Nezavisna država Hrvatska nije bila ni ne nezavisna ni država već je plesala kako su joj naređivali iz Rima i Berlina. Glavni i odgovorni za takvo stanje bio je poglavnik Ante Pavelić koji je znao da bez podrške Trojnog pakta (Njemačke, Japana i Italije) ne smije uraditi ništa. 

Vladimir Košak, Pavelićev ministar financija, na ispitivanju poslije rata ispričao je:

"U odnosima spram Talijanima i Nijemcima išao je Pavelić u koncesijama i to kako političke, tako i vojničke i ekonomske prirode uvijek dalje, nego što je to i pod konkretnim uslovima bilo nužno i potrebno. Tako na pr. kada je Košak odilazio koncem lipnja 1941. godine u Rim na konferenciju, na kojoj se je imalo rješavati pitanje carinsko-valutne unije s Italijom, rekao mu je Pavelić od prilike slijedeće: ‘Dobro će biti, ako se vratiš bez unije no možeš se vratiti i s unijom, ali se nikako ne možeš vratiti, ako izazoveš sukob i skandal s Talijanima'. "A kada je Košak sredinom siječnjaa 1943. putovao u Berlin sa zahtjevom, da se obustave doprinosi NDH izdržavanju njemačke vojske na teritoriju NDH", pripovijeda Košak, govoreći o sebi u trećem licu, "poslao mu je pred sam odlazak još Mladena Lorkovića, da na Košaka prijateljski djeluje, da u njegovim zahtjevima u Berlinu ne bude neumjeren i da zbog tih par milijona kuna ‘ne pokvari savezničke i prijateljske odnose sa Nijemcima.

A i u nizu drugih slučajeva, koji su bili izvan Košakova resorta, primjećivao je Košak nepotrebnu popustljivost spram ‘saveznika’. Prema raznim znacima pokazivao je naročito rešpekt pred Mussolinijem. Košakovi utisci su bili, da je u tom nepotrebnom popuštanju vidio prvenstveno strah za očuvanjem lične vlasti, a u slučaju s Mussolinijem vjerovatno i predmnijevanje njegove obaveze iz vremena emigracije.

Sve to je tek dio opsežnog dosjea na dvije tisuće stranica o Poglavniku koji se nalazi u Hrvatskom državnom arhivu i desetljećima je čekao na objavu. Najveće tajne Ante Pavelića čitajte u knjizi Tajni dossier s dvora, spletke, seks i krvavi lov koja je u prodaji na svim kioscima samo za 99 kuna.

Osim po pričanju najbližih suradnika, Pavelić se držao Hitlera i Mussolinija kao pijan plota i u svakodnevici o kojoj svjedoče neki drugi dokumenti, objavljeni u godinama nakon kraja Drugog svjetskog rata.

Joachim von Ribbentrop, nacistički ministar vanjskih poslova, je iznenada, 27. 10. 1941.,  pozvao poslanika Kaschea da dođe u Führerov Glavni stan, a nešto kasnije, 19. 11, pod svojim potpisom brzojavno iz posebnog Hitlerova vlaka zamolio poslanike Reicha u Zagrebu i Bratislavi (Kaschea i Hannsa Ludina) da sa svojim tamošnjim talijanskim kolegama učine zajednički korak, i to po mogućnosti odmah i usmeno, pozivajući vladu (NDH odnosno Slovačke) da pristupi paktu protiv Kominterne.

U skladu s molbom japanske vlade, koja tamo (tj. u Zagrebu i Bratislavi) nije zastupana, valjalo bi naglasiti da taj korak čine i u njezino ime. Pri tome bi trebalo usmeno izjaviti - naređuje dalje šef njemačke diplomacije — da tri vlade pozivaju tamošnju vladu da prilikom zajednički odlučenog produženja toga pakta i ona pristupi paktu protiv Kominterne.

Uz to, potrebno je rezervirati daljnje priopćenje o vremenu i obliku pristupa jedino njemačkom poslanstvu. Nužna je i nadalje stroga tajnost u tom pogledu. Potreban je brzojavni izvještaj — završava uputu v. Ribbentrop.

Košić i ostali Mesar Luburić: Pobit ću sve koji spašavate djecu iz logora!

