Kada je Mirko Norac po prvi put osuđen za ratne zločine, prije 15 godina, bilo je ironije, pa i vrlo mračnog humora, ako bi se primijetilo skandiranje 200 okupljenih ispred zgrade Općinskog suda u Rijeci: "Hoćemo vojvodu!" Norac jest tada bio alkarski vojvoda, no za vrijeme Domovinskog rata s druge strane fronte imao je povremeno sljedbenike kojekakvih "drugačijih vojvoda".

Na proslavi 25. obljetnice akcije HV-a i MUP-a "Operacija Medački džep", po prvi put se pojavio Mirko Norac, bivši prisilno umirovljeni general i čovjek koji je, između ostalog, osuđen i odslužio zatvorsku kaznu i zbog ratnih zločina u Medačkom džepu.

Novi igrač Mirko Norac iz zaštitarstva istiskuje Josipa Klemma

Akcija koja je počela 9. rujna 1993. bila je neophodna zato što su jedinice samoproglašene Krajine iz prostora od oko pet kilometara dužine i nekoliko kilometara širine po Gospiću i okolici često sipale artiljerijsku paljbu, zatim zato što su iz tog područja povremeno kretale nekad i vrlo uspješne i opasne diverzantske akcije prema položajima HV-a, konačno, zato što je Gospić tada bio u užasnom stanju, a tu je prolazio prometni čvor ionako dobrano razvijenih veza između Zagreba, Dalmacije i Rijeke i Istre s Kvarnerom.

Akcija je bila uspješna, a iako su se jedinice Hrvatske morale povući, područje je potom demilitarizirano i napada odatle više nije bilo. Poginulo je 6, a ranjeno 53 hrvatskih vojnika. Na pobunjeničkoj srpskoj strani poginuo je 71 vojnik. Samo, u Operaciji Medački džep pobijeno je i 29 civila, u pravilu starih ljudi, a počinitelji su bili pripadnici HV-a ili SP MUP-a.

"U naseljima Počitelj, Čitluk, Divoselo i osam drugih srušeno su oko 500 objekata, zbog čega je hrvatska strana optužena da sustavno provodi taktiku 'spaljene zemlje'... Zbog zločina i masovnog uništavanja, akcija je nanijela veliku štetu ugledu HV i Hrvatske", navodi na svom portalu Udruga veterana SJP Alfa Zagreb.

Franjo Tuđman je tada odmah suspendirao "dvojicu časnika" koji su mogli biti odgovorni za pokolje nad zatečenim civilima i za rušenje do temelja i paljevinu oko 500 kuća na tom malom području. Na kraju je u svibnju 2008. Mirku Norcu dokazano da je kriv za to što nije učinio baš ništa da zaustavi pokolje, a znao je za njih, čak je na sudu bilo i priznanja pojedinaca da su ubijali, a general Rahim Ademi oslobođen je.

Mirko Norac već tada je služio zatvorsku kaznu za ubijanja civila, i to i srpskih i hrvatskih, po Gospiću između 16. i 18. listopada 1991. Tek 2000. hrvatsko pravosuđe krenulo je u sudsko rješavanje tog zločina. Prvotne procjene od između 23 i oko 100 civila, utvrđene su na 50 ubijenih civila, od kojih je Srba bilo 24.

Pokojni general Petar Stipetić je ispričao u razgovoru za Feral 2000. godine kako je izgledao njegov posjet Gospiću 1992. gdje ga je poslao osobno predsjednik Franjo Tuđman kako bi smijenio Mirka Norca s mjesta zapovjednika 128. brigade HV-a.

A te nedolične stvari iz intervjua pokojnog generala Stipetića vjerojatno je bilo ubijanje civila. Na Norčevu suđenju je jedan svjedok ispričao kako je Norac osobno naređivao ubojstva.

"Oni koji su se dovezli, dakle oni koji su bili na sastanku, prišli su tim postrojenim civilima na pet do deset metara i stajali, kada je optuženik Norac rekao: 'Što se čeka.' Upravo je optuženik Norac izvukao jednu ženu iz kolone, dakle nitko nije pucao dok optuženik Norac nije ubio tu ženu. Nakon toga pokušava ubiti i nepoznatog muškarca koji se prije toga protivio i zazivao Norca. Pri pokušaju da ubije tog muškarca, pištolj mu je zatajio. Nakon toga ponovo naređuje da se puca, ali sada riječima: 'Pucaj, što se ne puca'", ispričao je jedan svjedok na suđenju Norcu.

