevalske maske, što čitav prizor čini još efektnijim, raskošnijim, ali i strašnijim. Naravno, s obzirom na to da je riječ o Kubrickovu filmu, mnoge maske simboliziraju različite njegove kodove i poruke, a svaka od njih na svoj je način specifična te se tako mogu uočiti one koje su u vizualnom smislu potpuno tradicionalne, ali i one koje su apstraktne ili pak one koje izgledaju kao stvarni ljudi. Zanimljivo je i kako su brojni povjesničari, turistički vodiči i trgovci ovim maskama primijetili da se one često nose upravo tijekom promiskuitetnih aktivnosti, a njihovo korištenje u Kubrickovu filmu mnogi su povezali upravo s reputacijom Venecije kao središta erotike i merkantilizma.

“Boldrina sam upoznao potpuno slučajno kada sam jedan vikend bio u Veneciji. Počeli smo razgovarati i onda sam shvatio da je on bio kostimograf za film ‘Oči širom zatvorene’, gdje se također pojavljuju sve te haljine i maske. I tako sam s njim ostvario kontakt, vidjeli smo se dva-tri puta, a u međuvremenu se taman pojavila ideja za muzej i onda sam ga kontaktirao i pitao ga je li voljan dati nekoliko maski da i njih onda uvrstimo u postav muzeja. I eto, poslao je te tri maske direktno iz Venecije, a djelomično je radio i na jednoj haljini koja je isto ovdje u postavu”, ispričao nam je Allan.

Naravno, navedene priče samo su neke od onih koje se mogu pronaći u ovom jedinstvenom muzeju. Posjetitelji također imaju priliku upoznati se s magičnom simbolikom različitih ptica, poput gavrana, za kojega se smatra kako predstavlja duhovnu snagu, ili sove, simbola oslobođenja, dolaska blagoslova te poziva na introspekciju i donošenje važnih odluka. Tu su isto tako i magična značenja cvijeća pa ruža, primjerice, simbolizira tajno znanje i transformacije, lotus se smatra simbolom duhovnosti i povezuje se s religijama Istoka, a ljiljan se pak smatra veličanstvenim cvijetom koji je, prema predaji, nastao iz Isusovih suza.

“Većina predmeta u muzeju zapravo su originali i gotovo sve je skupljeno po cijelom svijetu, a osim toga tu su i neke stvari koje je moja majka skupila po Zagrebu ili neke koje je i prije imala kod kuće, poput nekih ukrasa ili jednog ormarića koji je u našoj obitelji sigurno već stotinjak godina. Sve su to stvari koje imaju neku svoju energiju, priču ili dušu”, kaže nam Allan.

Za sve one koji imaju želju upoznati mističnu i čarobnu stranu Zagreba, Cabinet Magicum nameće se kao nezaobilazna postaja, kao mjesto gdje se povijest, mašta i tajne spajaju u jedinstveni i nezaboravni doživljaj i stvaraju nevjerojatnu priču o drevnim znanjima i magiji koja nikada ne prestaje.