Poslanik Emil Rintelen potvrdio je, 21. 11, iz berlinskog ministarstva poslanstvu u Zagrebu, u povodu predstojećeg pristupa NDH paktu protiv Kominterne, već ranije telefonski izdane upute da će ceremoniju pristupa u Berlinu - kao što su već u početku i namjeravali — morati pomaknuti naprijed, zbog formalnih teškoća nastalih u japanskom državnom vijeću. Ceremonija se predviđa za 25. studenog, tako da 24. studenog mora uslijediti dolazak tamošnjeg ministra vanjskih poslova, a njegov odlazak iz Berlina će uslijediti 28. studenog.

Odjel protokola još će saopćiti pojedinosti o putu. Ustaški tisak donosi o tome, 25. 11, ovu vijest: "Berlin, 24. studenoga. Prilikom godišnjice sklapanja pakta protiv Kominterne od godine 1936., dne 24. i 25. o. mj. sastaju se u Berlinu brojni vodeći državnici država, koje su sjedinjene u borbi protiv boljševizma. Na tom sastanku bit će izražena njihova borbena volja protiv svjetskog boljševizma. Sastanak državnika počinje u utorak svečanim državnim činom."

Dan kasnije, donosi izvještaje o ceremoniji potpisivanja.

"Danas je glavni grad Velikog Njemačkog Reicha bio pozornica velikoga državnog čina svjetsko-povijesnoga značenja. Od vremena Bismarcka, od dana velikog berlinskog kongresa, nije se u Berlinu sakupio toliki broj istaknutih predstavnika stranih država. Današnja svečanost međutim kudikamo prelazi opseg i značenje berlinskoga kongresa. U borbi protiv boljševizma ujedinila se Europa. Danas su se sastali u Berlinu predstavnici brojnih europskih naroda i država, da u okviru 5-godišnjice podpisa pakta protiv Kominterne između Njemačkog Reicha i Japana stave svoj podpis na produljenje pakta, odnosno izvrše pristup svojih zemalja ovome paktu, da bi i vanjskim načinom izrazili svoju volju, da se bore protiv razornih boljševičkih sila u svijetu, ma gdje se i u kojem obliku pojavile. Paktu protiv Kominterne pristupile su, kako je poznato, ubrzo nakon podpisa od strane Njemačke i Japana također i Italija, Madžarska, Mandžukuo i Španjolska, a danas je među njima i Nezavisna Država Hrvatska." 

"Svečani čin podpisa pakta otvara ministar vanjskih poslova Reicha von Ribbentrop, slijedi čitanje protokola, pa podpisivanje protokola, na koji je stavljeno 108 podpisa. Zatim dolaze izjave dosadanjih članica ugovora protiv Kominterne Italije, Japana, Madžarske, Španjolske i Mandžukua, te država, koje danas (25. 11.) pristupaju ugovoru. Svečani čin završen je govorom ministra vanjskih poslova von Ribbentropa. U svojim uvodnim govorima predstavnici prvih podpisnica pakta protiv Kominterne, talijanski ministar vanjskih poslova grof Ciano, japanski poklisar Oshima i španjolski ministar vanjskih poslova Serrano Suner prikazali su razloge stvaranja zajednice protiv boljševičke opasnosti.

Grof Ciano je među ostalim istakao, da podpisnici Trojnog pakta nisu više osamljeni, nego su im pristupili brojni drugi narodi tako, da se osim Dalekog Istoka u borbi protiv komunizma nalazi cijela Europa sve do Crnog mora. Japanski poklisar Oshima iznio je vrijednost antikominternog pakta u borbi Japana protiv Kine, te izražava uvjerenje, da će se države, koje su sjedinjene ovim paktom međusobno pomagati.

Španjolski ministar vanjskih poslova Serrano Suner izrazio je uvjerenje, da će pristup novih sila protuboljševičkom paktu doprinijeti konačnoj pobjedi pravednosti na svijetu i sreći čovječanstva, a ujedno pomoći izgradnju novog poretka u istočnoj Aziji. Iza govora državnika sila, koje su do sada bile sjedinjene paktom protiv Kominterne pozvao je službeni govornik predstavnike sedam europskih naroda, koji su se okupili u Berlinu, da također izjave u ime svojih vlada pristup paktu.

To su predstavnici Nezavisne Države Hrvatske, Bugarske, Kine, Danske, Finske, Rumunjske i Slovačke. Govornik ističe sa zadovoljstvom, da su se sve spomenute države rado odazvale pozivu da pristupe paktu. Poslije toga predstavnici ovih sedam novih europskih država daju službene izjave o pristupu paktu protiv Kominterne."

