Fotografija 'Le Violon d'Ingres' (1924.), američkog vizualnog umjetnika Man Raya, koja prikazuje tijelo žene koje se pretvara u violinu nastavlja fascinirati, zbunjivati i uznemirivati publiku više od 100 godina nakon što je prvi puta ugledala svjetlo dana. Slično kao i 'Mona Lisa' i 'Djevojka s bisernom naušnicom', 'Le Violon d'Ingres' uspjela zadržati svoju misterioznu auru te se i danas smatra jednim od najvećih ostvarenja nadrealističke fotografije.

Fotografija je to koja prikazuje golo tijelo Man Rayeve ljubavnice koje se preobražava u violinu, a na aukciji u njujorškom Metropolitanu 2022. godine prodala se za više od 12 milijuna dolara, što je najveća cijena ikada plaćena za fotografiju na nekoj aukciji, piše BBC. Takav je iznos samo još jedna potvrda da je riječ o fotografija čija privlačnost s godinama sve više raste. Ali postavlja se pitanje - zašto baš ova fotografija nastavlja tako dobro odjekivati među publikom, što je to što je na njoj toliko privlačno i nevjerojatno?

Man Rayeva 'Le Violon d'Ingres' s leđa prikazuje poznatu francusku manekenku, spisateljicu, slikaricu i jazz glazbenicu Alice Prin koja je bila poznata po svojem nadimku Kiki de Montparnasse, inspiriranom boemskom četvrti južnog Pariza u kojoj se proslavila 20-ih godina prošlog stoljeća. Man Ray prikazuje Kiki u sjedećem položaju, okrenutu leđima, a njezine se ruke pritom ne vide, dok je njezina glava pomalo okrenuta u lijevu stranu. Na sebi nema ništa osim turbana s uzorkom i naušnica. Na njezinim se leđima pak mogu vidjeti dvije crne rupe u obliku slova f, identične onima kakve se mogu vidjeti na violinama, violama, violončelima i kontrabasima, koje stvaraju nadrealistički efekt na fotografiji te čitavoj fotografiji daju neobičnu moć, povezujući pritom čitavo djelo s vrtoglavim nizom kulturnih oblika, od antičkog misticizma do moderne, od Orfeja do Prousta. 

Stavljajući f-otvore na Kikina leđa, Man Ray istovremeno pretvara njezine ženstvene obline u melodiju, ali također i potpuno mijenja njezinu fizionomiju te je konceptualno odvaja od ljudskog tijela i pretvara je u nešto što je izgrađeno, a ne rođeno, u objekt koji se može naštimati, svirati, ali naposljetku i utišati. U glazbenom smislu, f-otvori ključni su za funkcioniranje čitavog instrumenta te se na prvi pogled čini kao da je Man Ray uz pomoć njih pokušao naglasiti njezine vokalne sposobnosti, no ubrzo postaje jasno da to nije slučaj. Man Ray je, naime, pozicionirao f-otvore na njezinim leđima, a ne na prednjoj strani tijela te ih je na taj način pretvorio u nešto beskorisno, u deformaciju.

Kako piše BBC, postoje razlozi za vjerovati kako je riječ o namjernom stvaranju deformacije. Sam naziv fotografije aludira na Jean-Augustea-Dominiquea Ingresa, francuskog neoklasicističkog umjetnika iz 19. stoljeća koji je volio svirati violinu, a čitava fotografija zapravo se naslanja na Ingresov portret 'The Valpinçon Bather' (1808.), koji prikazuje uznemirujuće izobličenu žensku figuru. Iako su na ovoj slici te deformacije ipak dovoljno suptilne, oni su prisutni i u brojnim drugim Ingresovim radovima, gdje se u prikazima ženskih tijela mogu vidjeti malformacije koje bi u stvarnom životu vjerojatno rezultirale paralizom.

F-otvori na Man Rayevoj fotografiji služe kako bi se prikazalo da je Kiki sada utišana, no istovremeno je prikazuju kao nešto što je kupljeno i prodano. Naime, iako su se f-otvori ranije uglavnom povezivali s gudačkim instrumentima u orkestrima, njihova se upotreba kasnije počela širiti pa su se oni pojavili i na mandolinama i na Gibsonovim gitarama te su postali simbol masovne proizvodnje zvuka, nečega dostupnog svima. Upravo se takav efekt stvara postavljanjem f-otvora na Kikina leđa.

Paradoksalno upravo ti f-otvori fotografiju čine bogatijom. Naime, violina je, kako piše BBC, godinama bila simbol okultnog u glazbi, umjetnosti i književnosti, ona je bila poveznica između našeg svijeta i svijeta koji ne vidimo, a upravo je s takvom simbolikom violine Man Ray bio jako dobro upoznat. Stapajući Kikino tijelo s tijelom violine, Man Ray i sam nastavlja tu intrigantnu tradiciju te stvara fotografiju koja djeluje kao da bi se uz pomoć nje mogli prizvati nevidljivi duhovi, odnosno kao da je sposobna doći do energije i dimenzija daleko izvan ljudske percepcije.

Fotografija 'Le Violon d'Ingres' zapravo je hibrid tih dvaju pristupa, to je slika čija aura podrhtava sablasnom privlačnošću. Promatrajući Kiki na ovoj fotografiji, publici se ponovno prikazuje nova verzija okultne tradicije, a violina je u ovom slučaju instrument metamorfoze, šuplje tijelo koje služi kao posrednik između materijalnog i duhovnog. Prikaz takvih kozmičkih instrumenata svoje korijene ima još u antici, gdje je najbolji primjer bila Orfejeva lira, piše BBC. 

Pretvarajući Kikina leđa u violinu, Man Ray stvara djelo koje je nerješivo neobično i složeno, djelo u kojem su umjetnost, požuda i mistika isprepletene u simbol ljubavi i kontrole, kreativne emancipacije i fizičkog ograničenja. Drugim riječima, stvara nerazrješivu zagonetku koja se neprestano poigrava s našim strpljenjem i našom maštom.