Liječnik i bloger Calvin Sun 2011. u posjetu Sjevernoj Koreji napravio je sličan transgres kakav je četiri godine kasnije počinio još jedan Amerikanac - Otto Warmbier - koji je radi navodne krađe propagandnog postera izgubio život. Oba su slučaja povezana sa tajanstvenim "nepostojećim" katom Yanggakdo Hotela u Pjongjangu.

Sun je rođen i školovan u New Yorku, a tamo je upisao i Columbia sveučilište te se gotovo nikada iz savezne države New York nije niti maknuo. Putovanje u Egipat u njemu je, kako sam kaže, nešto "pokrenulo", pa je počeo mahnito putovati te o tome voditi blog, The Monsoon Diaries.

Prije druge godine studija, Sun je odlučio iskoristiti ljetne praznike kako bi putovao po Bliskom Istoku i Aziji. Odlučio je da program putovanja bude vrlo slobodan, pa je u Pekingu zaključio da ima još tjedan dana prije povratka u SAD te da bi bilo super posjetiti Sjevernu Koreju.

Ukoliko ste 2011. htjeli ostvariti takav plan trebala vam je pomoć turističke agencije koja posluje u Kini. Pravila su se, nakon Warmbiera, jako postrožila.

"Bio je to najjednostavniji formular za vizu kojeg sam ikada ispunio, ne treba vam čak niti putovnica kada se prijavljujete", kaže Sun. 

Grupi od dvadeset putnika, mahom mladih studenata, turistički su vodiči još u Pekingu rekli da je najvažnije slijediti pravila koja im oni kažu. Niti jednom, kaže Sun, nije spomenut peti kad hotela Yanggakdo, prenosi BBC.

Dolazak u Pjongjang Sun opisuje kao "ulazak u neki sovjetski grad početkom osamdesetih, kao da je vrijeme stalo". Jedine boje koje je mogao vidjeti, kaže, su komunistički crvena te crna i siva.

Troje vodiča - dvoje muškaraca i jedna žena - nekada su bili u sjevernokorejskoj vojsci. 

"Na početku su bili malo strogi, govorili bi nam da ne prelazimo cestu bez supervizije ili fotografiramo određene zgrade, ali kasnije su bili opušteniji, i zbližili smo se s njima. Vole popiti, a alkohol je, rekli su nam, centralni dio korejske kulture", prisjeća se Sun.

Najzanimljivije mu je, kaže, bilo slušati o tome kako doživljavaju SAD kroz propagandu ili ono malo sadržaja koji se uspije probiti sa zapada.

"Pitanja su postavljali na način da je bilo jasno da zapravo traže potvrdu za svoje viđenje stvari. Stalno su nas pitali je li istina da je Michael Jackson umro od HIV-a, pucaju li stalno policajci u Americi kao u američkom reality showu "Cops". Kad su nas odveli u streljanu nisu mogli doći k sebi da nitko od nas Amerikanaca nije bio u stanju pogoditi metu. Odveli su nas i u bizarni noćni klub gdje smo plesali na glazbu iz osamdesetih", prisjeća se Sun.

Tu su zadnju večer, prije odlaska na spavanje, odlučili i kako bi bilo zabavno vidjeti peti kat za koji čak nije postojala tipka u liftu. Yanggakdo International Hotel sa svojih je 47 katova jedna od najviših zgrada u Pjongjangu, prepuna restorana, kafića i prostora za kuglanje i biljar, i većina bi turista završila upravo tamo, bez da ih itko na bilo koji način upozori na peti kat.

"Zaključili smo da ne postoje nikakve zabrane oko toga da se prođe hotelom, da ga malo istražimo. Sigurno nismo bili niti prvi niti zadnji koji smo otišli na taj kat, a do 2011. niti jedan turist nije zadržan u Sjevernoj Koreji. Nismo uopće shvaćali težinu onoga što smo činili", rekao je Sun.

Danas na stranicama agencije kojom je putovao i Sun, piše BBC, stoji upozorenje da je pristup petom katu strogo zabranjen. 

