Ispovijest sirijske tinejdžerke: "Pred očima su mi ubijali obitelj i prijatelje"

Armin Weigel/DPA/PIXSELL
Tinejdžerka iz Sirije opisala je život kojeg je izgubila nakon što je napustila domovinu
Vidi originalni članak

Maya je izgubila oca i najbolju prijateljicu prije nego što je uspjela pobjeći iz ratom zahvaćenog područja.

Danas živi u Egiptu i sanja o tome da jednog dana postane odvjetnica i ponovno izgradi mjesto koje zove domom.

Više od 250.000 Sirijaca je ubijeno tijekom rata, uključujući i gotovo 12.000 djece, tvrdi UN, dok je više od polovice stanovnika moralo napustiti svoje domove.

18-godišnja Maya je maturantica koja ima četvoricu braće s kojima je nekoć živjela u Siriji, a ovo je njezina priča, koju prenosimo s BBC-a:

"Puno smo patili dok smo bili u Siriji. Pred mojim očima je umrlo puno ljudi, a to je nešto što me i danas proganja.

Situacija je iz loše prerasla u puno goru. Naše naselje je bilo opkoljeno. Nije bilo dovoljno hrane i svi su bili toliko prestrašeni da smo odučili napustiti dom. Nismo čak ni mogli izaći iz kuće da kupimo hranu.

Dok smo bježali, najbolja prijateljica mi je poginula pred očima. 

I tata mi je ubijen, a nismo ga mogli ni pokopati jer nismo mogli doći do njegovog tijela.

Uspjeli smo se domoći relativno sigurnog područja, ali je ono nakon nekoliko dana izgorjelo, pa smo opet morali bježati.

Svi moji prijatelji i rođaci su pobjegli u druge zemlje.

Prije ovog strašnog rata, živjela sam sretno s mojom malom obitelji i bila sam jako dobra u školi. Bila sam ambiciozna i imala sam puno hobija, kao i svako drugo normalno dijete. Često sam išla van s prijateljima i super sam se zabavljala.

Ali sad se sve promijenilo. Život mi je uništen, a tata mi je umro.

Morali smo sve ostaviti iza sebe. Jedan od moje braće je pušten iz zatvora nakon očeve smrti, pa nas je mama odlučila odvesti iz zemlje.

Otputovali smo u Tartus, pa u Latakiju. Od tamo smo došli na aerodrom u Basel, te smo zrakoplovom odletjeli u Egipat.

U Egiptu smo se osjećali sigurno i nismo mogli vjerovati koliko smo sigurniji u Aleksandriji. 

Iznajmili smo stan i ja sam se prijavila u školi nakon što smo predali sve potrebne papire za upis.

U međuvremenu sam dobila boravišne papire i krenula u školu. Ove godine sam naporno učila i položila sam sve ispite, osim engleskog. Željela sam ponoviti test iz engleskog preko ljeta, ali nisam uspjela. Nakon mature, ove godine, nadam se da ću upisati pravo.

Sad živimo relativno sigurnim životom. Egipćani su bili stvarno prijateljski nastrojeni prema nama. Živa sam i sigurna, vrijeme je lijepo, imamo krov nad glavom i dovoljno hrane. Svaki dan sam zahvalna na tome.

Moj veliki san je da ponovno iz temelja izgradim svoju domovinu, a vjerujem da djeca i mladi iz Sirije žele bolje obrazovanje. Isto tako, oni žele pridonijeti da se to ostvari."

Posjeti Express