85-godišnji Eduardo Vela oteo je Ines Madrigal pri rođenju 1969. godine. Žena koja ju je posvojila Ines Perez rekla kako joj je Vela poklonio dijete jer se brinula za dječaka. Pojavila se, on joj je stavio dijete u naručje i dao krivotvorene dokumente. I žena je dobila dijete. Perez je kćeri njezino porijeklo otkrila kada je napunila 18 godina i podržavala ju je u njezinoj misiji da pronađe svoju biološku majku. 

Njezin slučaj nije jedini u ovoj unosnoj praksi koja je trajala desetljećima i u kojoj je ime koje se najčešće spominje bilo upravo ono španjolskog liječnika Vele. Nakon što se sve otkrilo, liječnik je doveden pred sud, proglašen krivim za krađu novorođenčeta u Španjolskoj, no i oslobođen zbog zastare, piše CNN. 

"Uvijek sam postupao u ime božje. Uvijek za dobrobit djece i zaštitu majki. To je dovoljno", rekao je liječnik Vela kada ga je jedan novinar upitao za te slučajeve. 

Zločinci i fašisti Odobrili iskapanje Franca - sljedeći Pavelić i Luburić?

Bila je to praksa koja se provodila na temeljima potrebe izgradnje "novog i boljeg društva". General Francisco Franco vladao je Španjolskom od 1939. godine nakon pobjede u građanskom ratu nastalom na temelju njegovog neuspješnog vojnog puča protiv republikanske vlade. U četiri desetljeća njegove vladavine do njegove smrti 1975. godine Španjolska je ostala zatvorena za sve izvanjske utjecaje i bavila se kažnjavanjem onih na suprotničkoj strani. 

U tom vremenu vjeruje se kako su deseci tisuća djece rođenih od "nepoželjnih" obitelji, tj. Frankovih protivnika, nestali gotovo iz ruku njihovih majki nakon poroda. Po nekim riječ je o 300.000 ukradene i prodane djece. 

Ova praksa, trgovina ljudima, svoje korijene najvjerojatnije ima u ideologiji koja je promovirala dominaciju "čistih" i desno naklonjenih obitelji nad "inferiornim" lijevima. No tijekom godina to se promijenilo pa su se "djeca oduzimala roditeljima za koje se smatralo da nisu moralno i ekonomski podobni". Njegova ideologija na rasističkim temeljima omogućila im je pravo na prevlast nad "inferiornim rasama", kako su smatrali. Pionir ove ideologije bio je vojni liječnik Antonio Vallejo-Nájera koji se školovao u Njemačkoj i studirao nacističku ideologiju kojoj se divio.  

Vjerovali su kako se ta rasna inferiornost može popraviti u ranoj dobi. I zato su novorođenu djecu oduzimana njihovim "lijevim" majkama kako bi se "izbjegla njihova kontaminacija i propadanje".

Bilo je to jako dobro uigran sustav, mreža korumpiranih časnih sestara, svećenika, liječnika i medicinskih sestara koji su krali djecu, i to većinom od obitelji s manjim prihodima ili samohranima majkama. Djecu su ilegalnim putem davali obiteljima koje nisu mogle imati djecu. Kako bi prikrili svoje tragove, obitelji koje su kupovale tu ukradenu djecu, često su glumile lažnu trudnoću. U nekim drugim slučajevima obitelji su jednostavno vjerovale kako prolaze kroz legalan postupak posvojenja, a liječnicima i sestrama plaćaju za njihove usluge, piše Allthatsinteresting. 

Na tisuće djece Ukradeni nakon rođenja i prodani bogatim obiteljima

Do 1987. godine posvojenja u Španjolskoj su se obavljala kroz bolnice, koje su u većini bile pod utjecajem Crkve. Kao i u svakoj bolnici neke žene nisu htjele zadržati svoju djecu i željele su ih dati na posvojenje. Nisu dobile nikakvu financijsku naknadu a u većini slučajeva liječnici i medicinske sestre krivotvorili su papirologiju kako bi roditelje kojima djecu daju na posvojenje prikazali njihovim biološkim roditeljima. 

