Bozanić nema moć, Crkvu mu predstavljaju redikuli
Oni nisu Crkva, oni su njezina bijedna travestija, zavapio je izvor upućen u zbivanja u vrhu Kaptola, ali nemoćan promijeniti stvari. Tu moć, pa i to samo u ograničenim razmjerima, ima samo papa Franjo, kojemu Crkva u Hrvata zadaje mnogo glavobolje. Dva glasa koja su skoro istodobno pustili bivši vojni ordinarij Josip Jezerinac i don Damir Stojić zacijelo nisu "glasovi vapijućeg u pustinji", nego nešto sasvim drugo.
"U Crkvi je, odlaskom Franje Kuharića i njegove ekipe s Kaptola, počelo ono što se u sekularnim krugovima naziva ‘negativnom kadrovskom selekcijom’. Kuharić je imao osobine duhovnog vođe, ali i osobine državnika. Znao je pomiriti stroge vjerske i humanističke imperative s diktatom povijesnog trenutka u kojemu je živio njegov narod i njegov vjerujući svijet. Nažalost, dolaskom Bozanića ti su se kriteriji srozali", kaže naš sugovornik, upućen u zbivanja u crkvenim redovima i dodaje:
"Kuharić je znao primiriti radikale u crkvenim redovima, kojih nikad nije manjkalo, znao je utišati njihove glasove, a njegov nasljednik to ne zna. No imate i nešto drugo. Crkva je ranije vrvjela intelektualcima velikog formata, prevoditeljima, eruditima, a privlačili su u svoje redove čak i komuniste, poput Jure Kaštelana. A danas?"
Izjave Josipa Jezerinca i don Damira Stojića doista nalikuju na dijelove scenarija iz kultnih filmova braće Farrelly, "Glup i gluplji" i "Svi su ludi za Mary", ili drugih uspješnica te vrste ("Američka pita", "Žikina dinastija"...).
"Danas svakodnevno ubijaju djecu po bolnicama pozivajući se na ženina prava, kao da dijete nema ta ista prava. I znate što se radi od mesa te djece? Ako niste znali - najskuplji parfemi", rekao je Jezerinac i tom se izjavom upisao u Hall of (s)hame. Istoga dana na njegove se ludorije naslonio legendarni don Damir Stojić, sad već antologijskom izjavom:
"Poznajem jednu ženu koja je kao djevojka uhvatila svojeg oca kako gleda pornografiju. Na licu mjesta je od šoka izgubila menstruaciju i nikad je nije dobila nazad. Tvoj grijeh utječe na druge iako oni to ne znaju, a kad saznaju, to je strašno."
Rekao je to Stojić tijekom predavanja studentima pa dodao: "Ljudi gledaju pornografiju, ne zato što žele poniziti drugu osobu, nego zato što su jadni i slabi. Bojim se da ljudi traže jedno autentično dobro, ali na krivi način. Ono što tražimo u pornografiji su intima, zajedništvo i zabava, sve autentične i dobre stvari, ali ih tražimo na krivi način".
Obojica svećenika su povratnici iz dijaspore, ali u tome bi bilo pogrešno tražiti objašnjenje njihova radikalizma - njemu se priklanjaju i domaći svećenici, poput sisačkog biskupa Košića ili Ivana Miklenića, urednika Glasa Koncila. Oni su bojovnici "ecclesie militas", vojujuće Crkve koja nikad ne prestaje voditi križarski rat, te u svima koji ih ne podržavaju bezuvjetno vide neprijatelje, komuniste, sotone, a od svih boja spektra najjasnije vide jednu - crvenu, čak i tamo gdje je nema ni u nijansama. Uz "crvene", najviše mrze medije, koji su po njima uvijek i bezuvjetno ljevičarski.
Na Veliku Gospu 2007. je Josip Jezerinac veći dio propovijedi u Kamenskom kraj Karlovca posvetio, tako, Sotoni:
"Najlakše je Sotonu prepoznati u medijima".
Mediji su različiti, ima ih ovakvih i onakvih, istinoljubivih i onih koji vole fake news, no mediji su ispričali cijelu istinu hrvatske pretvorbe i privatizacije, mediji su raskrinkali ratne profitere, prodaju Ine, Fimi mediju, šverc oružjem i naftom, geneze hrvatskih kraljeva kapitala - dok je Crkva šutjela i molila boga za "našu stvar".
Mediji, ukratko, imaju više prava prozivati Crkvu nego što Crkva ima prava prozivati medije. Crkva je, dodajmo i to, šutjela jer su u Hrvatskoj krali "naši lopovi", a ne "njihovi", iako bi jedini ispravan stav bio da naših lopova nema - oni koji kradu nikad ne mogu biti "naši", oni mogu biti samo lopovi.
Jezerinac je napad na "sotonske stihove" argumentirao time da hrvatski mediji "ne poznaju govor ljubavi, nego samo mržnje, pa tako govoreći napadaju na obitelj i veličaju homoseksualne brakove, baš kao što žele uništiti mladost". Tad je prozvao i Europu te njezine institucije zbog sekularizma, optužio ih za "antievanđelje" i slično. U crkvi Gospe Fatimske u Belaju kraj Karlovca 4. studenog upozorio je, opet tijekom propovijedi, da su "obećanja nekih stranaka sotonska":
"Nalazimo se, braćo i sestre, u predizbornoj kampanji. Čuju se stara obećanja koja nam nude raj na zemlji bez Boga. Neki u svojoj propagandnoj mašineriji obećavaju da neće više biti vjeronauka u školama ako oni dođu na vlast. Da će dati više slobode mladima i zakonima nas osloboditi droge".
