Dok se 2. svjetski rat približavao svom kraju tijekom 1945. godine Sovjetska vojska počela je napredovati prema Berlinu. Nakon samoubojstva svog vođe i potonulog morala, nacisti nisu baš bili u dobrom stanju. No još su uvijek imali nekoliko stvari koje su im donosile prednost. Jedan od njih bio je i Flakturm Tiergarten, tj. zgrada nazvana Zoo Flak Tower.

Nakon što su britanske zračne snage RAF bombardirale Berlin 1940. godine i ispustile gotovo 200 bombi na grad, Hitler je počeo razmišljati kako se od takvih zračnih napada obraniti. Tom su problemu pristupili na dva načina. Istovremeno su počeli napadati britanske gradove u nadi kako će na taj način rastegnuti snage RAF-a i tako umanjiti njihovu snagu, a počeli su i poboljšavati obranu grada, piše Popular Mechanics.

I tada se izrodio plan o izgradnji zgrade "mješovite upotrebe", kako bi ju nazvali današnji dizajneri. Tako su izgrađeni tornjevi s napadačkom i obrambenom funkcijom. Najistaknutiji primjer bio je Zoo Tower, izgrađen 1941. godine. Nazvan je tako budući da je bio izgrađen u blizini gradskog zoološkog vrta, objašnjeno je na YouTube kanalu Real Engineering. 

Bio je to toranj visine poput zgrade s 13 katova, a izgrađen je od armiranog betona. Na krovovima je imao protupješačke puške a na trećem katu bolnicu s 85 kreveta. Na vrhu su se nalazila četiri 12.8 cm dvojna FlaK 40 nosača, uz podršku pušaka od 20 mm i 37 mm na nižim platformama. Osam metara betona štitilo je vanjske strane tornjeva a pet metara štitilo je vrh. U svom punom kapacitetu toranj je mogao primiti gotovo 350 vojnika i 15.000 ljudi.

Kada su Sovjeti ušli u grad, s tornjeva im je prijetilo protuavionsko oružje upereno u tenkove Crvene armije. Uvjeti u tornju nisu nimalo bili ugodni, s malo zraka i vode za piće, no obrana je izdržala. Sovjeti su ostali u zaljevu, a njihovi napori napredovanja prema Reichstagu bili su neuspješni. 

Što je unutra? Otkrivena podmornica kojom su nacisti bježali u Ameriku

No toranj sa svojim ograničenim mogućnostima zaliha i dosega, nije mogao učiniti puno. Nepopustljivi toranj ipak nije spriječio napredovanje Sovjeta prema Reichstagu. Dozvolili su predaju snaga koje su se nalazile unutra, iako je nacistička komanda mogla odgoditi predaju sve dok veliki broj vojnika nije pobjegao iz Berlina. 

Nekoliko godina kasnije, tijekom savezničke kontrole Berlina, Zoo toranj pao je u britanske ruke. Kako su znali zbog čega je izgrađen, Britanci su ga raznijeli. I nije mi bilo lako, uspjeli su to tek iz trećeg pokušaja i morali su upotrijebiti veliku količinu dinamita. Na kraju im je trebalo 35 tona dinamita za njegovo uništenje. 

U konačnici mjesto je preuzeo berlinski zoološki vrt pa je sada ovaj nacistički obrambeni toranj dom izložbe nilskih konja. Sličnih tornjeva bilo je i u drugim gradovima, kao što je Hamburg.