Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih Washingtonom i okolicom grada bilo je mnogo slučajeva ubojstava, a mlada policajka Romaine Jenkins bila je prva žena u odjelu za ubojstva. Poslana je kako bi istraživala ubojstva djece i pobačaje, koji su tada bili protuzakoniti, a muški kolege koji su imali djecu mahom se time nisu htjeli baviti.

No već na početku karijere zadesili su je slučajevi koje još uvijek nosi sa sobom - o njima stalno razmišlja, neprestano prolazi kroz dokumente i prisjeća se čega se sve sjeća, piše The Washington Post. Ubojstvo šest djevojaka, u dobi od 10 do 18 šokiralo je zajednicu. One su otete na cesti, silovane ili čak zlostavljane nakon smrti, udavljene, te odbačene negdje pokraj ceste. Slučaj je godinama privlačio pažnju, a bio je to prvi puta da se, danas 75-godišnja Jenkins, susrela sa zločinima serijskog ubojice.

Jenkins je već 24 godine u mirovini, no nema dana, kaže, kada ne razmišlja u sudbini djevojčica. Budi se razmišljajući o fizičkim dokazima koji su joj stotine puta prošli kroz ruke - zašto je svježe izravnana kosa jedne od žrtava postala kovrčava, znači li to da ju je ubojica prao?

"Ti su slučajevi postali dio mog DNK, nema dana kada ne razmišljam o njima, i to ću raditi dok u meni ima života", kaže Jenkins koja kada na televiziji ili u novinama pročita nešto što misli da bi moglo imati veze sa slučajevima odmah odlazi kopati kroz čak deset kutija kopija dokumenata. Jenkins se ubojstvima aktivno bavila tada, a 2000-ih je njezin posao nastavio detektiv James Trainum. 

Manijaci Krvava povijest masovnih ubojstava u Americi

Detektivka je za vrijeme prvog ubojstva imala 28 godina, kada je došao poziv da je pokraj autoceste pronađeno tijelo. Ulice su bile prepune prosvjednika protiv rata u Vijetnamu, pa je promet bio otežan. Žrtva je bila, ispostavilo se, 13-godišnja Carol Spinks, sramežljiva osnovnoškolka koja je po cijele dane vani igrala gumi-gumi.

Oteta je šest dana ranije nakon što ju je starija sestra Valerie natjerala da ode u dućan po smrznutu hranu i sodu. Djevojčici je, kao i ostalih sedmero braće i sestara, bilo strogo zabranjeno po noći napuštati kuću, a majka je bila u posjeti kod tete. Mama je Carol čak vidjela na putu u dućan te joj je rekla neka obavi kupnju ali da ju kod kuće čeka "tradicionalna kazna remenom jer je bila neposlušna", međutim Carol se nikada nije vratila kući.

"Ubojicu u svojoj glavi vidim kako se vozi kvartom i gleda djevojčice koje okvirno poznaje, zna iz kojih su obitelji i gdje stanuju. Upravo zato jer je i on njoj poznat uspije nagovoriti Carol da s njime uđe u automobil. Vozi ju doma gdje ju nekoliko dana drži na životu, i uživa u svojoj fantaziji. I onda mu sine da je više ne može vratiti na cestu, stvar je kulminirala, mora je ubiti", kaže o prvom slučaju detektiv Trainum.

Carol je bila silovana, imala je porezotine po trupu, rukama i licu ali je preminula od davljenja, a na njezinom su tijelu nađeni ostaci zelene tkanine. U želucu su pronađeni ostaci hrane, točnije citrusa, što je pokazatelj da ju je ubojica i hranio. Slučaj su vodili drugi detektivi, sada već pokojni, no Jenkins si nije mogla pomoći a da se ne upozna sa svakim detaljem slučaja.

