Tko god šalje dijete u katoličku crkvu, nije siguran

"Pedofilija je interna katolička stvar", poručio je Vice Batarelo, predsjednik udruge Vigilare, ovih dana na Facebooku.

Kao što je korupcija nekad bila "interna stvar" HDZ-a. Kao što je cenzura "interna stvar" HRT-a. Kao što je zlostavljanje u braku "interna stvar" bračnih partnera. Kao što je obiteljsko nasilje "interna stvar" obitelji.  

Ili kao što je kriminal, reketarenje, ubijanje, "interna stvar" mafije.

Presuda kardinalu Georgeu Pellu u Australiji i izbacivanje kardinala McCarricka iz svećeničkog reda na vatikanskom summitu o prevenciji svećeničkog seksualnog zlostavljanja djece gurnulo je pitanje pedofilije u Katoličkoj crkvi u središte javnog interesa.

Ali Batarelo, inače prijatelj osuđenog kardinala Pella, svejedno upozorava kako je to "interna katolička stvar". I to poručuje osoba koja je prije nekoliko godina povela križarski rat protiv uvođenja spolnog odgoja u hrvatske škole, pod obrazloženjem da iza njega stoje pedofili.

Priključila mu se tada, sjećamo se, i Judith Reisman.

Pedofili su žrtve?

Ugledne stručnjake i znanstvenike koji prkose klerikalnim dogmama u obrazovanju nazivalo se pedofilima. Pedofile u Katoličkoj crkvi nastoji se sakriti ili zaštititi. A onda kad ih se napokon otkrije, predstavi ih se žrtvama homoseksualizma.

Batarelov istup nije specifičan, kao što šef udruge Vigilare nije usamljen u svojim stavovima. On se, međutim, kosi s porukom kardinala Josipa Bozanića koji je iz Vatikana apelirao da "svatko tko nešto dozna neka odmah prijavi, i to neka prijavi i civilnim i crkvenim vlastima".

Tako pedofilija ipak nije "interna stvar" Katoličke crkve. Jer, dok je to bila, ona je bujala, metastazirala, vrebala nove žrtve i doživotno upropaštavala one stare.

Umjesto da se obračunava s pedofilima Crkva ih je skrivala.

Molitva za žrtve pedofila

I upravo zbog Katoličke crkve kao institucije, a o samim vjernicima da se i ne govori, javni obračun s pedofilijom i progon pedofila, kao i javna osuda bez traženja opravdanja u homoseksualizmu, najbolja je prilika za iskorjenjivanje tih zločina.

Na primjer, bilo bi korisno kad bi one molitvene zajednice koje se okupljaju pred bolnicama i rodilištima kako bi molile za nerođenu djecu i borile se protiv pobačaja, povele jednu molitvu za djecu koja su bile žrtve svećeničkih predatora.

Ili da svećenici, umjesto za ratne zločince, drže misu za žrtve svećenika pedofila.

Međutim, i sve gore nabrojane situacije u kojima se kriminal, nasilje, zločini proglašavaju "internom stvari" stranaka, brakova, obitelji, zločinačkih organizacija vuku korijen upravo iz mentalnog sklopa Katoličke crkve.

Cosa Nostra

Korupcijsko nasljeđe izbrisano je iz povijesti HDZ-a. Torbe s prljavim novcem za kupovanje izbora držale su se u stranačkom sefu i prenosile  iz ruke u ruku. Nasilje Alojza Tomaševića proglašavalo se pojavom tipičnom za brak. Obitelj je tražila suprugu da šuti o tome, a ministrica obitelji je poručila da je "to tako u braku".

A Hrvatska radiotelevizija upravo tuži svoje zaposlenike, pa čak i članove Programskog vijeća, koji su se usudili javno pobuniti protiv cenzure. To bi trebala biti interna stvar javne televizije. Također odane kršćanskim vrednotama.

Zlostavljanje djece u rukama katoličkih svećenika ostavilo je trajne i neizbrisive posljedice na čitave vjerničke zajednice, kao i društva u cjelini. Nažalost, svako propitivanje odgovornosti crkvenih vlasti smatralo se nasrtajem na neovisnost i integritet Katoličke crkve. Ta sebično čuvana neovisnost prenosila se na nastavu vjeronauka i nadzor kurikuluma.

Istodobno, Crkva se financira javnim novcem, izdvajanjima poreznih obveznika kojima nije čak obvezna pokazivati svoja financijska izvješća javnosti. To se također smatra "internom stvari" Katoličke crkve. 

Dokle god će pedofilija biti "interna katolička stvar", tko god pošalje dijete u katoličku crkvu neće biti siguran što ga tamo čeka.