Nije ni prvi ni zadnji put da šala oblikuje povijest. Putanja povijesne zbiljnosti ionako je nalik na sliku Jacksona Pollocka, u kojoj linije slučajnosti ispresijecaju planove i namjere, a nečiji narcisoidni teatar pokrene lavinu zbivanja koju se - kako to već biva s lavinama - ne može kontrolirati. 

“Priča je nevjerojatna, pa kad se toga sjetiš, počneš sve preispitivati - je li možda i nacistička Njemačka počela kao šala? Staljinizam u Rusiji?”, pitao se naglas Anthony Cumia u podcastu Joea Rogana. 

Tema razgovora bio je dežurni provokator Gavin McInnes i skupina Proud Boys, koju opisuju kao ultradesničarsku i neofašističku nakupinu testosterona usmjerenu na nasilno rješavanje političkih nesuglasica. Što je u tome smiješno? Ne puno toga, ali priča o postanku zapravo je vic. 

Šala koja je izmakla kontroli. Kad Cumia kaže da je Gavin McInnes rođen da bude vođa kulta, apsolutno je u pravu, jer osoba koja stoji iza dva kultna fenomena 21. stoljeća - friziranih hipstera i Proud Boys huligana - već se nauživala u spomenutom narcisoidnom teatru provokacije kulturnog i političkog establišmenta. 

Opasni manipulatori Populisti gube glasove tek kad dođu na vlast

Cumia je jedna od legendi američkog talk radija - nakon što je dobio otkaz na satelitskom radiju SiriusXM, gdje je vodio popularni jutarnji “Opie and Anthony Show”, pokrenuo je vlastiti medijski streaming servis Compound Media, pa 2016. otvorio vrata Gavinu i dodijelio mu vlastitu emisiju. 

Jedan od zaposlenika Compound Media bio je Ben Ratner, slušateljima poznat po nadimku Rat, mladi kovrčavi Židov koji je, kako to već biva na talk radiju, služio kao vreća za verbalno udaranje, meta ritualnih komičnih “roastova” na temu njegove “beta osobnosti”, nejebice i homoerotike. 

U jednoj emisiji Gavin je odlučio puštati glazbu iz popularnih mjuzikala ne bi li se s njima ismijavao kao s ljigavim idiotarijama pa se tako na repertoaru našla i “Proud of Your Boy”, pjesma iz Disneyeva “Aladdina”, animiranog hita iz 1992. Puštajući “Proud of Your Boy”, kako bi maltretirao Ratnera dok ne prizna da je on tip muškarca koji iskreno uživa u takvoj glazbi, ekipa u studiju počela je bacati šaljive ideje - predložili su osnivanje kluba za obuku muškosti koji bi posudio dio “Aladdinova” soundtracka za svoje ime. 

Proud Boys, nastavili su valjajući se u smijehu, mogao bi biti kolektiv u kojem će beta muškarci naučiti sve o ženama, tetovažama i ispijanju piva u društvu drugih frajera odjevenih u crno-žute polo majice Fred Perry.

S idejama kao što su “možeš biti član samo ako uspiješ nabrojiti pet vrsta zobenih pahuljica dok te ostali udaraju u trbuh”, Proud Boys su bili potpuna parodija muških klubova, satiriziranje ideje kulta testosterona. Slušateljima je ideja bila duhovita, ali i poticajna. Pojavili su se pravi klubovi, koji su svoje prve sastanke organizirali u barovima, umrežujući se preko Gavinova Facebooka i Twittera. 

Istine i mitovi Je li Hrvatska duboki bunar za glasove desnice?

Nabildani, tetovirani muškarci u majicama Fred Perry trebali su “Mesiju” da ih poveže! Kad se Gavin potpuno transformirao u glasnogovornika i celebrity provokatora s “radikalne desnice”, krenuo je na govorničku turneju šireći svoje ideje za sveučilišnim mikrofonima. Antifa, pripadnici radikalne “antifašističke ljevice”, dali su sve od sebe da prijetnjama i prosvjedima zaustave njegove nastupe. 

