Dnevnik poljske Anne Frank: "Čuvaj me Bože od metaka"
Čak sedam stotina stranica dugačak dnevnik iza sebe je ostavila djevojka imena Renia Spiegel. Počela ga je pisati kao 15-godišnjakinja u Poljskoj, 1939. godine, pa sve do 1942. kada je radi svog imena i podrijetla ubijena ispred kuće u poljskom gradu Przemyslu. Holokaust je preživjela njezina mlađa sestra Ariana Spiegel, koja je kasnije promijenila ime u Elizabeth.
U svoj je uredan i ilustracijama ukrašen dnevnik zapisivala svoja razmišljanja, strahove i sumnje - baš kao i Anne Frank, koja je kao 15-godišnjakinja umrla u logoru. No za razliku od Anne čije je ime i pisanje poznato diljem svijeta, Renijin je dnevnik tek nedavno ugledao svijetlo dana.
- Moj dragi dnevniče, prijatelju vjerni. Ti i ja prošlo smo toliko toga zajedno, a čini se kako nam najgore tek slijedi - zapisala je Renia u dnevnik. U detalje opisuje i kako joj u ratom zahvaćenoj Poljskoj nedostaje majka, o prvom poljupcu s mladićem kojeg voli (samo nekoliko sati prije no što su Nacisti napali Sovjetski Savez), i svakodnevni život pod okupacijom.
Učenica židovskog podrijetla odvojena je od mlađe sestre i roditelja, te sakrivena na tavan jedne kuće u židovskom getu.
- Neka nam Bog svima pomogne, u njegove se ruke predajem, ti ćeš nam svima pomoći - zapisala je u dnevnik. Samo nekoliko dana prije smrti u tekicu je zapisala svoje posljednje riječi.
Dnevnik je "izronio" u New Yorku šezdesetih, no nije pročitan sve do prije nekoliko godina. Renijina mlađa sestra, umirovljena njujorška učiteljica koja je prije rata u Poljskoj bila mlada nada filma i kazališta, i nazivali su je "poljskom Shirley Temple", odlučna je da sestrin dnevnik podijeli sa svijetom.
- I dalje mi je teško to čitati - kaže 87-godišnjakinja za The New York Post.
Dnevnik je objavljen u Poljskoj gdje je inspirirao čak i državno natjecanje u poeziji, a mnogi ga, naravno, uspoređuju i s dnevnikom Anne Frank koja je umrla u logoru Bergen Belsen od tifusa. Dnevnik će se prevesti i na engleski.
- To je neizmjerno važan povijesni dokument, kao i zaista autentični umjetnički uradak. Veliko otkriće - kaže Anna Frajlich-Zajac sa Sveučilišta Columbia.
Renia Spiegel rodila se u selu Uchryńkowce. Njezin otac Bernard bio je vlasnik obradive zemlje, a majka Rose se brinula o djeci. Živjeli su u vili na imanju kraj rijeke Dnjestar.
- Nekada sam živjela u prekrasnoj kući kraj rijeke. U krošnjama stabala gnjezda su radile rode, jabuke su sazrijevale u voćnjaku, a ja sam sadila cvijeće - prvo je što je Renia zapisala u svoj dnevnik.
Pastoralna je idila, piše The New York Post, prestala kada su se roditelji razišli, a majka je Reniu odvela u Przemysl da stanuje sa djedom i bakom. Ona je pak otišla u Varšavu u nadi da će još dodatno pogurati njezinu glumačku i pjevačku karijeru.
- Sada živim u Przemyslu, kod bake, no iskreno rečeno nemam doma, i zato ponekada moram plakati. Ne plačem radi haljina, slatkiša ili nečega takvoga, plačem jer mi nedostaje majčica - piše 15-godišnja djevojčica koja osim o majci piše o zlim kolegicama iz školskih klupa.
- Učim francuski i da nema rata otišla bih u Francusku. Trebala sam već ići no onda je Hitler zauzeo Austriju i Čehoslovačku, tko zna što će biti sljedeće, a njegovi postupci utječu i na moj život - napisala je 1939. Renia niti ne znajući koliko je u pravu.
