Mračna strana domoljublja: Daj novac ili umri!
ETA (Euskadi Ta Askatasuna - Baskija i sloboda) osnovana je 1959. godine i u početku je djelovala kao studentski pokret Baska protiv Francove diktature koja je zatirala baskijsku kulturu i identitet, a kasnije se razvila u paravojnu organizaciju odgovornu za smrt više od 800 žrtava.
Iako su o teroru koji je provodila snimljeni brojni filmovi i serije ("El Fin de ETA", "Dias Contados", "Ogro", "Todos estamos invitados", "Yoyes" itd.) te je objavljen niz publicističkih i književnih djela, zanimanje za ovu tematiku nije jenjalo, što potvrđuje "Patria", novi roman španjolskog pisca s njemačkom adresom Fernanda Aramburua.
Aramburuovim gostovanjem u Zagrebu u nedjelju 8. rujna počinje Festival svjetske književnosti. Pozvali su ga kao čovjeka koji je romanom o Baskiji, o četrdeset godina borbe za samostalnost, o obiteljima povezanima prijateljstvom od djetinjstva, a razdvojenima terorizmom, ispisao jedan od najboljih romana svjetske književnosti posljednjih godina, kako su ga opisali organizatori FSK.
. U središtu romana su dvije žene, Birren i Miren, i njihove obitelji koje povezuju nekadašnje prijateljstvo i romantična ljubav prekinuta terorističkim činom sa smrtnim ishodom.
Ubijen je Birrenin muž, Txat, vlasnik malog transportnog poduzeća, kojemu je ETA izravno prijetila i tražila novac. Txat se oglušio na njihove zahtjeve, iz čega se zaključilo da nije dovoljno dobar domoljub i da zaslužuje umrijeti. Za njegovu smrt optužen je Mirenin sin Joxe Mari, u kojem ona ne vidi ubojicu, nego nacionalnog heroja.
Birren i dvoje djece prisiljeni su napustiti selo jer se zbog straha ili političkih uvjerenja odnos okoline prema njima drastično mijenja. Godine prolaze te Birren mora doznati cijelu istinu i na neki način razumjeti motive ubojstva. Nada se da će Joxe Mari od nje zatražiti oprost u pismima koja razmjenjuju. Vraća se u selo, što je doživljeno kao provokacija i kopanje po starim ranama.
Ništa lakše ne živi ni Miren - jedan sin joj je u zatvoru, drugi ima posve drugačija uvjerenja od njezinih, a kći obolijeva i ostaje prikovana za invalidska kolica.
Aramburu je roman iscjepkao na 125 kraćih poglavlja u kojima se izmjenjuju prošlost i sadašnjost u razdoblju od trideset godina - od polovine osamdesetih, kad su počeli teroristički napadi ETA-e, pa sve do 2009. godine, kad je izdan proglas o obustavi oružanih sukoba. Događaji i mjesta se izmjenjuju brzo, čime vrijeme dobiva iluzoran karakter brišući granicu između prošlog i sadašnjeg.
Pripovijedanje teče višeglasno, točnije kroz devet glasova, uključujući i pripovjedača u trećem licu. Ponekad se događa da pripovjedač u prvom i trećem licu govore uglas, što bi bilo kaotično da roman nije napisan jednostavnim, lijepim i slikovitim jezikom koji ne dopušta zastoje u pripovijedanju ili razumijevanju.
Autor se romanom ne fokusira na sam teroristički čin, nego na posljedice koje ima na živote dvije obitelji i šire zajednice. On ostavlja dovoljno prostora za svaki od likova da iznese svoju priču, impresije, osjećanja i strahove kroz koje se rasvjetljavaju određeni događaji i odnosi te se zrcale karakteri drugih likova.
Izmjenom prošlog i sadašnjeg Aramburu naglašava da traume ne blijede, naprotiv, njegovi ih likovi nose sa sobom kao neizlječivu bolest.
"Patria" je roman koji pripovijeda o jednom od najvećih problema suvremenog društva, o terorizmu i mračnoj strani domoljublja koje lako prelazi u mržnju i nacionalizam, propitujući ljudsku prirodu iz aspekta žrtve i počinitelja te mogućnost da čovjek dođe do istine i da se na neki način pomiri sa sobom i drugima. Riječ je o izuzetnom romanu koji svjedoči o autorovu jezičnom umijeću, vještini vladanja velikim tekstom te sposobnošću da ritam i atmosferu s početka romana zadrži do kraja.