Nikada više neće biti filma poput Projekt Vještica iz Blaira (The Blair Witch Project), rečenica je to koju smo čuli mnogo puta no unatoč tome vidjeli smo (pokušali ne vidjeti) niz filmova u ovih 20-ak godina nakon objave tog filma. Filmovi "found footage", upravo zahvaljujući tom filmu, postali su poseban žanr. 

Koliko smo se horor filmova sa rečenicama "Ovo se stvarno dogodilo" nagledali. Bilo je tu niz okultnih simbola, raznih mističnih legendi, mladih ljudi koji su krenuli u pustolovinu s koje se nikada nisu vratili, itd. Blair Witch project nije izmislio sve te trikove koje možemo vidjeti, već ih je sve stavio u jedan film i stvorio pravi fenomen. To je Egzorcist 21. stoljeća. 

Jedan od razloga zašto nećemo više gledati film poput ovoga je i zato što više nikada nećemo imati tako 'mladi' internet. 1999. godine nije bilo lako biti svjetski prisutan i online. Nije tada bilo interneta kakvog ga poznajemo danas i društvenih mreža, ali su ljudi tada vjerovali onome što su vidjeli ili pročitali na internetu.

Njihova marketinška kampanja započela je i prije nego je film bio snimljen. Njegovi kreatori Daniel Myrick i Eduardo Sánchez snimili su kratki dokumentarac i pokazali ga investitorima, i tako im prezentirali priču i mitologiju nestanka trojice studenata kao da je stvarna priča. Isti su pristup imali i online, stvorili lažne stranice, TV klipove, novine i policijska izvješća, intervjue. Web stranica je postala aktivna 1998. godine, šest mjeseci prije premijere filma na Sundance festivalu, gdje su se i dijelili leci o nestalim osobama, piše The Guardian.  

I upalilo je. Mnogi su mislili da je riječ o pravom dokumentarcu. 

PREVIŠE STVARAN Najjeziviji horor ikad: Zabranjen kad se zbog njega ubio

I dalje je to na neki način 'ugodan' zastrašujući film, njegova genijalna premisa zahtijevala je da se prekrše sva pravila. Bio je bez scenarija, bez glazbe, profesionalne ekipe, specijalnih efekata, pa čak i vještica. Jedino što je film imao, zapravo najvažnije što je imao, su bili jako uvjerljivi glumci. Cilj horora je da nas suoči sa našim najdubljim strahovima, no ovaj film ne učinio to, već umjesto toga, pokazuje nam ljude koji se suočavaju sa svojim strahovima. A ta histerija je zarazna. 

To se više neće ponoviti, a oni koji su napravili film A Cure for Wellness bili su prisiljeni da se ispričaju zbog stvaranja online priče za promociju tog filma. 

Kada pogledamo trenutačnu mješavinu lažnih vijesti, teorija zavjera, raznih mitologija i neprovjerenih izvora, ona "vjerujte svemu što pročitate na internetu" više zapravo i ne stoji. Možda je netko primijetio učinkovitost njihove promocije bazirane na lažima, strahu i lakovjernosti i pomislio, hej, pa možda je to predobar trik da bi ga koristili samo za promociju filmova. Možda je taj netko na temelju Projekta Vještica iz Blaira odlučio kreirati i naš politički svijet, našu sadašnjost, kako bi bila slična nekom dobrom hororu. 
Možda je prokletstvo ipak bilo stvarno.