Tri godine trebalo je autorima dokumentarca "Meine Familie, die Nazis und ich" da okupe živuće potomke nekih od najgorih nacističkih zločinaca iz Trećeg Reicha. Film, premijerno prikaza na njemačkoj televiziji Mitteldeutscher Rundfunk (MDR), zbirka je potresnih svjedočanstava ljudi koji su od očeva i djedova koji su pobili milijune ljudi, naslijedili traume takvog intenziteta kao da su i sami žrtve holokausta.

Pranećakinja Hitlerovog zamjenika Hermanna Göringa i osnivača Gestapoa, Bettina Göring, danas ima 60 godina i živi u Santa Feu u Novom Meksiku u SAD-u. "Kad sam imala 30, dala sam si povezati jajnike kako slučajno ne bih rodila monstruma poput njega... Ja mu i nalikujem, oči, jagodične kosti, profil. Više sam mu nalik nego njegova rođena kći", otkrila je Göring.

Pakao boli i poniženja zbog takvog porijekla posebno se ističe kod onih koji su kao odrasli svog supruga ili suprugu pronašli među pripadnicima židovskog naroda. Katrin Himmler uspjela je psihički preživjeti uporno si objašnjavajući da djeca nisu kriva za zločine svojih djedova, očeva, stričeva i ujaka. Ona je pranećakinja zapovjednika SS-a Heinricha Himmlera, čak i po mjerilima nacističkog vodstva, najgoreg zločinca uz bok samom Adolfu Hitleru.

Danas je udana za izraelskog Židova. "Ja ne vjerujem da sam naslijedila njegovo zločinaštvo, ali živim s njegovim imenom. Kad sam imala 11, na televiziji u Njemačkoj prikazivali su seriju 'Holokaust', sjedila sam za stolom i nisam mogla prestati plakati, jer su stalno ponavljali prezime Himmler. Tada sam postala svjestan kakav je bio zločinac... Kad dođe vrijeme objasnit ću to i svom sinu", kazala je u dokumentarcu.

Himmlerova kći Gudrun Burwitz danas ima 87 i nikada nije prihvatila što joj je bio otac. Druga djeca vodećih nacista o njoj su govorili da si je izgradila paralelni svijet u kojem je izmišljala nebrojene razloge da ga opravda jer se nije mogla suočiti s onime što je činio. O njoj su govorili kao "pomaknutoj". Monika Hertwig se, međutim, itekako suočila s time što je činio njen otac Amon Göth kao zapovjednik logora smrti u Auschwitzu.

Opisivala je kakvo je bilo djetinjstvo kćeri čovjeka koji se zabavljao pucajući u djecu logoraše iz snajpera s balkona svoje kuće u logoru. Koji je čak posebno ciljao majke s djecom u naručju kako bi vidio može li uspjeti ubiti dvije osobe jednim hicem. Nju dandanas proganja kako da odvoji sliku zločinca od slike oca kao i pitanje koliko je tog zla mogla naslijediti od njega.

Niklas Frank, sin Hansa Franka, Hitlerovog guvernera u okupiranoj Poljskoj, svog je oca nazvao zadnjim gadom i zaključio da je "zbog tog Hitlerovog fanatika" on danas osuđen na život iz pakla. On i danas sanja scene iz logora u koje ga je otac vodio kako bi se zabavio gledajući kako muče logoraše. Redatelj dokumentarca Chanoch Zeevi ostao je, pak, zatečen sličnošću između patnji tih ljudi i onih koji su preživjeli Holokaust.

"I jedni i drugi svakodnevno proživljavaju Holokaust i nisu u stanju nastaviti dalje svoje živote", kazao je. Göringov jedini preživjeli sin nikada nije spominjao oca. Göringova druga dva sina počinila su samoubojstvo, užasnuta otkrićem kakav mi je otac doista bio, što je u godinama nakon rata bila uobičajena pojava među djecom ljudi, koja su razvijala duboke depresije i PTSP koji ih prati cijelog života.