Tko će zaštititi Gavina McInnesa od udara s lijeva? U tom se trenutku Proud Boys transformiraju iz parodije sveučilišnog bratstva u svojevrsnu privatnu falangu čovjeka koji se posve uživio u ulogu karizmatičnog političkog vođe, malu subkulturnu vojsku koja sudjeluje u svemu - od osiguranja političkih skupova do krvavih uličnih tučnjava. Suvremena američka pop desnica je pravi cirkus. 

Ostatke KKK s više ubačenih agenata FBI-a nego pravih krezubih rasista odjevenih u čarobnjake iz slikovnice i tetovirane skinheade koji svoju najveću životnu realizaciju ostvaruju kao negativci zatvorske reality televizije izgurali su transvestitski gay antiislamist Milo Yiannopoulos, internetski geekovi koji trolaju s nakeženom žabom i naoružani kauboji koji su šešire zamijenili crvenim šiltericama. 

U svom tom kaosu, na poziv da “Ameriku ponovno učini boljom”, najglasnije se odazvao Kanađanin. Tako da, ako uzmemo cijeli taj cirkus u obzir, zvuči prigodno da je nova ikona “alternativne desnice” postao - čovjek koji je “stvorio” hipstere. 

Gavin McInnes je jedan od idejnih začetnika, kreatora globalnog medijskog carstva Vice, a redefiniranjem suvremenih medija usput je definirao mušku modu čitave jedne generacije, ne bi li onda u svojem “novom životu” postao persona non grata, koju okrivljuju za osnivanje i predvođenje novomilenijske inačice Mussolinijevih batinaša. 

Kao dijete ugledne obitelji, majke učiteljice i oca potpredsjednika privatne kompanije za proizvodnju i održavanje vojnog softvera, Gavin je rođen u Engleskoj, gdje je proveo prvih nekoliko godina života. Odrastao je u Kanadi i kao tinejdžer svirao u punk bendu Anal Chinook. Tamo je završio fakultet, a onda s prijateljima osnovao magazin alternativne i pop kulture. 

Tri punkerska odmetnika, Gavin McInnes, Shane Smith i Suroosh Avi, uređuju 1994. godine prve brojeve časopisa Vice, koji je izdominirao čudesni svijet kulture devedesetih, u kojoj se nezavisni/indie duh vječne alternative stopio s prezrenim mainstreamom. Tako su skejtanje, droga i ulična moda, koja je bila u fokusu Vicea, definirali cool sezone pa godinu po godinu lansirali Vice u veliki brend nove, seksi političke nekorektnosti. 

Ekstremisti Kako su Srbi postali idoli nacistima i desničarima Europe

On je već krajem desetljeća preseljen u New York, zahvaljujući financijskoj investiciji softverskog milijunaša Richarda Szalwinskog, koji je uložio četiri milijuna dolara za potreban iskorak Vicea od subkulturnog polufanzina u hipstersku Bibliju. Do 2007. pokrenut je i VBS.com, prethodnica televizijske i Web dokumašine Vicea, mreže digitalnih kanala koji su rasli po svijetu i ostavljali golemi trag popločan ekskluzivnim i nagrađivanim videomaterijalom. 

Gavin je sve to propustio - svojom odlukom. S Viceom se, zbog nesuglasica oko kreativnih pristupa i utjecaja korporativnog marketinga na sadržaj, razišao još 2008. pa krenuo putem koji ga je doveo do konstantnih obrana od optužbi za neonacizam, rasizam i antisemitizam. Pitanje je, zapravo, što Gavin kaže za samoga sebe? 

Ponekad je teško odgovoriti, ne samo zbog buke koju stvaraju mišljenja drugih, nego i zbog verbalnih žongliranja kad neukus pokušava opravdati šalom, a opasnu i zapaljivu retoriku - koju odašilje svjestan da ima odano sljedbeništvo - olako otresa sa sebe kao običnu pankersku provokaciju. I to, onako, baš “hrabro”, uglavnom nakon što mu se prejako obije o glavu neuspješnim odbacivanjem odgovornosti. 

To se dogodilo i kad je nakon njegova govora na Sveučilištu New York, u veljači 2017., izbio tko zna koji po redu ulični kaos šaketanja Proud Boysa i Antife. Nakon incidenta McInnes je ponosno izjavio: “Nasilje ne samo da je dobro, opravdano nasilje je sjajno, a borba rješava sve. Ja želim nasilje”. I time je zapečatio imidž, poruku, pa tako i sudbinu Proud Boysa. 

