Četvrti siječnja 1960. godine. Na dugoj, ravnoj cesti u francuskom mjestašcu Villeblevin, moćni automobil Facel Vega HK500 izlijeće s ceste i silovito udara u stablo. U trenu je ugašen život jednog od najvećih umova 20. stoljeća, 46-godišnjeg nobelovca Alberta Camusa. Njegova smrt, desetljećima smatrana tragičnom i apsurdnom nesrećom, danas je, više od 60 godina kasnije, ponovno u središtu pozornosti. Knjiga talijanskog autora Giovannija Catellija iznosi šokantnu tezu: Camus nije bio žrtva slučajne nesreće, već pomno isplaniranog atentata iza kojeg stoji moćni sovjetski KGB.

Zagonetna nesreća na ravnoj cesti

Službena verzija priče puna je zbunjujućih detalja koji su od samog početka budili sumnju. Camus se tog dana trebao s obitelji vratiti u Pariz vlakom nakon božićnih praznika provedenih na svom imanju u Provansi. U džepu je čak imao i neiskorištenu kartu. Ipak, u zadnji tren prihvatio je ponudu svog izdavača i prijatelja Michela Gallimarda da se vrati njegovim luksuznim i iznimno brzim automobilom, Facel Vegom s 4,5-litarskim motorom. Uz njih dvojicu, u vozilu su bile i Gallimardova supruga i kći, koje su jedine preživjele nesreću. Gallimard je preminuo nekoliko dana kasnije u bolnici.

Ono što je od početka mučilo istražitelje bile su same okolnosti nesreće. Dogodila se na širokoj, preglednoj i gotovo praznoj cesti. Svjedoci su tvrdili da je automobil neposredno prije udara "plesao" po cesti, a Gallimardova supruga kasnije je izjavila kako je osjetila da je "nešto popustilo" ispod vozila. Jedan je svjedok tvrdio da je brzinomjer ostao zaglavljen na 145 km/h, dok je drugi bio uvjeren da pokazuje nulu. Biograf Herbert Lottman u svojoj je knjizi iz 1978. zapisao: "Činilo se da je nesreću uzrokovalo pucanje gume ili slomljena osovina; stručnjaci su bili zbunjeni što se dogodila na dugom, ravnom dijelu ceste, široke gotovo deset metara i s vrlo malo prometa u to vrijeme."

Trag iz Praga: Dnevnik koji mijenja sve

Ključni element koji je potaknuo novu istragu, barem onu literarnu, jest knjiga talijanskog pisca i pjesnika Giovannija Catellija, "Smrt Camusa". Catelli je svoju teoriju prvi put iznio još 2011. u listu Corriere della Sera, a temelji je na zapanjujućem otkriću u dnevnicima češkog pjesnika i prevoditelja Jana Zabrane, objavljenima pod naslovom "Cijeli život". U jednom odlomku, koji je bio izostavljen iz talijanskog prijevoda Zabraninih dnevnika, pjesnik je u ljeto 1980. zapisao razgovor s "vrlo upućenim i dobro povezanim čovjekom" koji mu je otkrio pravu istinu o Camusovoj smrti. Prema tom anonimnom izvoru, nesreću su organizirali sovjetski špijuni.

"Opremili su gumu sofisticiranim alatom koji ju je probušio ili prerezao pri velikoj brzini", stoji u Zabraninom dnevniku. Taj je zapis bio početak Catellijeve višegodišnje opsesije koja je kulminirala knjigom koja tvrdi da je smrt nobelovca bila hladnokrvno političko ubojstvo. Njegovo djelo, kako navode kritičari, čita se poput napetog detektivskog romana bez konačnog rješenja.

"Šepilovljevi masakri" kao motiv za ubojstvo

Ali zašto bi KGB želio smrt francuskog filozofa? Catelli nudi jasan motiv, duboko ukorijenjen u hladnoratovskim tenzijama. Albert Camus nije bio samo pisac; bio je moralna vertikala i jedan od najutjecajnijih intelektualaca svog vremena. Njegova osuda sovjetske invazije na Mađarsku 1956. godine bila je beskompromisna i glasna. U ožujku 1957., u strastvenom članku za francuski časopis Franc-Tireur, Camus je brutalno gušenje mađarskog ustanka nazvao "Šepilovljevim masakrima", izravno prozivajući tadašnjeg sovjetskog ministra vanjskih poslova Dmitrija Šepilova.