Na tim izborima na kraju je, podsjetimo Kaptol i sve zaboravne, pobijedio HDZ predvođen Ivom Sanaderom!
Zašto se Crkva nikad kasnije nije zapitala koga je podržavala, o kakvoj je zabludi riječ i koja je cijena te zablude za ovaj narod, u čije ime tako često nastupaju tolerirajući, čim se netko pozove na hrvatstvo, sve prijestupe?
Vrijeme će pokazati da je "sotonistička vlast" u budućnosti prema Jezerincu bila vrlo pažljiva i tad mu sotonizam nije smetao. Početkom 2012. dobio je, u skladu sa svojim položajem u OS RH, pravo na korištenje automobila "gornje srednje klase" s osobnim vozačem, svakodnevno, kao i na neograničeno korištenje mobitela na račun budžeta RH. To nije izgubio tijekom cijelog mandata vlade Zorana Milanovića.
Zauzvrat, mons. Jezerinac znao je na bogoslužjima pozdraviti i predsjednicu te sve uzvanike, samo ne Milanovića i ministre. Lijepo - tko tebe kruhom, ti njega... Čime? Počastima ratnim zločincima, npr. U srpnju 2001. IKA je kratko zabilježila da su "vojni ordinarij u RH Juraj Jezerinac i generalni vikar Vojnog ordinarijata mons. Josip Šantić posjetili u istražnom zatvoru u Rijeci umirovljenoga generala Mirka Norca te se s njim zadržali u 40-minutnom razgovoru".
Norac je iza rešetaka tad završio kao bjegunac pred vlastima Republike Hrvatske koje su ga tražile, potom optužile, a na kraju i osudile na šest godina zatvora zbog ubijanja civila tijekom oslobađanja Medačkog džepa kraj Gospića 1993., čime je bačena mrlja na inače legitimnu akciju vojske i policije. Norac je, uz to, osuđen i na 12 godina zbog ubijanja civila u Gospiću, dokazano mu je čak da je osobno ubio barem jednu ženu otetu u Gospiću i da je prijetio drugim vojnicima ako ne budu pucali po otetim civilima. Bilo je tu i maloljetnika i maloljetnica, silovanja prije pokolja nad civilima...
O izjavama sisačkog biskupa Slavka Košića ne treba trošiti previše riječi. I on je u medijima vidio Sotonu.
"S jedne strane njima je najvažniji pokretač zarada, važniji od istine i dobra, a s druge strane ideološke zablude koje se nisu pročistile do dana današnjega", rekao je ovaj "božji čovjek" pa opet opleo po Sotoni koji se voli prikrivati.
"Moć Đavla je u optužbama i sijanju zla u srca ljudi, u neprestanom podmetanju i širenju dezinformacija u svijetu. Danas se Sotona kamuflirao u mnogim, i to najutjecajnijim medijima, koji su u Hrvatskoj više protuhrvatski nego hrvatski jer ne šire istinu o hrvatskoj povijesti niti dopuštaju da se pročisti hrvatska sadašnjost", rekao je Košić.
Papa Franjo je počeo refomirati vrh Crkve, ali to je dug i težak proces kojemu se lokalne strukture jako suprotstavljaju bez okolišanja. Rimski biskup navodno je postavio uvjet da dosadašnje biskupe koji odlaze u mirovinu zamijene svećenici koji bi pokrenuli promjene u Crkvi u Hrvata. Kaptol čeka "resorgimento", prvi u zadnjih nekoliko desetljeća, pa su ove ludorije možda labuđi pjev crkvenih konzervativaca.
Novi biskupi trebali bi biti skromni, imati najmanje 35 godina, a traži se i doktorat ili barem magisterij iz Svetoga pisma, bogoslovlja ili kanonskoga prava. Papa Franjo donosi završnu odluku o novim biskupima. Roma locuta, causa finita - kad Papa nešto kaže, njegova je zadnja. No odluka se temelji na informacijama koje će mu podastrti hrvatski svećenici. Ključno će biti pitanje tko će naslijediti Josipa Bozanića, koji je tu od 1997. godine.
Vrlo je konzervativan i uvijek je jasno podupirao desnu političku opciju. Osim HDZ-a, podupirao je i Milana Bandića. Javno je istupao protiv uvođenja zdravstvenog odgoja te je podupirao Judith Reisman, a politički je simpatizirao Karamarka.
"Točno je da je komunizam kao režim pao, ali njegovo sjeme, njegovi kriteriji, mentalni sklop na mnogim područjima još traju. Prozivani smo jer smo progovorili protiv ideologije koja razara čovjeka i hrvatsko društvo, počevši od obitelji, od te dragocjene jezgre kojoj sustavno prijeti rasipanje", rekao je jednom.
Ali prava je istina da nitko nije prozivao Crkvu zbog najgore stvari koju nam je Crkva priuštila, šutnje o nedjelima o kojima je trebala vrištati i vrištanja o stvarima o kojima bi pametnije zvučali da šute, poput ovih sad...