Prve jesenje magle i dulje večeri neodoljivo zovu na uživanje u fantasyju. I to onom klasičnom, Tolkienu, zmajevima, dvorcima, čarolijama, tajnim seksi avanturama pod medvjeđim kožama, strašnim čudovištima i vitlanju mačevima. I dok čekamo nove avanture Witchera, makar i bez nezamjenjivog Henryja Cavilla, vrijeme će sasvim solidno ispuniti klasik goth fantasy literature, roman Mervyna Peaka "Titus Groan" iz 1946. godine. Može se reći kako je priča o rođenju nasljednika grofova Groan, kao i četiri nastavka sage o Titusu, preteča epopeja poput Dine, Igre prijestolja i drugih, više sapuničastih, velikih priča o ukletim dvorcima i izmišljenim plemićkim obiteljima.

Priča počinje rođenjem dugočekanog prijestolonasljednika u dvorcu Gormenghastu na stijeni koji se već dugo pretvara u ruševinu. Oduševljenje vlada među gotovo svim stanarima sivih, runjavih zidova, iako melankolija i dosada odavno čine temeljnu atmosferu života pogubljenog grofa Sepulchravea, njegove velike, crvenokose, alfa grofice Gertrude, koju fasciniraju samo njezine ptice i bijele mačke, njihove emotivne kćeri Fuchsije, grofovih ljubomornih sestara blizanki Core i Clarise. Život u sve unose uvijek dobro raspisani likovi posluge, grofova osobnog sluge G. Flaya, ambicioznog kuharskog pomoćnika Steerpikea i plačljive dadilje Slagg, vječno omotane zelenim baršunom.

U zadimljenom, prašnjavom dvorcu nema čarobnjaka, čudovitih stvorenja ni magije, ali su zidine ispunjene neodoljivim likovima i zapletima opisanim toliko opipljivo da trodimenzionalno iskaču iz stranica. Peake je prvo bio dobar slikar i ilustrator, a onda pisac i to se osjeti u razigranoj sagi o plemićkoj obitelji koja propada u vlastitim tajnama, neostvarenim snovima i dosadi dugoj poput stoljetnog sna Trnoružice. Doslovce se mogu osjetiti teški, vlažni mirisi preogromne kuhinje, u kojoj ispod stola spavaju pijani Perači zidova, kao što se može udahnuti teška prašina Dvorane šarenih rezbarija, u kojoj obitava jedini lik koji nije čuo niti ga je impresioniralo rođenje nasljednika, kustos Rottcodd.

Iako nema vrućih, šokantnih i impresivnih scena i natprirodnih avantura na kakve su nas navikli Igra prijestolja, Vikinzi i druge moderne fantasy sage, prva priča o Titusu Groanu zabavno je i zahvalno štivo, a to dokazuju i brojne ekranizacije kroz godine. Sasvim sigurno, dobrom dojmu pridonosi i luksuzno box izdanje Mitopeje, koje zove na čitanje uz omiljeni napitak.