Marjane Satrapi odrasla je u Iranu. Kao 14-godišnja tinejdžerica otišla je u Austriju. Roditelji su je poslali u školu, na četiri godine, kako bi je zaštitili od iransko-iračkog rata. Nakon povratka u Iran upisala je Akademiju likovnih umjetnosti u Teheranu.
S 24 godine odlučuje otići u Francusku. Tamo piše "Perzepolis", strip o mladosti obilježenoj revolucijom i ratom u Iranu. "Perzepolis" je prodan u više milijuna primjeraka i preveden na više od sto jezika. New York Times ju je proglasio drugom najvećom knjigom u posljednjih trideset godina! Nakon stripova, Satrapi se posvetila filmu pa je snimila remek-djelo, animirani istoimeni film "Perzepolis", koji je dobio nagradu žirija u Cannesu, a nominiran je i za Oscara, koji, nažalost, nije dobio.
Knjigom "Žena, život, sloboda" Satrapi je ponovno privukla pozornost svjetske javnosti, tim prije što se Iran - naročito nakon Nove godine - ponovno našao u fokusu geopolitičke bitke koja odlučuje sudbinu Bliskog istoka. Stvaranje ove knjige potaknuto je smrću, odnosno ubojstvom Mahse Amini, djevojke koju je moralna policija uhitila jer je nosila "loše postavljeni veo" koji nije dovoljno skrivao njezino lice. Odvedena je u zatvor, gdje je pretučena. Zadobila je teške ozljede mozga, pala u komu i nakon tri dana umrla. Moralna policija kažnjava, uglavnom žene, zbog pramenova koji izviruju iz vela, preotvorenih cipela, držanja za ruke nevjenčanih parova i tako dalje i tomu slično - popis je dug "kao gladna godina".
Iranska policija službeno je objavila kako je Mahsa umrla od "srčanog udara". Prorežimski mediji tvrdili su da je od djetinjstva imala zdravstvenih problema. No vrlo brzo režimski su narativ doveli u pitanje obitelj i brojni svjedoci, među kojima i liječnici u bolnici.
"Moja kći nije imala nikakvih zdravstvenih problema, uništili su mi kćer", rekao je njezin otac i dodao: "To kažem svakome. Moraju položiti račune". Njezina majka je rekla: "Ubili su mog anđela".
Objava o Mahsinoj smrti proširila se ipak cijelom zemljom zahvaljujući društvenim mrežama. Na grobu joj piše: "Draga Jinâ, nećeš umrijeti, tvoje će ime postati simbol".
"Mahsina smrt iznjedrila je prvu feminističku revoluciju koju su podržavali muškarci u povijesti", čitamo u knjizi. Taj je događaj doveo do stvaranja pokreta "Žena, život, sloboda", koji je okupio ljude unutar i izvan zemlje, a to u Iranu katkad znači i po cijenu života. Satrapi u svojoj knjizi oslikava živopisne portrete žena koje se suprotstavljaju društvenim normama i političkom pritisku.
"Svaka žena u Iranu nosi priču hrabrosti i otpora. Ova knjiga je moj način da odam počast njihovoj borbi i njihovoj nepokolebljivoj vjeri u bolje sutra", piše Satrapi.
Iranska vlast nije blagonaklono dočekala objavljivanje knjige. Državni mediji su knjigu okarakterizirali kao "propagandno oružje zapada protiv islamske kulture", dok su mnogi prorežimski intelektualci optužili Satrapi za "izdaju domovine".
"Oni se boje riječi jer riječ može srušiti zidove koje oni tako marljivo grade", izjavila je Satrapi u intervjuu za francuski dnevnik Le Monde i dodala: "Mahsina smrt probudila je naciju. Njezino ime postalo je sinonim za otpor".
Knjiga nije samo autorski rad Satrapi, na njoj su surađivali brojni koautori, uključujući poznate aktivistice i intelektualce iz iranske dijaspore.
"U posljednje 44 godine sve visoke sfere vlasti okupira otprilike 2500 muškaraca, od kojih je većina potekla iz malog broja, na granici s incestom, klerikalnih obitelji. Žene su prognane iz mnogih sportova, a kad im je dopušteno bavljenje sportom, moraju to činiti u hidžabu", piše Satrapi. Žene ni danas ne smiju prisustvovati nogometnim utakmicama.
"Na sudu je vrijednost života jedne žene dvostruko manja od muškog, vrijednost njezina svjedočenja također. S dolaskom klerikalnog despotizma cijelo društvo, i ne samo žene - osim fanatika - shvatilo je koliko je svećenstvo zaostalo i koliko se njihov režim kosi s iranskom dušom. Iransko pjesništvo, slikarstvo i priče puni su žena koje pjevaju i plešu, slavljenog vina i muzike koja odjekuje zrakom. Sjetite se Šahrzâd, perzijske princeze i njezinih 'Tisuću i jedne noći'. Kad ih je režim sve zabranio, njegujući kult melankolije, žene su postale vodeće figure borbe protiv tog užasa, a u borbi su im se pridružili i muškarci", piše Satrapi.
Reakcije na knjigu bile su iznimno pozitivne. "Satrapi nas vodi na emotivno putovanje kroz povijest, sadašnjost i budućnost iranskih žena. Njezina proza je jednostavna, ali moćna, ispunjena emocijama i snagom koja se rijetko susreće u suvremenoj literaturi", piše The Guardian. Tko god je vidio nezaboravni "Perzepolis", zna o čemu je riječ.