Deset tjedana kasnije pronađeno je tijelo druge djevojke. Tijelo pokraj ceste jednom je već prijavljeno policiji no nitko nije došao pogledati o čemu je riječ. Tjedan dana kasnije opet je uslijedio poziv, a kada je bijesni policijski načelnik Charles Baden otišao tamo tijelo je već bilo toliko raspadnuto da se nije moglo razaznati kako je djevojka ubijena, a pronađena je nedaleko od mjesta gdje je nađena i Carol Spinks. Mrtvozornik joj je morao odrezati prste kako bi dobio otiske prstiju, s obzirom da još nije bilo DNK testova. Ime joj je bila Darlenia Denise Johnson, i imala je 16 godina. 

Samo devet dana nakon Johnson jedan je autostoper pronašao tijelo 10-godišnje Brende Faye Crockett. Detektiv Szukalowski, tada 27-godišnjak, prvi je došao na scenu zločina. Ubojica je silovanu i udavljenu djevojčicu ostavio daleko od svoj prvotnog kvarta, na ledini kraj ceste, vjerojatno u pokušaju da policiju makne što dalje od mjesta u kojem "lovi" i obitava.

Ubojica se, kaže policija, očigledno bojao kako ga je netko spazio jer je po prvi puta nazvao obitelj žrtve. Brenda je bosa, sa viklerima u kosi, otišla u lokalni dućan kupiti pseću hranu za tri obiteljska psa, i nikada se nije vratila. Majka ju je mahnito tražila po kvartu, a sestra Bertha je sa majčinim dečkom ostala u obiteljskoj kući kada je zazvonio telefon. Na liniji je bila uplakana Brenda.

Talog od najgorih Najgori hrvatske ubojice: Klali su, palili, otimali...

"Je li me mama vidjela? Ja sam sad u Virginiji, uzeo me jedan čovjek u automobil", rekla je Brenda. Majčin je partner tražio da razgovara sa muškarcem, no Brenda se samo pozdravila i linija je prekinuta. Kada je tijelo pronađeno, njezina su bosa stopala bila potpuno čista, kao da ih je netko oprao.

Jenkins ima svoju teoriju o pozivu. Možda je ubojica znao majku djeteta, te se uplašio je li ga vidjela pa je htio provjeriti. Čak je dva puta nazvao kako bi se osigurao da obitelj ne zna tko je on i gdje je odveo curicu.

"Dućan je bio iza ugla i  kada se sestra dugo nije vratila majka ju je otišla potražiti. Kada je Brenda pitala "je li me majka vidjela" meni je postalo jasno da je ona vjerojatno sjedila u nekom autu i vidjela majku kako je traži", rekla je godinama kasnije njezina sestra Bertha.

Prvog listopada 1971. godine nestala je 12-godišnja Nenomoshia Yates koja je također oteta na putu u dućan gdje su je poslali da kupi šećer i brašno. Njezino je još toplo tijelo pronašao 16-godišnjak jer je bilo na mjestu gdje je bilo gotovo nemoguće ne primijetiti ga. Ubojica, kojeg su mediji prozvali The Freeway Phantom, počinje uživati u pažnji i svoje žrtve odbacuje na mjestu gdje ih se najlakše može naći.

Nastavak na sljedećoj stranici...

I na njezinom su tijelu pronađene zelene niti, a Washington je postao svjestan da ih terorizira serijski ubojica. Šest tjedana kasnije pronađeno je tijelo pete žrtve, Brende Woodard, 18-godišnjakinje koja je bila na večeri s kolegama iz razreda. Autobusom je putovala prema kući, a kada je pronađena bila je prekrivena kaputom, njezina je vesta bila naopačke, a gumbi su otpali s njezine odjeće. Bila je silovana, davljena i izbodena četiri puta. Rane pokazuju da se od nekoga branila. U džepu je pronađena poruka.

"Ovo je ekvivalentno mojoj neosjetljivosti prema ljudima, a posebno ženama. Priznati ću sve ostale kada me uhvatite, ako možete", i u potpisu "Free-way Phantom".