"Jedan nam je iskusni suputnik rekao da je taj kat, barem službeno, ne postoji. Mi smo mu odlučili prići stepenicama s četvrtog kata ali smo čuli vrisak, pa smo se uplašili. Na kraju smo se spustili na peti sa šestog kata. Već smo bili malo nervozni, ali nas je gurala u znatiželja. Uz to smo i fotografirali", kaže Sun.

Izgledalo je, kaže Sun, kao bunker. Betonski je strop bio jako spušten, ali sobe su bile otključane. Samo je ispred jedne prostorije bio odložen jedan par cipela. Vidjeli su, kaže Sun, mnoštvo opreme koja je izgledala kao tehnologija za nadzor. Kamere, ekrani i mikrofoni. Zidovi su bili prekriveni propagandnim plakatima za čiju je krađu kasnije optužen Warmbier iako, kaže Sun, nije mu jasno kako je Amerikanac uopće skinuo postere kad su golemi i čavlima zabijeni za zidove.

Kasnije je pokazao fotografije i video prijateljima i poznanicima koji su preveli što piše ispod plakata.

"Svaki američki proizvod je naš neprijatelj", pisalo je ispod jednog. "Pripremite se uništiti napadače", "Naš je general najbolji"...

Kada su otvorili jedna vrata dočekao ih je cigleni zid, dok su druge stepenice vodile na još jedan kat "unutar kata". 

"Odjedanput je iz sjene izronio muškarac koji je pristojno na engleskom pitao jesmo li se izgubili. Vratili smo se u sobe, ali smo još dva puta išli istraživati kat, i svaki puta bi netko izronio tko bi nas uputio u sobe", prisjeća se Sun.

"Bili smo u ranim dvadesetima, glupi i naivni. Sve nam je to bilo uzbudljivo, ali danas više nikada ne bih ništa takvog ponovio", kaže Sun koji se oko pet ujutro počeo pakirati i spremati za povratak. 

Sišli su u 7 i ukrcali se u minibus, no nikako da krenu. Uskoro su u vozilo ušli zaposlenici hotela i rečeno je da postoji "problem". Vodiči su rekli kako "se zna što je jedan član grupe napravio i bilo bi pametno priznati".

Netko je, naime, otuđio izvezene ručnike iz soba i ako se grupa želi vratiti u SAD moraju se pobrinuti da se ručnici vrate. Nitko niie priznao krivnju.

Vodiči su se dogovorili da izađu iz busa i da onaj tko je kriv ostavi ručnike na sredini prolaza u vozilu. Svi su pristali,  ručnici su vraćeni i kradljivac nikada nije identificiran.

Grupa je došla do aerodroma, gdje su predali vize i otišli iz države. Sun, kaže, nikada nije previše razmišljao o "nepostojećem katu", sve do četiri godine kasnije.

Tada je, istom agencijom s istim itinererom, u Sjevernu Koreju došao i Otto Warmbier. U Yanggakdo Hotelu je, kažu službenici hotela, pokušao ukrasti plakat sa zida.

Warmbieru se sudilo (iako je to bilo namješteno suđenje) i natjeran je da svoje "grijehe" prizna i na javnoj televiziji. Osuđen je na 15 godina radnog logora, a u pritvoru je tako premlaćivan da je pao u komu. Kada je umro 2017. njegov je slučaj punio stupce medija.

Neke snimke pokazuju kako je i Warmbier istraživao dijelove hotela i kata za koji nikada nije potvrđeno da postoji. 

"Ne znam što bi od tamo mogao uopće uzeti, osim onog para cipela koji smo vidjeli. Nema ničega", kaže Sun, a pravila su u međuvremenu toliko pooštrena da mnoge agencije ne žele voditi Amerikance u Sjevernu Koreju.

"Grozno je što se dogodilo Ottu. I sada kad sam stariji i pametniji svima bih sugerirao da se drže običaja i pravila zemlje koju posjećuju", kaže bloger čije savjete i avanture čitaju desetine tisuća pratitelja.