Na Sheffield Doc Festu, najvećem britanskom festivalu dokumentarnog filma, premijerno je prikazan film "Šutnja drugih" koji se među ostalim bavi sudbinom stotina tisuća djece u Španjolskoj koja su odmah nakon rođenja ukradena i prodana, a njihovim je majkama rečeno da su im djeca umrla.
Na ideju da na tu temu snime dokumentarac režiseri Almuden Carracedo, porijeklom Španjolac, i Robert Bahar došli su prije osam godina kada su u javnost iscurili detalji o 'poslu' s bebama koji je započeo tijekom Francove diktature, a nastavio se i do ranih devedesetih.
Skandal je isplivao na površinu nakon što su Antonio Barroso i Juan Luis Moreno otkrili da su ukradeni kao bebe. Morenov navodni otac na samrtnoj je postelji priznao da ga je kupio od svećenika iz Zaragoze i da je na taj put krenuo zajedno s Barrosovim roditeljima, koji su Antonija dobili za 200 tisuća peseta, što je u ono vrijeme bilo jako puno novca.
Nakon toga skupina obitelji čija su djeca nestala iz bolnica podnijela je tužbu argentinskom sudu. Tražili su da se istraže slučajevi prisilnog nestanka i krađe netom rođenih beba koje su potom prodane imućnim bračnim parovima bez djece, jer se smatralo da su oni kao pobožni katolici, pogodniji roditelji.
Tužba je Carracedu i Baharu otvorila put u priču, a 2012. preselili su se iz SAD-a natrag u Carracedovu rodnu Španjolsku kako bi započeli snimanje. Tijekom šest godina rada i 450 sati snimljenog materijala pratili su što se događa s tužbom, za koju je proces još uvijek u tijeku, i u Španjolskoj i u Argentini.
Kako piše ugledni Guardian, jedan od odvjetnika koji je radio na slučaju, Carlos Slepoy, stručnjak za ljudska prava, problem je sažeo ovako:
"Kada je netko ubijen, jasno je: sudovi moraju procesuirati kriminal. Ali, kada govorimo o genocidu ili zločinima protiv čovječnosti malo je toga jasno pa ljudi počinju posezati za argumentima tipa ‘to je bilo davno’, ‘to je najbolje zaboraviti’ ili ‘moramo okrenuti stranicu’".
Izvršni producenti filma, braća Almodóvar, smatraju kako je navika zaboravljanja dominantna u Španjolskoj već desetljećima.
"Prošlo je 40 godina pa mnogi od nas misle da je naša demokracija dovoljno jaka da bi se sada mogla baviti pitanjima temeljnih ljudskih prava", rekao je Agustín Almodóvara.
Dodao je kako je film "Šutnja drugih" koji s nježnošću, poštovanjem i brigom govori o zločinima u vrijeme Francove Španjolske 'dragocjen instrument za početak razgovora o problemima koji su predugo bili gurani pod tepih'.
U filmu se pojavljuje i 70-godišnji Chato Galante koji se usprotivio diktaturi nakon što je policija 1969. ubila jednog od njegovih kolega studenata. Na kraju je osuđen zbog ‘nezakonitog udruživanja’ i ‘ilegalne propagande’ zbog čega je proveo sedam godina u zatvoru u kojem ga je sadistički mučio policajac poznat kao Billy the Kid.
Iako je njegov mučitelj na slobodi, i živi samo 10-ak minuta hoda od njegovog doma, Galante nije odustao od borbe za istinu i pravdu. I dalje vjeruje u to da će pravda izaći na vidjelo i da će njegov mučitelj javno odgovarati, a njegove osude biti poništene.
Jedan od režisera, Robert Bahar, porijeklom je Amerikanac. Tvrdi kako većina ljudi ima površnu predodžbu o španjolskom građanskom ratu.
"Svima nama poznata je slika Guernica, čitali smo Hemingwaya", rekao je Bahar te dodao kako je tijekom snimanja shvatio kako mnogi ljudi u Španjolskoj, i izvan nje, nastoje zaboraviti ili jednostavno ne znaju dovoljno o posljedicama građanskog rata i diktaturi koja je uslijedila.
Paqui Maqueda, za čijeg se brata smatra da je jedan od stotine tisuća djece koja su ukradena nakon poroda, uvjerena je da stiže promjena koja će njezinoj 80-godišnjoj majci donijeti barem djelić utjehe. Maqueda i njezina sestra blizanka rođene su u lipnju 1964. godine, gotovo godinu dana nakon što je njihovoj majci rečeno da joj je sin umro na porodu. Okolnosti 'smrti' Maquedinog brata slijede obrasce koji su dobro poznati svima koji desetljećima istražuju krađu djece.
"Pitajte moju mamu koliko djece ima, a ona će vam reći da ima šestero djece: petero živih i jednog koji je ukraden", rekla je Maqueda.
