Brigitte Bardot, francuska glumica koja je postala globalni seks-simbol i jedna od najvećih filmskih ikona 20. stoljeća, preminula je u 91. godini života. Nakon što je na vrhuncu slave okrenula leđa filmskoj industriji, posvetila se dvjema strastima koje su definirale drugu polovicu njezina života: militantnom aktivizmu za prava životinja i kontroverznom političkom angažmanu koji ju je odveo na krajnju desnicu i donio joj niz osuda za poticanje rasne mržnje. Njezin privatni život, jednako buran kao i javni, bio je ispunjen strastvenim vezama, četirima brakovima i skandalima koji su punili naslovnice.

Nakon što se 1973. godine, sa samo 39 godina, povukla iz svijeta filma, Brigitte Bardot započela je novo poglavlje. Potpuno se posvetila borbi za prava životinja, a ta misija postala je njezina životna svrha. Godine 1986. osnovala je Zakladu Brigitte Bardot (La Fondation Brigitte Bardot), a kako bi prikupila početni kapital, na aukciji je prodala svoj nakit i osobne stvari, prikupivši tri milijuna tadašnjih francuskih franaka. Njezin aktivizam bio je beskompromisan i glasan. Još 1977. godine otputovala je u Kanadu kako bi prosvjedovala protiv okrutnog lova na tuljane, a njezine kampanje protiv korištenja životinja u laboratorijima i nehumanih klaonica odjeknule su diljem svijeta. Zbog svoje predanosti, francuska vlada dodijelila joj je 1985. godine orden Legije časti, najviše državno priznanje. Ipak, Bardot je naglasila da ga prima isključivo zbog svoje borbe za životinje, a ne zbog filmske karijere koju je ostavila iza sebe.

​- Nije me briga za moju prošlu slavu. To ne znači ništa pred životinjom koja pati, jer ona nema moć ni riječi da se obrani - izjavila je jednom prigodom za Associated Press. Njezina zaklada danas djeluje u više od 70 zemalja, a Bardot je redovito slala prosvjedna pisma svjetskim čelnicima, boreći se protiv istrebljenja pasa u Rumunjskoj ili ubijanja dupina na Farskim otocima.

Međutim, njezina strast za zaštitom životinja s vremenom se ispreplela s ekstremnim političkim stavovima koji su šokirali javnost i trajno narušili njezin ugled. Njezine kritike muslimanskih rituala klanja životinja prerasle su u otvorene napade na muslimansku zajednicu u Francuskoj. Zbog svojih izjava, francuski sudovi su je šest puta osudili za poticanje rasne mržnje, a kazne su dosezale i do 15.000 eura. U jednom od najpoznatijih slučajeva, kažnjena je zbog opisa muslimana kao "populacije koja nas uništava, uništava našu zemlju namećući svoje postupke".

Njezin politički zaokret učvršćen je 1992. godine brakom s Bernardom d'Ormaleom, bivšim savjetnikom Jean-Marie Le Pena, osnivača krajnje desne stranke Nacionalna fronta. Bardot je postala gorljiva podržavateljica stranke, a Le Penovu kćer, Marine Le Pen, jednom je nazvala "Ivanom Orleanskom 21. stoljeća".

Kontroverze se tu nisu zaustavile. U svojoj knjizi "Krik u tišini" iz 2003. godine žestoko je napala homoseksualce, nazivajući ih "sajamskim nakazama", te se obrušila na takozvanu "islamizaciju francuskog društva". Na vrhuncu pokreta #MeToo 2018. godine, optužbe za seksualno uznemiravanje nazvala je "licemjernima i smiješnima", tvrdeći da mnoge glumice "izazivaju producente kako bi dobile ulogu". ​

- Nikad nisam bila žrtva seksualnog uznemiravanja. I smatrala sam šarmantnim kad bi mi rekli da sam lijepa ili da imam lijepu malu guzu - rekla je tada.

Buran ljubavni život 

Ljubavni život Brigitte Bardot bio je jednako turbulentan i intenzivan kao i njezina karijera. Udavala se četiri puta, a popis njezinih ljubavnika uključuje neka od najvećih imena tog doba.

Njezin prvi suprug bio je redatelj Roger Vadim, za kojeg se udala 1952. s tek 18 godina. Upravo je on od nje stvorio zvijezdu filmom "I Bog stvori ženu". Brak se raspao nakon pet godina zbog njezine afere s glumcem Jean-Louisom Trintignantom, no Vadim i Bardot ostali su prijatelji i suradnici.

Drugi brak, s glumcem Jacquesom Charrierom (1959.-1962.), donio joj je jedinog sina, Nicolasa. Bardot se teško nosila s majčinstvom. U svojim memoarima trudnoću je opisala kao "tumor koji raste u meni", a nakon rođenja sina i pokušaja samoubojstva, skrbništvo nad Nicolasom preuzeo je njegov otac. S njim se pomirila tek u kasnijim godinama.

Godine 1966. udala se za njemačkog milijunaša i plejboja Guntera Sachsa, koji ju je zaprosio bacivši tisuće ruža iz helikoptera na njezinu vilu u Saint-Tropezu. Taj brak potrajao je tri godine. Njezin četvrti i posljednji suprug bio je već spomenuti Bernard d'Ormale, s kojim je ostala do smrti.

Osim brakova, imala je i niz strastvenih veza, od kojih je najpoznatija ona s glazbenikom Sergeom Gainsbourgom, s kojim je snimila originalnu verziju kultne pjesme "Je t'aime... moi non plus". Pjesma je na njezin zahtjev povučena zbog straha od skandala, a Gainsbourg ju je kasnije snimio s Jane Birkin i postigao svjetski uspjeh.