"Mladić iz grupe civila počeo je vikati 'Norac, Norac', nakon čega mu je upravo optuženik Norac prišao s leđa i pokušao ga ubiti u tri navrata repetirajući pištolj, ali mu je pištolj zatajio", kazao je drugi svjedok.

Još krajem 1991. Josip Manolić za progone i nestanke gospićkih Srba optužio je HOS.

No, Dobroslav Paraga, tadašnji predsjednik HSP-a, vrlo jednostavno je dokazao da je HOS u Gospić došao tek jedan mjesec poslije. Bio je rujan 2000. kada se 12 generala HV-a usprotivilo istraživanju zločina u Gospiću 1991. u prvom redu, a jedan od potpisnika njihove javne izjave povodom "kriminalizacije Domovinskog rata", bio je Mirko Norac. Tadašnji predsjednik Stjepan Mesić njih 12 je automatski prisilno umirovio.

Kapetan Dragan "Kad mlatite Hrvate, radite to kako treba"

Norac je tada krenuo i u bijeg od pravosuđa zbog istrage koja je navodila njega kao organizatora masovnog ubojstva građana u Gospiću. Veljaču 2001. Hrvatska je dočekala s događanjem naroda na splitskoj Rivi kada je Ivo Sanader s pozornice grmio: "Hrvatski generali nisu izdajice i pučisti, već jamac opstojnosti naše države!", te: "Ivica Račan i Stjepan Mesić nemaju moralno pravo optuživati legende Domovinskog rata."

Bilo je to doba kada je pred kamere medija na pozornici na prosvjedu na rivi gurnut Mirko Čondić u kolicima. Niti osam godina poslije taj isti Sanader bit će u bijegu od hrvatskog pravosuđa. 13 godina od Rive pred Ministarstvom branitelja ukazat će se "šatoraši", opet s tehnički identičnim imidžom kao onda i opasnim fingiranjem atmosfere državnog udara. U oba slučaja na vlasti je bila lijeva koalicija.

Prosvjeda nije bilo, niti onih s Rive niti "šatoraša" dok je "domoljubna vlada", ovaj put Sanadera i HDZ-a, izručivala Antu Gotovinu, puno višeg generala od Norca, usto na kraju oslobođenog u Haagu, dok je Norac osuđen za dva ratna zločina, i to pred hrvatskim pravosuđem.

Tek 21. veljače 2001. Mirko Norac se predao, nakon što je dobio jamstvo da neće biti izručen Haagu, nego da će mu suditi u Hrvatskoj. Tvrdio je da nije kriv, od toga da nije učinio ništa loše nije odustao do danas. Mirko Norac, Tihomir Orešković i još trojica na kraju su osuđeni zbog ratnog zločina.

Orešković je dobio 15 godina, Norac 12, a Stjepan Grandić 10 godina zatvora. Istragom i na sudu utvrđeno je da je "najmanje 50 civila odvedeno iz njihovih stanova i podruma", da bi ih na kraju sve redom pobili. Na sudu je dokazano da su Orešković i Norac naređivali da im dovode civile iz njihovih kuća kako bi ih zatočavali, a na kraju kamionima odvozili izvan grada i ubijali. Norcu je čak dokazano da je osobno ubio barem jednu ženu.

Kad su dovezli te ljude  na mjesto na kojem su ih planirali pobiti, na sudu je utvrđeno da je Norac prvi povukao obarač, da je krenula paljba i ostalih, te da bi potom Norac počeo vikati: "Pucaj, pucaj! Tko to još nije pucao!?" Među ubijenima je bilo i srednjoškolaca oba spola, a Norac je znao i da su ubojice uoči masakra silovali neke od žena.

Mirko Norac za taj zločin osuđen je na 12 godina zatvora. Suđenje za pokolje nad civilima u Medačkom džepu bilo je prvi postupak što ga je Haaški sud prepustio hrvatskom pravosuđu, tako da je Norac mogao biti zadovoljan i s te strane, kao i time što je od 15 godina jedinstvene kazne na koliko je ukupno osuđen, odslužio 10 i pol, i to uz redovite dopuste za vikende. Na uvjetnu slobodu pušten je 2011., više od dvije godine otkako se na jednom takvom dopustu i vjenčao.

25 godina poslije Medačkog džepa i 27 godina poslije pokolja u Gospiću Mirko Norac tvrdi da je akcija Medački džep obavljena prema pravilima Ženevske konvencije. "To što neki izmišljaju i rade od toga cirkus, to je neki drugi problem", rekao je Norac, prenosi N1.