Sandra Kulier, glazbenica i umjetnica, preminula je u ponedjeljak. Ostavila je ogromno, ali u široj javnosti gotovo i zaboravljeno, glazbeno naslijeđe. 

Nakon njenog gostovanja u dokumentarcu Miroslava Sikavice “Glasnije od oružja”, mediji su opet o njoj počeli pričati u kontekstu teškog života. Godinama je živjeli daleko od očiju javnosti i poprilično skromno pa je čak i Zlatnu značku, koju je dobila kao prvi dragovoljac pjevač, morala prodati:

"Nažalost morala sam ju prodati jer sam bila u teškoj financijskoj situaciji. Morala sam preživjeti", govori Sandra koja, kako i sama kaže u filmu, ima zasigurno najveći broj Domovinskih zahvalnica od svih pjevača na hrvatskoj estradi. Priča se o brojci od čak 200 zahvalnica

"Odlazili smo na prve crte, kroz minska polja, ali nije me bilo strah. Pjevala sam i po bolnicama, pred ranjenicima. Već deset godina čistim stubišta. Zar bi me trebalo biti sram? Ljudi su ostali bez ruku i nogu, pogibali, a šta bi ja sad trebala tražiti nešto zato jer sam nešto pjevala? Ma dajte, molim vas."

Sredinom ove godine je u velikom razgovoru za portal mirovina.hr ispričala koliko je sretna što uopće dobiva mirovinu:

“To mi je prva lova koja mi dolazi redovito! Cijeli život bila sam honorarac i sebi uplaćivala mirovinsko i socijalno, ali najmanje moguće, jer u slobodnim profesijama to tako ide: sad imaš lovu, sad nemaš, više sam bila gladna nego sita, pa kad dobiješ, sve zdrobiš, željna svega. Kad sam dobila tu malu mirovinicu, ja sam bila sretna, jer nikada nisam imala stalni prihod.

Uvijek si morao pitati za svoje novce. Ako pitaš i glumce koji su poznatiji od mene, to je krvavi posao. I dalje je, jer još uvijek pjevam,. Ja možda radim i više nego netko tko samo radi. Dvadeset godina sam u Kazalištu Komedija, s kojim radim ‘Jaltu, Jaltu’. Glumim, pjevam, plešem. To mi je najljepših dvadeset godina života.”

U travnju se vratila s teške operacije i otkrila je kako se osjeća: 

“Čim sam se vratila, izvela sam svoju kujicu Tesu. Inače predajem pjevanje u Domu za starije Kuća svetog Franje, tamo je prosjek godina zbora 90 godina. Oni su za mnom ludi i ja za njima, toliko su slatke da vam ne mogu reći. Kad je snijeg, pa ne dođem na vrijeme, odmah zovu svoju socijalnu radnicu, da gdje sam. Onda su me zvale, joj išli ste na operaciju, nemojte umrijeti.

A ja im kažem, pa svi ćemo umrijeti. Preslatke su. Dobro se osjećam i rekla sam da ću riknuti ili na pozornici ili na nogama. Bilo je pjevača koji su na pozornici odapeli. To je baš lijepo, uzmeš zrak i… Divota, usred pjesme. Prije tri godine, moj kolega je pjevao na zabavi i baš kad je pjevao ‘hajde, mala, dođi u moju sobu, imat ćemo privatan baaal’, otišao je. Žena ga gleda iz publike, odjednom se ljudi okupili. Ali ja joj kažem, pa vesna, on je otišao sretan. Kad bih mogla birati, onda bih voljela otići tako.”

Od Sandre se oprostila Mila Elegović dirljivom objavom na Instagramu.

Saborski zastupnik Goran Beus Richembergh objavio je fotografiju sa Sandrom nastalu 2008. godine na manifestaciji Turopoljska šetnica u Velikoj Gorici. "Otišla je Sandra Kulier. Živjela je glazbu čitav svoj život, isprva kao solo pjevačica zabavne glazbe i prateći vokal mnogim poznatijim pjevačima, dva desetljeća kao članica zbora kazališta Komedija (više od 200 puta nastupila je u mjuziklu 'Jalta, Jalta'), a posljednjih 15-ak godina i kao voditeljica više pjevačkih zborova u Velikoj Gorici. Zbogom draga prijateljice. Hvala ti na potpori i povjerenju, ustrajnom zagovaranju i veselju koje smo dijelili. Počivala u miru."