"Mogu ti popraviti krov u zamjenu za to da mi dopustiš da nakratko uđem u tebe", rekao joj je susjed nudeći jednostavnu ekonomsku transakciju. Ona ne mora živjeti u toj kući, može se preseliti, ništa je u tom selu ne drži prikovanom. Uostalom, kuća nije njena, gazdina je, a on je odvratan u svakom pogledu. Zašto bi, zaboga, onda popravljala njegovu kuću, i to još tako da u zamjenu za popravak krovopokrivaču dopusti da "nakratko uđe" u nju?

Zato što smo nesavršeni, jer u životu radimo gluposti, jer slabost oblikuje naše ponašanje koliko i snaga, jer pomičemo vlastite granice te slabosti, ispitujemo sami sebe, ne podvlačimo crtu, dapače. "Jedna ljubav" Sare Mesa čitatelja stavlja pred granice vlastita morala. Nat je mlada prevoditeljica i upravo se iz grada doselila u ruralno mjestašce, zabrljala je na poslu i u životu, kreće iznova. Unajmljuje kuću, s njom dobiva i čudnog psa, dobiva i susjeda, koji se čini kao potencijalni "više nego prijatelj", ali ne, Nat će otići u drugom smjeru i natapati jastuke suzama zbog nekog, nečeg, posve samoubilačkog. Otvara se bezdan strahova i sumnji, urušavanja samopouzdanja, a borbu s demonima zaoštrit će događaj koji će cijelo selo okrenuti protiv nje.

"Jedna ljubav" nije samo roman o životu u maloj sredini, u kojoj je "mi casa su casa", a svačiji život javno dobro o kojem se sve zna i sve osuđuje, uvijek u potrazi za novim žrtvenim jarcem - to je roman o skrivenim predjelima ljudske duše. O želji koja nas odvede gdje smo najmanje željeli biti ili smo, sasvim suprotno, baš tamo htjeli dospjeti, suočeni sa svojim najmračnijim kutovima života. Ovo je roman o samoći, neprestanoj potrazi za ljubavlju, za bliskošću. Jer on je emocionalno distanciran, hladan, neljubazan i grub, otresit, nimalo pažljiv, tajanstven, i ona mu se svejedno vraća, mučitelju svoje duše.

"Nat baš i ne shvaća zašto želi produžiti taj film. Još se nije potrudila shvatiti tu potrebu. Jednostavno je nosi sa sobom, ne može se otarasiti tih slika koje su se urezale u njezinu unutrašnjost... Je li to opsesija? To je zanos, metamorfoza...", govori si Nat. Mnoge će se žene u njoj prepoznati, mlađe ili starije, jer sve smo barem jednom dozvolile da nas "ljubav" zgazi. Sve smo najmanje taj jedan put svjesno uletjele, i još svjesnije održavale na životu nešto što nam je život uništavalo.

Sara Mesa jedna je od najzanimljivijih autorica svoje generacije, 49 joj je godina. Vršnjakinja i "po duši". Piše poeziju, kratke priče, romane i eseje, višestruko je nagrađivana i prevođena na više od 20 jezika. Kritika posebno ističe njezin ogoljen, filigranski precizan, oštar stil, kojim opisuje međuljudske odnose, mehanizme koji nas pokreću, koji hrane naše opsesije i neuroze. Roman "Jedna ljubav" proglašen je knjigom 2020. u mnogim uglednim novinama i časopisima, a tri godine poslije Isabel Coixet prema predlošku romana snimila je zapažen film.