U ime ustaške Hrvatske izjavu je dao šef diplomacije NDH dr Mladen Lorković. On je tom prilikom rekao:

"U ime vlade Nezavisne Države Hrvatske čast mi je izraziti svoje veselje zbog poziva njemačke, talijanske i japanske vlade, kojima je i Hrvatska pozvana da podpiše pakt protiv Kominterne. Mogu reći, da je ovo dužnost hrvatskoga naroda, ali ne samo dužnost, nego da leži u tradiciji hrvatskoga naroda, da se bori protiv svega što je zlo. Iza ponovne uspostave nezavisnosti hrvatskoga naroda, on je sa svim raspoloživim sredstvima stupio u borbu protiv boljševizma i to ne samo unutar vlastitih granica, nego i na velikoj fronti Evrope protiv boljševičke opasnosti. Ponosni smo, da naši vojnici koračaju rame uz rame sa svojim njemačkim, talijanskim drugovima, i ostalim pripadnicima prijateljskih država u borbi protiv komunizma. Ustaška Hrvatska ispunit će podpuno svoju dužnost." 

Na dan njemačkog napada na Sovjetski Savez, 22. lipnja 1941, vlada NDH donijela je odluku da zatvori prostorije generalnog konzulata SAD u Zagrebu i obustavi njegovu djelatnost — očigledno u dosluhu s njemačkim ministarstvom vanjskih poslova. 

Naime, ustaški je tisak već nešto ranije objavio vijest da je američkom otpravniku poslova u Berlinu, 19. VI, bila u tamošnjem ministarstvu uručena nota u kojoj vlada Reicha ukazuje na to da postupci američkih konzularnih vlasti i američkog putničkog ureda American Express Company već dulje vremena daju povod uznemirenju, te je vlada Reicha stoga prisiljena zamoliti američku vladu da svi američki činovnici i namještenici konzulata SAD u Reichu, kao i u Norveškoj, Nizozemskoj, Belgiji, Luksemburgu, zauzetom dijelu Francuske, Srbiji i od njemačkih snaga zauzetim dijelovima Grčke, otputuju iz tih područja najkasnije do 15. srpnja 1941. te da zatvore konzulate. Tisak ističe i činjenicu da je isto učinila i talijanska vlada. To je bio odgovor Osovine Berlin-Rim na zatvaranje njihovih konzulata u SAD. Odazivajući se "glasu svog gospodara", i vlada NDH učinila je isto.

Tisak je, 23. VI, objavio ovu vijest: "Na 22. lipnja o. g. predao je Ministar vanjskih poslova Dr. Mladen Lorković američkom generalnom konzulu Meilyju u Zagrebu zahtjev hrvatske vlade, da se smjesta zatvori američki generalni konzulat. On je nadalje zamolio, da činovnici, namještenici ovog američkog ureda napuste područje Nezavisne Države Hrvatske do 15. srpnja. Hrvatska je vlada ustanovila, da je američka konzularna vlast u Hrvatskoj, slično kao što je to bio slučaj u Njemačkoj i Italiji, na nedopušten način pomagala ratne protivnike sila osi. Nezavisna Država Hrvatska kao član evropske zajednice i povezana sa silama osi Trojnim paktom ne želi dalje trpiti takve makinacije.

Usto se mora konstatirati, da Sjedinjene Države još nisu priznale Hrvatsku kao Nezavisnu Državu i da se radi toga s njima ne mogu održati uređeni diplomatski konzularni odnosi. Hrvatska vlada trpila je najprije djelatnost američkog generalnog konzulata u Zagrebu, koji je osnovan u bivšoj Jugoslaviji, očekujući da će U.S.A. priznati Hrvatsku. Kad se pak ustanovilo, da se konzularna vlast U. S. A. bavila i nedopuštenom političkom djelatnošću, morao se tome učiniti kraj."

Feljton Pavelićeva žena Mara: Hrvatski narod je đubre, stoka!

Japan se na Pacifiku iznenada zaratio s SAD što je odmah izazvalo i objavu rata Osovine Rim—Berlin. Njemačko ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu je, 11. 12., "pod najhitnije" uputilo brzojav poslanstvima Reicha u Budimpešti, Bukureštu, Sofiji, Zagrebu i Bratislavi, u kojem sam ministar v. Ribbentrop poziva tamošnje poslanike da se u suglasnosti sa svojim talijanskim kolegama, koji će iz Rima primiti potrebne upute, obrate vladama kod kojih su akreditirani i da im izjave ovo: Sile Osovine izjavile su da su u ratnom stanju sa Sjedinjenim Američkim Državama, zbog općepoznatih napadačkih akcija Amerikanaca. Time su ispunjeni preduvjeti za primjenu člana 3. Trojnog pakta.

