Što je prijevodna kritika, kako “skrbi za tekst” i zašto nam je potrebna u javnom prostoru? Tko je smije pisati i koliko slobodno? Koje su veze između prijevodne i književne kritike i zašto zaziremo od negativne kritike? 

O ovim i drugim važnim pitanjima traduktologije, književnosti i znanosti o književnosti govori knjiga “Polifonija prijevodne kritike”, objavljena u izdanju Naklade Ljevak, popularnim, široj publici bliskim jezikom. Knjigu je priredila, osmislila koncept i napisala uvodni tekst poznata književna prevoditeljica i sveučilišna lektorica Anda Bukvić Pažin, a uz autoricu o prijevodnoj kritici pišu i govore: Katarina Luketić, Jagna Pogačnik, Lora Tomaš, An. Fazekaš, Dinko Telećan, Nataša Govedić, Tomislav Kuzmanović, Edin Badić, Sandra Ljubas, Miljenko Jergović, Lara Hölbling Matković, Ana Badurina, Andy Jelčić i Vanda Mikšić. 

Anda Bukvić Pažin smješta začetke “Polifonije prijevodne kritike” u 2021., Godinu čitanja, u okvire projekta DHKP-a “Koga čitamo? Prijevodna kritika i kako je steći”. Njezin podnaslov “ili kako prenijeti sladoled s jednog kraja grada na drugi” posuđuje iz teksta Miljenka Jergovića, a poruka je sljedeća: dobar prijevod, usprkos izazovima prijenosa, mora očuvati kvalitetu, snagu i “okus” izvornika. 

Ako se prijevod može smatrati prvim oblikom “skrbi za tekst”, pri čemu se Bukvić Pažin oslanja na esej Waltera Benjamina “Zadatak prevoditelja” (1923.), prijevodna kritika je njezin drugi oblik. Vođen_a vlastitim jezikom, iskustvom i imaginacijom, kritičar_ka iznova stvara tekst prijevoda, otvarajući čitatelju novi pogled na tekst, nove rukavce čitanja i izražavanja. Pritom kritičar, što Bukvić Pažin potvrđuje u dijalogu s tradicijom, kolegama prevoditeljima i tekstovima iz knjige, ne mora nužno biti prevoditelj. “Marko Gregorić mi je na pitanje bi li samo i isključivo prevoditelji trebali pisati prijevodnu kritiku odgovorio: ‘Nipošto ne, jer je kritika prostor slobode.’” 

“Polifonija prijevodne kritike” donosi četiri sjajna intervjua i deset prijevodnih kritika o djelima autora od Indije do SAD-a. Ovo su neki od fokusa: “hingliš” (mješavina hindskog i engleskog) u romanu “Ministarstvo potpune sreće” bookerovke Arundhati Roy, “organski glas šume” Richarda Powersa, autora romana “Iznad svega”, iluzija originala skrivena u ponajboljim prijevodima “Švejka” Jaroslava Hašeka i sirova snaga poezije Charlesa Bukowskog, koja izmiče zatvaranju u ijedan prijevod. 

Naklada Ljevak predstavit će ovu jedinstvenu znanstveno-umjetničku knjigu, koja slavi i potiče čitanje za sve, u četvrtak 26. ožujka u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića s početkom u 19.30 sati. Ne propustite! 

Knjigu potražite u Knjižari Ljevak (Trg bana Josipa Jelačića 17, Zagreb), na webshopu Naklade Ljevak i u svim bolje opremljenim knjižarama.