Godinu dana kasnije, dodatno je razbjesnio Moskvu javnom podrškom disidentu Borisu Pasternaku i njegovom romanu "Doktor Živago", koji je bio zabranjen u SSSR-u. Camusov glas, cijenjen diljem svijeta, bio je opasan za sovjetsku propagandu. Prema teoriji iznesenoj u Zabraninom dnevniku, upravo je Šepilov osobno izdao naredbu za Camusovu likvidaciju.

"Čini se da je obavještajnoj službi trebalo tri godine da izvrši naredbu. Uspjeli su na kraju, i to na takav način da su svi do danas mislili da je Camus poginuo u običnoj prometnoj nesreći", zapisao je Zabrana

Sumnje, svjedočanstva i teorija zavjere

Catelli u svojoj knjizi, koja se čita poput špijunskog romana, plete mrežu indicija. Podršku njegovoj tezi dao je i slavni američki pisac Paul Auster, koji je u predgovoru knjige napisao: "Zastrašujući zaključak, ali nakon dokaza koje u knjizi izvodi Catelli gotovo je nemoguće s njim se ne složiti. Stoga bi se 'prometna nesreća' sada trebala preseliti u ladicu 'političko ubojstvo'".

Catelli također donosi svjedočanstvo iz druge ruke kontroverznog francuskog odvjetnika Jacquesa Vergesa. Verges, poznat po obrani ratnih zločinaca, navodno je talijanskom odvjetniku Giulianu Spazzaliju povjerio kako je Camusova nesreća bila namještena, i to uz odobrenje francuske obavještajne službe. Ipak, teorija ima i ozbiljne slabosti.

Skeptici, poput biografa Oliviera Todda, ističu da je Camusova odluka da putuje automobilom bila donesena u zadnji čas, što bi zavjerenicima znatno otežalo planiranje. Također, postavlja se pitanje zašto bi Šepilov čekao tri godine, pogotovo jer je do 1959. bio degradiran na poziciju arhivista u Kirgistanu. Mnogi, uključujući i Camusovu kćer Catherine, odbacuju teoriju. Profesorica Alison Finch sa Cambridgea smatra je "nevjerojatnom", ističući da su ključni svjedoci nepouzdani.

- Pristalice teorije atentata uključuju Paula Austera, kreativnog pisca i filmskog redatelja koji ima dobar razlog vjerovati knjizi. Nadalje, češki pisac i prevoditelj Jan Zábrana - čovjek je čiju je obitelj progonio komunistički režim i imao je motiv da optuži KGB, a tu je i vrlo kontroverzni odvjetnik Jacques Vergès, koji je, da budemo iskreni, branio alžirske borce za neovisnost koje su mučili Francuzi, ali je postao ozloglašen jer brani neobranjivo. Naravno, to je ono što mu zakon dopušta, ali općenito, smatraju ga prevarantom prije nego li pouzdanim komentatorom - rekla je.

Finch je također dovela u pitanje tvrdnju da je sve blagoslovila francuska tajna služba.

- To bi značilo da je atentat odobren na najvišoj razini i da je to, dakle, odobrio tadašnji predsjednik De Gaulle. To je ipak po meni nevjerojatno. De Gaulle koji je i sam bio pisac, imao je veliko poštovanje prema francuskim intelektualcima, uključujući i one s čijim se stavovima nije slagao - dodala je prof. Finch.

Iako knjiga Giovannija Catellija nudi fascinantnu i dobro argumentiranu alternativnu povijest, ona ne donosi krunski dokaz. Nitko nikada nije optužen niti će biti kažnjen za navodno ubojstvo Alberta Camusa. Njegova smrt tako ostaje obavijena velom misterije, savršeno se uklapajući u njegovu vlastitu filozofiju apsurda. Sam Camus navodno je jednom rekao da je smrt u automobilskoj nesreći "vrhunac apsurda".