Uzimali su djecu i onim ženama koje su ih željele zadržati te su im lagali i govorili kako su djeca umrla pri porodu. Žene nisu mogle ni vidjeti njihova tijela, a one koji su vidjele, rečeno im je kako leševi pripadaju njima. Klinika će se, kako su im govorili, pobrinuti za njihov pogreb. Ova se praksa nastavila sve do sredine 90-ih. 

U policijskoj istrazi koja je započela 2011. godine svjedoci su bili bivši zaposlenici klinike. Potvrdili su kako su majkama davali određene doze anestezije kako tijekom poroda ne bi bile svjesne onoga što se događa, kako bi bile u konfuznom stanju i tako lakše povjerovale da im je dijete umrlo. U njihovim grobovima, istraga je pokazala, često su se nalazile kosti odraslih ljudi ili životinja, a nerijetko i šačica kamenčića. 

Iako se ova praksa provodila diljem Španjolske ime liječnika Eduarda Vele i sestre Marie Gomez najčešće se pojavljivalo među optužbama. Ova stravična praksa u javnost je izašla te iste 2011. godine kada je jedan čovjek na smrtnoj postelji svom sinu Juanu Luisu Morenu rekao kako su on i njegov bliski prijatelj Antonio Barroso kupljeni kada su bili novorođenčad. I to od svećenika u Zaragozi, prisjeća se Moreno. On i njegov prijatelj posavjetovali su se s odvjetnikom koji ime je rekao "kako je već često dolazio u susret sa pričama poput njihove". 

KROZ POVIJEST Mračna povijest farma djece: Na tisuće njih je umiralo bez razloga

Njegov otac mu je rekao kako su Zaragozu posjećivali tiekom ljetnog odmora ne samo zbog odmora, već kako bi i platili ratu za njegovo posvojenje. Dvojac je pratio časnu i koja se pravila da ne zna o čemu pričaju, Oni su se pak osjećali poput "kokoši na tržnici ili dva kilograma rajčica". 

Nakon njihovog izlaska u javnost uslijedili su i mnogi drugi. Odvjetniku u Madridu javile su se obitelji 261 djeteta koji u nestali tijekom godina u bolnicama. No posvojeno djeci nije bilo lako pronaći podatke o njihovom rođenju, jer su često bili zagubljeni, krivotvoreni, a većina obitelji vjerovala je kako su posvojenja legalna. 

Do danas je na sudu završilo više od tisuću slučajeva. Sestra Gomez koju su najčešće prozivale žrtve koje su se javile, pojavila se na španjolskom sudu u travnju 2012. godine, a optužena je za krađu i prodaju djeteta 1982. godine. Odbila je svjedočiti, optužbe nazvala "odvratnima" i rekla kako nikada nije čula "za ni jedan slučaj prisilnog oduzimanja djeteta od majke i prijetnje". Svoju je tajnu odnijela sa sobom u grob, s obzirom da je umrla godinu dana nakon toga. 

Udruženja žrtvi koje su pokrenuli između ostalih i  Moreno i Barros, pokušale su usporediti DNA od odraslih ljudi koji sumnjaju da su ukradeni i majki koje su vjerovale da su im djeca umrla. No zbog zaštite podataka nisu bili u tome jako uspješni. Zatražili su da država organizira centraliziranu banku DNA kako bi žrtvama olakšali potragu za voljenima. Vlada im još uvijek treba odgovoriti na ove zahtjeve.

U ovom slučaju još nitko nije osuđen za počinjenje zločina, bez obzira što su neki osumnjičenici dovedeni pred sud. Kako je prošlo nekoliko desetljeća mnoge žrtve, majka i djeca, više nisu među živima, i njihove priče tako i dalje ostaju u tajnosti, u rubrici strašno naslijeđe Francove vladavine u Španjolskoj.