Prema shvaćanju njemačke i talijanske vlade, iz toga proizlazi obveza tamošnjih vlada da i one, također, objave da su u ratnom stanju sa SAD, pri čemu njemačka strana pod nastupom ratnog stanja ne razumijeva samo prekid diplomatskih odnosa nego i formalnu objavu ratnog stanja do kojeg je došlo. Iako iz toga neće za tamošnje vlade nastupiti vojne posljedice, ipak je politički vrlo važno da sve države koje pripadaju Trojnom paktu bez oklijevanja i nedvosmisleno izraze svoju solidarnost. Ribbentrop, istodobno, moli poslanike Reicha u Sofiji, Bratislavi i Zagrebu da tamošnjim vladama stave na srce da objave kako se nalaze u ratnom stanju i s Engleskom, jer više nije moguće odijeliti rat protiv Engleske od rata protiv SAD, imajući pred očima razvoj cjelokupne situacije.

Ispovijed iz pakla Pavelić je živio u luksuzu, a ustaše na jednoj liri dnevno

Ministar, na kraju, moli poslanike da ga brzojavno obavijeste o tome što su poduzeli. Poslanik Kasche se požurio da obavi potrebno i već je sutradan (12. 12.),također "pod najhitnije", javio Ribbentropu da je sve u redu. NDH će, 14. prosinca, svečanom izjavom poglavnika objaviti da se nalazi u ratnom stanju s Engleskom i SAD. Pozvat će se pri tome na obvezu koja proistječe iz Trojnog pakta i na spremnost da to učini iz vlastitog uvjerenja. Slovačka i Rumunjska su to učinile 12. 12., a Bugarska dan kasnije. Ustaški je tisak objavio ovu obavijest:

"U nedjelju, dne 14. o. mj. prije podne bit će održana pod predsjedanjem Poglavnika važna sjednica hrvatske državne vlade. Poslie sjednice primit će Poglavnik u prisutnosti članova hrvatske državne vlade diplomatski zbor, auli sati bit će na Radićevu trgu mimohod jedne bojne hrvatskih legionara, koji će ovih dana poći u Italiju, odakle će zajedno s talijanskim vojnim jedinicama poći na istočno ratište u Rusiju, gdje se već nalaze hrvatski dobrovoljci od početka rata proti boljševičkoj Rusiji."

Pojavio se na kraju i Pavelić; stao je nasred dvorane i pročitao ovu odluku vlade NDH: "Najnoviji događaji, koji su doveli do stupanja Sjedinjenih Američkih Država u rat, traže da i vlada NDH zauzme svoje stanovište. Rat između USA i Japana završetak je onih nastojanja Sjedinjenih Američkih Država, koja su dugo već upravljena na sve veće proširenje današnjeg rata. Kod toga je bjelodano nastojanje Sjedinjenih Američkih Država, da takvim razvojem prilika stvore za se premoćni položaj, na temelju koga bi tada sve ostale narode u sve većoj mjeri podvrgle svome plutokratskom gospodarstvu. I odnos USA kao i Velike Britanije prema hrvatskom narodu i državi pokazuje tu istu volju.

Mi se Hrvati osjećamo članom evropske zajednice, koja se bori za svoju slobodu. Naša mlada država odlučila je, da u duhu nove Evrope sudjeluje na oblikovanju budućnosti. Mi znademo, da to iziskuje napon sviju snaga i mnogu žrtvu, jer samo pobjedom u zajedničkoj borbi može se izvojevati ta budućnost. Stoga se ne osjećamo samo Trojnim paktom obvezani prema našim velikim saveznicima, već potpuno po našem najdubljem uvjerenju, kada utvrđujemo, da i Nezavisna Država Hrvatska proglašuje ratno stanje sa Sjedinjenim Američkim Državama i sa Velikom Britanijom. Hrvatski narod uzima na se svaku dužnost i svaku žrtvu, koja iz toga proizlazi, uvjeren, da će mu to po pobjedonosnom svršetku ovoga rata biti od najveće probiti."