Rieka Suzuki Sumitomo (Japan, 1986.) prvakinja je Baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Dobitnica je brojnih nagrada, uključujući Grand Prix na Državnome baletnom natjecanju, a ovu sezonu u HNK završila je ulogom Emilije u baletu “Othello” Valentine Turcu.

Postoje li neke posebne rutine kojih se pridržavate na dan premijere?

Trudim se ne stvarati fiksnu rutinu uoči premijera. Ako se previše vežem za određeni ritual, to mi može stvoriti nepotrebnu tjeskobu, sumnju ili pritisak. Umjesto toga, zagrijavam se kao i obično i usredotočujem se na pozornicu kako bih se mogla vratiti u isto fizičko i mentalno stanje koje sam izgradila tijekom proba.

Što ste tijekom života morali žrtvovati kako biste ostali u baletu?

Poput mnogih plesača, morala sam žrtvovati mnogo običnih stvari: vrijeme s obitelji i prijateljima, predvidljiviji način života, a ponekad i fizičku udobnost. Postoje i mnogi trenutci kada disciplinu morate staviti ispred spontanosti. Ali zauzvrat, balet mi je dao toliko toga - snažan osjećaj svrhe, nezaboravna iskustva, priliku za rad s inspirativnim ljudima i priliku da bez riječi komuniciram o nečemu dubokom. Oblikovao me na načine na kojima ću uvijek biti zahvalna.

U kojoj je mjeri vaš privatni identitet vezan uz vaš posao?

Balet je duboko povezan s onim što jesam jer nije oblikovao samo moje tijelo nego i moj um, moj način života i način na koji se suočavam s izazovima. Zahtjevan je i fizički i mentalno, i osjećam da me sve što sam iskusila u baletu učinilo osobom kakva sam danas. U tom smislu, ne mislim da se moj identitet i moja profesija uopće mogu odvojiti - oni su vrlo snažno povezani. Potpuno sam drugačija od slabije verzije sebe kakva sam nekad bila i, iako ta promjena također dolazi s godinama i zrelošću, vjerujem da me balet učinio jačom i otpornijom.