Ako muškarac i žena  s istim simptomima i nalazima uđu u liječničku ordinaciju, dvostruko je veća šansa da će ženi dijagnosticirati depresiju i da će joj prepisati neke lijekove (makar bila riječ i o običnim analgeticima) nego muškarcu. Uz to, dobit će veću dozu lijeka, kojeg će trebati i dulje koristiti. 

Zahvaljujući cijelom nizu kemikalija i hormona, psihijatrijski lijekovi različito utječu na žene i muškarce, bez obzira kakvo je propisano doziranje. U većini slučajeva, lijekovi bolje djeluju na žene, iako izazivaju više nuspojava. I dok je broj muških ovisnika veći, žene brže počnu sa zlouporabom, brže nanesu više štete tijelu i teže se 'skidaju'.

Premda je istina da veći broj žena pati od depresije i anksioznih poremećaja, to i dalje ne objašnjava ludo visok broj prepisanih lijekova za iste poremećaje ženama. A čak i kod bolesti kod kojih u velikoj mjeri prevladava broj oboljelih muškaraca, kao što je ADHD, i opet će prije ženama biti prepisan lijek.

Dr. Edward Shorter, psihijatar i autor knjige 'How Everyone Became Depressed' izjavio je za VICE da "postoji stvar koja se naziva 'depresivnom ulogom' koja stvarno značajno povećava razlike među spolovima". A reklame za antidepresive se redovito obraćaju tužnim mladim ženama, kojih nikad ne nedostaje.

Reklame doduše nisu moderna umotvorina, jer farmaceuti ciljaju na žene otkad postoji farmaceutska inustrija. "Jedna od funkcija našeg zdravstva, otkad se organiziralo, jest da šakom i kapom dijeli stimulanse i sedative američkim ženama", kaže David Herzberg, autor knjige 'Happy Pills in America: From Miltown to Prozac'.

Jedan od prvih analgetika bio je morfij, a on je bio poznat najviše kao lijek za žene. Iako su ga znali koristiti i muškarci, Amerikanke su postale masovno ovisne o njemu u 19. stoljeću. Čak je supruga 16. američkog predsjednika - Mary Todd Lincoln koristila ovaj opijat kako bi liječila nervozu.

Morfij i tinktura opijuma koristili su se kod isključivo ženskih stanja kao što su trudnoća, porod i menstrualni bolovi. Njihovoj uporabi je doprinijela i činjenica da nisu bili alkohol, protiv kojeg su se žene 19. stoljeća borile iz sve snage. Krajem 1800-ih, dvije trećine ovisnika o ova dva opijata bile su žene.

Kokain, kanabis i kloroform su se također počeli koristiti u 19. stoljeću kako bi se liječili različiti ginekološki problemi, ali i neke tegobe sa živcima. 

20. stoljeće - vrijeme 'ženskih lijekova'

Početkom 20. stoljeća proširila se popularnost barbiturata, koji su se upotrebljavali kao sedativi koji su trebali liječiti nervozu, tjeskobu, ali i nesanicu. Ove tablete izazivale su veliku ovisnost, ali to nitko nije shvatio do 1945. godine. Tad su se pojavile uznemirujuće priče o ovisnicama koje su počele zanemarivati svoje dužnosti (majke, kućanice i supruge), što je uzbudilo brojno građanstvo i medije.

"Majka koja je napustila svoju djecu kako bi se upustila u seksualne izopaćenosti s osobama iz drugog društvenog sloja ili rase: to je bila najseksi priča u to doba, na neki način. I to je bilo povezano s ovisnostima puno prije nego što su ljudi počeli shvaćati koliki problem postoji u vezu lijekova na recept", ističe Herzberg.

Srećom, lijek pod imenom Miltown se nalazio iza ugla, kako bi se pobrinuo za silnu tjeskobu koju su žene počele osjećati. Novi lijek pojavio se 1950-ih godina i brzo je postao nevjerojatno popularan. Imao je savršen tajming, budući da je anksioznost postala trendi, jer su svi bili u šoku zbog sve učestalije promjene uloga i novonastog naglaska i zanimanja za popularnu psihologiju. Odjednom su svi razmišljali o psihijatrijskoj pomoći i smatrali su da trebaju biti prilagođeniji na poslu ili boljeg psihičkog zdravlja. Anksioznost je postala popularni poremećaj.

Kako su se muškarci vratili s ratišta, a žene su se iz tvornica vratile u kuće, trebale su 'male pomagače' kao što su Valium ili Librium kako bi se nosile s povratkom starim, 'dobrim' kućanskim poslovima. Iako su ovi lijekovi prvotno bili namijenjeni za oba spola, brzo je postalo jasno da će muževnost sprječiti muškarce da se 'kljukaju' tabletama kako bi smirili živce. Do trenutka kad je provedeno prvo istraživanje o tome kako ovi lijekovi utječu na koji spol, 1960-ih godina, žene su već pile duplo više Valiuma od muškaraca, a Miltownovi lijekovi su bili poznati kao 'ženski lijekovi' tijekom 1950-ih i 1960-ih godina.

Iako danas žene imaju puno veća prava i znanja nego njihove prethodnice, i dalje postoji predrasuda da je ženski spol tužniji, ili barem emotivniji od 'snažnih' muškaraca. Iako se ljudi masovno jadaju kako su umorni, iscrpljeni ili depresivni, i dalje su to izjave koje ćete češće čuti od žena nego muškaraca, bez obzira koliko se slično osjećali.

1960-ih su se feministice poput Betty Friedan bunile protiv farmaceutske generalizacije "problema bez imena" - tako je ona nazvala ispraznost i umor koje su mnoge žene liječile popularnim sredstavima za smirenje. Također, ona je tvrdila da ženine predispozicije za razvoj psihičkih bolesti nemaju toliko toga s anksioznošću i depresijom, koliko s njihovim neuspjehom da vode ispunjene živote.

Herzberg je i danas suglasan s tom teorijom: "Ako imate grupu ljudi čije životne mogućnosti ograničavate, oni će sigurno na kraju biti nesretni. Bar velik broj njih". A svi smo pod konstantnim pritiskom da moramo biti sretni. Pa onda to pokušavamo i biti, barem umjetnim putem. Pogotovo to vrijedi za žene koje su često pod većim pritiskom od muškaraca.

Danas psihijatri poput Julie Holland napominju da velike farmaceutske industrije pomiču granice marketinga na televiziji i u ženskim časopisima tako što stvaraju privid 'nove normalnosti' prema kojoj se većina potpuno razumljivih i biološki prirodnih ženskih emocija mora pretjerano liječiti. Upravo zato lijekove protiv anksioznosti i antidepresive danas 'troši' najmanje 25 posto Amerikanki starih između 40 i 50 godina. 

Posljednjih 20 godina tržištem vladaju lijekovi poput Zolofta i Paxila, a izuzetno su popularni i rašireni zbog nedostataka nuspojava kakve su viđene kod prethodnih lijekova. Danas su toliko 'uređeni' i sigurni ti lijekovi, da ih možete jednostavno probati kad niste u svojem najboljem mogućem izdanju. Iako ćete možda pomisliti da će, zahvaljujući toj jednoj tabletici, sve biti puno bolje, vjerujte da ćete, kad ona prestane izvoditi svoja čudesa, shvatiti da je sve potpuno isto. Stoga nema razloga ni počinjati s njima.