Serija Otpisani nekad je žarila i palila malim ekranima bivše države. Gledali su je svi i željno očekivali nove uspjehe Prleta, Tihog, Paje i Marije u borbi protiv mrskog okupatora. Dok je serija pokazivala krvave borbe u Beogradu, povjesničari kažu da je istina bila znatno drukčija.

Rade Ristanović je u razgovoru za srpski Vice ispričao: "Prema podacima koje sam uspio skupiti iz njemačke i kolaboracionističke građe, od izbijanja ustanka u Srbiji u ljeto 1942. godine, pa do jeseni 1942. godine kada je zabilježena posljednja akcija komunističkih ilegalaca u Beogradu, devet puta su pripadnici njemačkog naroda našli se pred nišanom. U tim akcijama su poginula trojica Nijemaca".

Prvi njemački vojnik ubijen je 29. srpnja 1941. godine prilikom spašavanja iz bolnice kasnije zloglasnog šefa Udbe i Ozne Aleksandra Rankovića. Tada je bio poznat po tajnom nadimku "drug Crni". Nesretni njemački vojnik je pošao ka Pančevačkom mostu u pratnji srpskog željezničara dodijeljenog kao tumač na crnom tržištu naišao je na dio ekipe koja je izvodila Rankovića iz beogradske bolnice. Prema sjećanjima komunističkih ilegalaca koji su preživjeli rat, na Nijemca je zapucao Mirko Mići Rakić. 

Druga žrtva pala je kao plod organizirane akcije Vojislava Nanovića, kasnije slavnog redatelja, zatim Momčila Mitrovića, Mome Stefanovića i Radovana Ćosića. Ova grupa je, po nalogu Marka Nikezića, dobila zadatak da likvidiraju nekog Nijemca, a na njima je da izaberu koga će ubiti. Četvorka je danima lutala gradskom periferijom gdje nije bilo većih njemačkih patrola kako bi naišli na pravu metu. Prilika im se ukazala u rujnu 1941. godine kada su Nanović i Mitrović vidjeli usamljenog vojnika u jednoj kavani. Čekali su da iziđe i u polumraku ga ubili.

Treći uspješan atentat izvršen je početkom listopada 1941. godine, a meta je bio folksdojčer Anton Parte. On je čuvao skladišta namirnica njemačke nacionalne grupe na Vračaru. Skladište je bilo krcato opljačkanom židovskom imovinom koju su folksdojčeri uzimali od protjeranih Židova. Skojevcu Radovanu Ćosiću pridružio se Ranko Kekić te su njih dvojica, glumeći prolaznike, prišla Parti i ubili ga s dva metka.

Jedno vrijeme su komunisti pokušavali likvidirati kolaboracioniste, ali ni te operacije nisu naišle na veći uspjeh. Vice napominje da se i dalje jako malo zna o običnim građanima i mogućim pobunama civilnog stanovništva.