Samo nekoliko tjedana nakon invazije od strane Njemačke, i Sovjeti su ušli u Poljsku a Przemysl je postao podijeljeni grad.
Rose se nije mogla vratiti iz Varšave, a otac Bernard je ubijen. Renia i mlađa sestra ostale su u domu djeda i bake. Do ljeta 1941., kada je Njemačka napala Sovjetski Savez, Renia se zaljubila u učenika imena Zygmunt Schwarzer. Prvi su se puta poljubili 1941. godine, u lipnju.
- Bili smo sami, samo on i ja. Sunce je već zašlo i pojavile su se zvijezde i mjesec, a mi smo sjedili i razgovarali. Radi mraka nismo mogli pronaći put kuću, a onda me Zygo primio i rekao "Renia, poljubi me", i prije no što sam se snašla pao je prvi poljubac. Bilo mi je neugodno, tresla sam se kao prut, i otišla sam kući sanjariti - zapisala je Renia koja je nešto kasnije napisala par redaka i o njihovom prvom odnosu kojeg je opisala "čarobnim".
No ljubav je zasjenio rat.
- Gdje god pogledam je krvoproliće, ubojstva i smrt. Bože, ponovno te skrušeno molim da nam pomogneš, molim te da živimo, želimo živjeti. Moj je život bio tako neznačajan, nevažan i malen. Danas sam se brinula da nisam lijepa, a sutra ću možda prestati razmišljati zauvijek - zapisala je 1942. godine i navela kako je "grad u panici jer se svi boje pogroma i deportacija".
Samo mjesec dana kasnije Renia, malena Elizabeth i djed i baka prebačeni su u geto.
Zygmunt je radio za lokalni pokret otpora, te je uspio nekoliko dana kasnije izbaviti Reniu i njezinu sestricu van geta, plašeći se likvidacija i odvoženja u nacistički logor. Prvo su se skrivali na groblju, a 12-godišnja Elizabeth onda je odvedena na brigu katoličkoj obitelji. Krštena je i sakrivena u samostan prije no što ju je pronašla majka. Samo su njih dvije preživjele rat.
Renija je, uz Zygmuntove roditelje, sakrivena na tavan njegovog ujaka Samuela Goligera. U svom posljednjem zapisu u dnevniku Renia je molila Boga da ih zaštiti.
- O Izraele spasi nas, spasi nas. Sačuvao si me od metaka i bombi, pomozi mi da preživim - napisala je Renia koju su samo dva dana kasnije pronašli i izvukli ispred zgrade. Svo troje su tamo i streljani.
- Tri pucnja i tri izgubljena života. To se dogodilo jučer u 22 i 30, kada je sudbina odlučila oduzeti mi moje najdraže. Moj je život svršen. Sve što čujem su pucnji. Draga Renia, posljednje poglavlje tvog dnevnika je dovršeno - napisao je Zygmunt kada se dan kasnije vratio.
I danas nije jasno tko je "otkucao" obitelj. Jesu li to bili susjedi ili netko treći.
Poslije rata Elizabeth je s majkom otišla u New York, a to je napravio i Zygmunt. Godinama kasnije pronašao je Renijinu obitelj i vratio ga obitelji.
- Mama je bila jako sretna što ga ima, no nismo ga mogle čitati. Ja sam tek nedavno počela - rekla je Elizabeth.
Godine 1943., 11 mjeseci nakon Renijine smrti Zygmunt je poslan u Auschwitz gdje je preživio jer ga je za fizički rad odabrao Josef Mengele, kaže njegov sin Mitchell Schwarzer.
Zygmunt je prvo studirao medicinu u Njemačkoj, a onda je emigrirao u New York sa suprugom Geniom Buchwalter, koja je također preživjela Holokaust, a upoznali su se na fakultetu u Heidelbergu. U Queensu je radio kao pedijatar do smrti 1992. godine.
- Tata je bio opsjednut dnevnikom. Imao je fotokopije svake stranice koje bi stavio na stol i pregledavao - kaže Mitchell.
- To je najbolja nikada ispričana priča - kaže Tomasz Magierski, filmaš koji je otputovao u Poljsku kako bi još naučio o Reniji Spiegel.