U zapadnoj civilizaciji vjerojatno je i nemoguće pronaći radno sposobnu osobu koja ne bi znala za Rolex, marku skupocjenih satova koja već cijelo stoljeće označava statusni simbol onih koji si ga mogu priuštiti. Ili je u središtu skupljačke opsesije korumpiranih političara. Ili u odgovarajućem kontekstu raskrinkava snoba. Malo tko, međutim, zna kako je uopće nastala ta riječ, te da naziv svjetske marke nema apsolutno nikakvo značenje.

Hans Wilsdorf bio je 1908. godine 27-godišnji vizionar koji je već tri godine uspješno vodio inovativnu tvrtku za proizvodnju satova u Londonu, i s planom da lansira liniju do tada neviđeno preciznih i elegantnih ručnih satova. Najveći problem mu je bilo kako da nazove tvrtku. U svakom slučaju savršeno je znao što želi.

Ime tvrtke trebalo je biti kratko, lako za izgovoriti i zapamtiti ga na bilo kojem jeziku, a opet da izgleda elegantno kada ga otisnu na satu. Govorio je: "Pokušavao sam kombinirati abecedna slova na sve moguće načine i došao sam do nekoliko stotina imena, ali baš nijedno nije mi do kraja sjelo. Jednog jutra, dok sam se vozio na gornjem katu autobusa koji su vukli konji kriz Cheapside u londonskom Cityju, genij mi je u uho šapnuo 'Rolex'", objasnio je Wilsdorf.

Danas je to najpoznatija svjetska tvrtka koja proizvodi satove. Od 1919. središte tvrtke nalazi se u Ženevi u Švicarskoj, što se svakako ispostavilo kao jako korisno imajući u vidu da se u međuvremenu dogodio i Drugi svjetski rat. Forbes tvrtku smješta na 72. mjesto najpoznatijih svjetskih brendova.

Tvrtka koja ima oko 3000 radnika, dnevno proizvede oko 2000 satova. Samo u jednoj godini, točnije 2012., Rolex je imao prihode od čak 7,7 milijardi dolara. Njihove satove masovno se i krivotvori, nekad kao krivotvorine pristojne kvalitete, nekad kao nekvalitetne satove. Poznato je da je, primjerice, O. J. Simpson tijekom suđenja za ubojstvo na ruci imao krivotvoreni Rolex.