Sve dok se ove godine nije pojavila šestodijelna serija "Kvaka 22" malo tko je znao da je Joseph Heller svoj roman prvijenac iz 1961. napisao prema vlastitim doživljajima.

Naravno da se znalo da su ga 1942. kao 19-godišnjeg mladića podigli iz Brooklyna u vojsku, da su ga dvije godine poslije poslali na talijanski front kako bi tamo letio u bombarderskim misijama u B-25 i da je ukupno 60 puta letio kako bi on i ekipa istresali bombe po neprijatelju. Ali, da bi on bio taj vojnik o kojem je snimljena serija što ju sada HBO počinje emitirati...

Bijeg iz Dunkirka Hitler nije ni znao da mu je malo falilo da dobije rat

U svakom slučaju ima smisla to da netko baš ne udara na sva zvona da je on taj satnik John Yossarian kojemu je bila puna kapa rata i prijavljuje se kao nesposoban za daljnje borbene misije zato što bi, kako je tvrdio liječniku, postao mentalno nesposoban. Polovicu epizoda režirao je George Clooney, koji se pojavljuje i kao časnik Scheisskopf.

Ovako su prikazali trenutak u kojem je Yossarian, a u stvarnosti Heller, doznao za kvaku 22.


"Doktore, vi me možete prizemljiti ako sam lud. Je li tako?", zaskočio je prijedlogom Yossarian liječnika u njihovoj bazi.


"O, naravno, naravno. Moram prizemljiti svakoga tko je lud", odgovorio je liječnik.


"Pa, onda me prizemljite! Ja sam lud!
"

Bio je najbolji vojnik koji je ikada htio pobjeći

"A, ne. Ti nisi lud."


"Zašto ne?"


"Kvaka 22. Zatražio si da te se poštedi borbenih dužnosti i ti više nisi lud. Što znači da moraš letjeti na još misija."


"Postoji li kakva kvaka u toj kvaki 22?", ispalio je Yossarian posljednji pokušaj.


"Ne. To je najbolja od svih", objasnio mu je.

Suština je bila u točki vojnog pravilnika po kojoj onaj tko razumije ugroženost svog života, postupa razumno, što je dokaz da je klinički mentalno zdrav po tom pitanju. Ako je poremećen, neće se prijaviti. I Yossarian iz toga nije imao izlaza. Uoči američke premijere serije snimljene po Hellerovom romanu eksplodirala je vijest da je Heller napisao roman s kvakom 22 po sebi.

Heller je bio smješten u bazi na Korzici, a osoba koja je javno definitivno potvrdila da je Heller bio taj, bila je povjesničarka Patricia Chapman Meder, kći tadašnjeg Hellerovog zapovjednika. Čak je pokazivala fotografiju iz baze na kojoj su, između ostalih, bili Heller i njen otac.


"On je imao tu čast da se zapetlja u kvaku 22. Dobro, nije to čast, nije to postignuće, ali to je naprosto tako bilo. Imao je taj veliki talent za crni humor, zezao se sa svakim... Glavna misija bila im je prekidanje koridora i linija opskrbe protivničkih snaga. Posebno su bili efikasni između Italije i Austrije i bili su u tome tako dobri da su dobili nadimak ‘rušitelji mostova’. A njih je s tih visina bilo krajnje teško pogoditi, to je bila najteža meta. Oni su, međutim, imali uspješnost od 90 posto", pričala je.

Meč smrti Bila je to najkrvavija nogometna utakmica na svijetu


I dok se Heller nikada za života nije busao u prsa, čak je govorio da su to bile mahom misije u kojima nisu očekivali protuzračnu obranu, kći njegovog zapovjednika rekla je da je bio dobar vojnik.


"Ispunio bi ono što bi mu rekli. I činio je to dobro", bez obzira na to što je istodobno činio sve da se iščupa iz rata.