Naime, ovakva retorika glorificiranja nasilja doslovno je kao preslikana iz razdoblja kad su talijanski futuristi i poluporemećeni romantičari stvarali fašizam na ideji nasilja kao uzvišenog sredstva, ali i samog plemenitog cilja. Gavin se kasnije branio da je govorio isključivo o samoobrani. Njegovo otvoreno veličanje nasilja posebno je dirljivo ako znamo da je isti taj čovjek nazvao muslimane glupima, jer “jedina stvar koju oni poštuju jest nasilje”.

Neofašističko promicanje nasilja kao legitimnog oblika “političke komunikacije” sastavni je dio Gavinova operativnog sistema. “Ubit ćemo vas. To su Proud Boysi ukratko. Ubit ćemo vas”, pojasnio je - ako nije bilo jasno - u svojem showu 2016. 

Nema zajedništva Otkrivamo: Zašto su se posvađali Bujanec i Bruna Esih

Nema kraja kaosu ideoloških i misaonih kontradikcija. U ožujku 2017. izjavio je kako nakon posjeta Izraelu “postaje antisemit”, pa je čak snimio “šaljivi video” nazvan “10 stvari koje mrzim kod Židova”, ali onda je samo odmahnuo rukom i rekao: “Nacisti me obožavaju. Ali bez uvrede, nacisti, ne želim vam povrijediti osjećaje - ja ne volim vas. Ja volim Židove”. Prije desetak godina izjašnjavao se kao “više anarhist, nego politički konzervativac”, čija je politika ostala esencijalno “punkerska” i svodi se na slogan: “Ostavi ljude na miru”. 

Danas se otvoreno izjašnjava kao “Zapadni šovinist”, što definira kao vjeru u superiornost judeokršćanske kulture. Prije nego što je stekao status fašistoidne nemani, Gavin je imao svijetlu karijeru u raznim nišama popkulturne industrije. Napustivši Vice, vodio je uspješnu reklamnu agenciju i gostovao u popularnim televizijskim showovima, ponosno noseći titulu “kuma hipsterdoma”, sa svojim viktorijanskim prslucima i brčinama. 

Prije osam godina, na vrhuncu “hipsterske groznice”, doba rapidnog rasta prodaje mirisnih ulja za timarenje dlaka i globalne utrke za pražnjenjem djedova ormara, branio je braću po hipsterluku savršeno postavljajući dijagnozu: “Starce su uvijek živcirali ‘današnji klinci’. Danas vidimo više pljuvanja po hipsterima nego što smo ikad vidjeli pljuvanja po rejverima ili punkerima, a to je zato što ljudi više ne odrastaju. 

Pa su ti koji pljuju među klincima. Ti naborani tinejdžeri, 40-godišnji blogeri, odlaze u klubove u kojima kada vide mlade ljude kako se zabavljaju pomisle: ‘Jebeni hipsteri’. I onda idu pisati o tome. To je jadno. Nađi pravi posao i pij u barovima za stare ljude, kao i ostatak nas gerijatričara”.

Pisao je knjige, bavio se stand up komedijom, glumio u tuđim igranim filmovima pa i sam režirao dokumentarac, ali čitavo to vrijeme šokirao bi svojim političkim stavovima, bacajući verbalne bombe kad god bi se za to pojavila prilika. Već je 2002., još kao dio Vicea, razbjesnio publiku izjavom da je zadovoljan time što je većina hipstera iz Williamsburga, bruklinske četvrti koja je bila košnica novog trenda, bijele boje kože. 

General Pitanje je trenutka kad će Gotovina postati prodana duša

Kasnije se vadio na to da se samo ismijavao s “boomerskim” medijima, ali Vice, koji je postao slavan zahvaljujući, između ostalog, i neustrašivim rasnim šalama, shvatio je da je ovo otišlo predaleko pa se morao ispričati. Godinu dana kasnije Gavin je u novom intervjuu pojasnio: “Volim biti bijel i mislim da je to nešto s čime se treba jako ponositi. Ne želim razvodnjavanje naše kulture”.