Poruku je vrlo opuštenim rukopisom napisala sama Brenda, radi čega policija misli kako je poznavala svojeg ubojicu, a tek kada je shvatila da se nešto loše sprema počela se braniti. 

Deset je mjeseci prošlo prije otkrića šeste djevojke, 17-godišnje Diane Williams koja je skuhala ručak za obitelj, te onda otišla kod dečka. On ju je otpratio natrag na bus, a njezino je tijelo pronašao vozač kamiona koji se vozio autocestom.  Njezino se ubojstvo odigralo na "starom kvartu".

"Sestra i ja smo dijelile sobu, krevet i kupaonicu. Često smo si čitale iz dlanova. Ja sam imala prekinutu liniju pa mi je ona govorila kako će me nadživjeti, a kako je završila", kaže njezina sestra Pat.

Tri godine kasnije, na Jenkinsinu veliku sreću, FBI je oformio ekipu koja se trebala baviti upravo ovim slučajem. Slijedili su, kaže Jenkins, svaki trag i imali stotine osumnjičenih. U razgovoru s nekima od njih prvi je puta korišten i "serum istine", no nisu daleko dogurali.

POREMEĆEN ZLOČIN Ubio 11 žena: Tko je sakupljač kostiju iz West Mesa

Glavni osumnjičeni bio je Robert Askins, računalni stručnjak koji je 1938. služio kaznu radi trovanja prostitutke, a iz zatvora je izašao radi tehničke pogreške tijekom suđenja. U njegovom su stanu pronašli neobične artefakte poput uprljanih ženskih rubaca, priča koje su pisale djevojčice te gumbe i naušnice. No, nisu ga uspjeli povezati niti s jednim ubojstvom. Askins je zato osuđen radi otmice i silovanja dvije žene te je smrt dočekao u zatvoru.

Jenkins vjeruje da je bila riječ o okorjelom zločincu, no da on nije taj koji stoji iza ubojstva djevojaka. Jenkins misli kako je riječ o veteranu koji pati od PTSP-a, koji je inteligentan, te je živio ili sam ili sa starijom ženskom osobom. Jedno se vrijeme, prisjeća se, sumnjalo na silovatelje iz "Green Vega" slučaja. Riječ je o bandi koja je silovala žene, a jedan njihov član, Louis Richardson, bio je upoznat s detaljima zločina, no sve što im je govorio moglo je doći iz novina ili pak "sa kvarta". Na kraju je zaključeno kako oni nisu imali veze s ubojstvima.

Radi krivih poteza i neobičnih osumnjičenika Jenkins je godinama vodila paralelnu istragu. Pomogla joj je i Patricia Williams, sestra ubijene Diane, koja je postala policajka. Saznala je da su i Williamsini roditelji dobili telefonski poziv od muškarca koji im je rekao "ubio sam vam kćer".

Jedina zajednička stvar svim djevojkama, osim grada stanovanja, jest da bile Afroamerikanke i to je, smatra Jenkins, razlog zašto nikome nisu bile pretjerano važne.

"Nisu ništa značile nikome. Kada su otete ili ubijene bijele djevojke mnogo se više radilo, nisu se nebrigom uništavali dokazi radi čega danas ne možemo raditi DNK testove, niti se ulagalo ovako malo truda", kaže policajac Tommy Musgrove koji je vrlo kritičan prema kolegama policajcima i detektivima.

"Nije rasa jedini faktor, ali igrala je igru u ovom slučaju. Međutim bilo je odličnih detektiva koji su se trudili do kraja, a gubili su se dokazi i za bijele žrtve. Meni je beskrajno žao što nismo došli do nekog zaključka jer je patnja koju obitelji prolaze nemjerljiva", kaže za Washington Post detektivka Romaine Jenkins koja već desetljećima gleda kako roditelji te braća i sestre žrtava nisu u stanju pokupiti kockice života i nastaviti dalje.