"Nekome tko je mrtav ne čini nikakvu razliku tko je pobijedio u ratu!", vjerno je u seriji šizio Christopher Abbott u ulozi Yossariana.

Vjerno su prikazane i okolnosti zbog kojih je Heller/ Yossarian odlučio sabotirati svoje daljnje misije, doduše neuspješno.

Njegov biograf Tracy Daugherty objasnio je ovako:
"Bio je uhvaćen u seriju bombarderskih misija. Zapovjednici su mu rekli: ‘Kad ispuniš određeni broj, više nećeš morati letjeti.’ On je došao do tog broja misija, a oni su podigli broj misija. Rat je tako za njega postao beskonačan."


Rat je nastavak biznisa drugim sredstvima

Zapovjednikova kći otkrila je da joj se otac poslije pravdao zbog toga:
 "Pitala sam oca o tome i on mi je rekao: ‘Da, doista sam povisio broj misija. Ali naredbe su došle iznad mene.’"


A onda se dogodilo ono iz 1944. Joseph Heller bio je na svojoj 37. misiji. Trebali su tog dana bombardirati most u Francuskoj, kad ih je pogodila njemačka protuzračna obrana. Bili su uvjereni da će tog puta poginuti. Njegovi ratni drugovi bili su teško izranjavani, on ih je pokušavao previjati dok je avion posrtao. Kad je već ispalo da je preživio, odlučio je da će spasiti barem sebe.

Heller je roman pisao čak osam godina. 1953. izdavaču je pokazao prvi dio, ovaj mu je dao 750 dolara i obećao još toliko kad ga dovrši. A ovaj je s drugim dijelom kasnio godinama. Da bi ispalo da je kasnio zato što je pisao filigranski posloženo remek djelo složene strukture. 1961. našao se u izlozima, ali s tek umjerenim uspjehom.

Trebalo je proći još nekoliko godina, sve dok nije eksplodirao proturatni pokret u SAD-u zbog Vijetnamskog rata. Knjiga je postala astronomski hit i svijet više nije bio isti nakon što su mladi progutali djelo o vojniku koji jedva preživi do praga od 25 misija, a oni prag podignu na 30. Bilo je to vrlo značajno djelo za književnost uopće.

Magija 3. Reicha "Nacisti su mislili da su Titovi partizani vampiri"

1965. godine Harry Harrison objavio je kultni ZF roman "Bill, heroj galaksije", također brutalnu antiratnu satiru u kojoj nema junaka, nego samo žrtava, koje su najčešće sve samo ne sveci, i najgorih gadova. Bill se u tom romanu iz problema s gubitkom vojnih dokumenata i od prisilnog rada sa sigurnom smrti spašava angažiranjem odvjetnika koji pronalazi rupu u zakonu.

Vrlo slično kao Milo Minderbinder koji je oportunistički poduzetnik u kaosu Drugog svjetskog rata. U tom dijelu "Kvaka 22" je i kritika kapitalizma kao o nastavku biznisa drugim sredstvima.


"U ratu se ne radi o zaradi", kazao je Minderbinderu nadređeni.


"Tako je gospodine! Ne radi se samo o tome", odgovorio mu je Minderbinder.


Od njega preko MASH-a sve do danas

Na posebnom mjestu u seriji medicinska sestra kaže: "To je rat. A rat je stanje u kojem se moć koncentrira u rukama onih za koje je najvjerojatnije da će je zloupotrijebiti."

I roman i serija ispali su onakvi kakav je u stvarnosti bio Joseph Heller; duhovit, s posebnim darom za crni humor, a kud ćeš boljeg mjesta za to od rata. Imao je neodoljivu potrebu zafrkavati sve, tako i nadređene i zapravo je utemeljio poseban smjer antiratnog filma kao crne komedije; od MASH-a, preko ZF novele "U paklu nema lovačkih pilota" Martina Caidina, sve do "Mediterranea" i sve do danas.