Sjeverni Korejci provocirali su SAD još otkako su počeli slaviti Kima Il-sunga kao onoga koji se rodio iz zvijezde padalice. U 60-ima je "pustinjačko kraljevstvo" bilo na vrhuncu svoje moći, koja je najvećim dijelom potjecala od Sovjetskog Saveza, koji je i opskrbljivao tu zemlju i štitio je od američke intervencije.

Izbor američkog predsjednika Richarda Nixona, podsjeća Business Insider na umalo jezivu povijesnu anegdotu, promijenio je način na koji su komunističke nacije postupale s SAD-om u geopolitičkim pitanjima. Nixon, izraziti antikomunist tijekom Hladnog rata, bio je kadar provocirati komunističke sile.

Njegov čuveni posjet Kini i posljedično otopljavanje odnosa sa SSSR-om dokaz su da je njegova triangulacijska teorija bila ispravna. No, u travnju 1969. samo nekoliko mjeseci otkako je Nixon ušao u Bijelu kuću, njegovo internacionalističko razumijevanje još je uvijek bilo neprokušano.

Bilo je to u vrijeme kad je Sjeverna Koreja oborila špijunski avion EC-121 iznad Japanskog mora. Nixon je bio bijesan. NPR-ova priča iz srpnja 2010. donijela je razmišljanja Brucea Charlesa, američkog vojnog pilota koji je tada bio stacioniran u bazi u Kinsanu u Južnoj Koreji. Prisjetio se kako su ga podigli na uzbunu u skladu s njegovim dužnostima u slučaju SIOP-a, američkog plana o nuklearnom udaru u slučaju rata s komunistima.

Charlesa su podigli na uzbunu kako bi na aerodrom u Sjevernoj Koreji bacio nuklearnu bombu snage 330 kilotona. Na kraju je ipak dobio naredbu da se povuče i Charles se vratio svojim uobičajenim dužnostima. Prema službenim dokumentima, Nixon i njegovi savjetnici bili su na sto muka kako da odgovore na incident. Na kraju je predsjednik donio odluku da ne uzvraćaju udarac.

Ima smisla špekulirati s time da je Nixon zapravo samo htio da komunisti budu uvjereni da je on doista razmatrao nuklearni udarac. Narednih godina predsjednik je čak slao bombardere naoružane nuklearnim oružjem prema Sovjetskom Savezu, dok je istodobno širio glasine da je toliko poremećen da bi doista mogao potegnuti okidač trećeg svjetskog rata.

Tajna bitka Nixon je htio otjerati Lennona iz Amerike zbog utjecaja na mlade

Naravno da nije bio poremećen. A zahvaljujući knjizi iz 2000. Anthonyja Summersa i Robbyna Swana, danas znamo da je bio samo pijan, da nije bio opijen moći, nego samo cugom. George Carver, CIA-in specijalist za Vijetnam u doba rušenja EC-121, navodno je tada rekao da je Nixon bio "razjaren" kad je doznao što se dogodilo sa špijunskim avionom. Predsjednik je posegnuo za telefonomi nazvao Združeni stožer oružanih snaga, te je naredio provođenje planova za taktički nuklearni udar s prijedlogom meta.

Henry Kissinger, Nixonov savjetnik za nacionalnu sigurnost iz tog vremena, također je tada bio na telefonu sa Stožerom i uspio ih nagovoriti da ne kreću u napad tako dugo dok se Nixon sljedećeg jutra ne probudi trijezan. Prema knjizi Summersa i Swana "Arogancija moći: tajni svijet Richarda Nixona", Kissinger je navodno nekoliko puta rekao pomoćnicima da, ukoliko bi se predsjednika pustilo da radi po svome, da bismo imali nuklearni rat svakog tjedna.