Ali Proud Boys ne treba gledati kao izravni dio alt-right priče niti su osnovani s ciljem promicanja neonacizma, koji je primarno rasno motiviran. Riječ je o rasno miješanoj skupini fokusiranoj na organizirano nasilno djelovanje protiv ljevičarskog nasilja Antife - ako želimo povući još jednu neofašističku paralelu, dobar dio ranih fašista iz 1919. bili su mačo muškarci i ratni veterani u ranim dvadesetima, etnički miješanog sastava, buntovni nacionalisti okupljeni oko ideje otpora socijalistima i boljševizmu uvezenom u Italiju. 

Proud Boys u 2019. godini glasno su odbacivali ikakvu vezu s fašizmom nazivajući se primarno “beer clubom” - zaboravljajući da je nacizam nastao u pivnici. Najmilitantije ogranke Proud Boysa danas nazivaju “alt-right fight clubom”, poput onog u Portlandu, gdje ordinira “još desnija” organizacija Patriot Prayer, ali i West Coast Proud Boys, obje optužene za neofašizam, iako se predstavljaju kao “libertarijanske”. 

Gavin svako malo ponavlja da se njegovo razilaženje s modernom alt-right desnicom temelji na tome što je u njihovu fokusu rasa - a u njegovu borba za “zapadne vrijednosti”. Odbija etiketiranje Proud Boysa kao “alt-right” i naziva ih - “new right”.

Giljotina se spustila 2018. Organizirana hajka protiv Gavina McInnesa, povedena debatom koja kraj slobode govora stavlja na početak otvorenog pozivanja na nasilje, rezultirala je općom internetskom mobilizacijom i kontraofenzivom svih političkih protivnika. Rezultat: Twitter, Facebook i Instagram ugasili su mu profile te zabranili pristup zbog promoviranja nasilnog ekstremizma i govora mržnje. 

FBI je počeo privoditi pojedine članove Proud Boysa zbog veza s nasilnim bijelim nacionalistima, razbijajući multikulturalnu bajku Proud Boysa, iako su poslije razjasnili da ne smatraju kako je Proud Boysima mjesto na listi opasnih ekstremista. Za razliku od nekih drugih američkih organizacija specijaliziranih za borbu protiv ekstremizma, poput Southern Poverty Law Center, koji su ih stavili u kategoriju “skupina mržnje”, a onda ih je Gavin tužio sudu zbog ugrožavanja njegove karijere lažima. 

Jordan B. Peterson Srušila se ikona desnice, ali ne treba zato likovati

Svejedno, kad je krajem 2018. krenuo na govorničku turneju Australijom s druge dvije zvijezde islamofobije, Milom Yiannopoulosom i Tommyjem Robinsonom, jednim od osnivača britanske desničarske skupine English Defence League, morao se vratiti kući, jer su mu nakon uspješne kampanje i peticije #BanGavin službeno ukinuti viza i zabranjen ulazak u državu. Kad je bal, nek’ je bal - YouTube mu gasi profil, Amazon briše iz kataloga, a PayPal sječe dotok financija. 

Gavin se na sav glas branio kao žrtva cenzure, laži i propagande, a onda su mu posljednji veliki udarac zadali - susjedi. U mirnom selu Larchmontu u državi New York, gdje se McInnes skrasio u obiteljskoj kući, susjedima je prekipjelo pa su na travnjake stavili natpis: “Hate Has No Home Here” poručujući mu da neće tolerirati susjeda koji širi mržnju i promovira nasilje. 

U svojem poznatom stilu Gavin je preko supruge e-mailom svima poručio da je on žrtva potpuno pogrešne medijske prezentacije: “Ja sam pro-gay, pro-Izrael i izrazito antirasistički libertarijanac. U mojem pogledu na svijet i svemu što zastupam nema ničega vezanog za mržnju, rasizam, homofobiju, antisemitizam i netoleranciju”, a onda je iste te susjede u svojem podcastu nazvao “seronjama” i “jebenim idiotima”. 

A tko mu je supruga? Liberalna demokratkinja Emily Jendrisak, kći ugledne aktivistice za prava američkih Indijanaca - da se poslužimo politički nekorektnim terminom, koji je Gavin McInnes upotrijebio kad je govorio o svojoj ženi i troje djece: “Moje mišljenje o Indijancima je jasno. Volim ih. Toliko ih volim da sam ih napravio troje”.