Ljetnog dana u kolovozu 1979. Carlos zvan Šakal, međunarodni terorist i ubojica, uspio se osloboditi iz sobe luksuznog hotela u Pragu, te je stao juriti niz hodnik urlajući i mašući velikim pištoljem. Venezuelanac, rođen kao Ilyich Ramirez Sanchez, danas služi doživotnu kaznu u Francuskoj. No, u 70-ima i 80-ima živio je slobodno, nekad i vrlo drsko pod budnim okom komunističkog režima u Čehoslovačkoj. Praški Hotel Intercontinental bio mu je drugi dom.

Drugi neslavni gost hotela u to vrijeme bio je Abu Daoud, mozak terorističke operacije i pokolja na Olimpijskim igrama u Münchenu iz 1972. Tijekom jednog desetljeća nakon pokolja, Daoud je Prag posjetio još osam puta, a ostalo je zabilježeno da se bjesomučno opijao i da je redovito unajmljivao prostitutke. 1982. jednom se prilikom uništio alkoholom u društvu izaslanika iračkih obavještajnih službi da nije mogao stajati na nogama.

Sve ovo izišlo je na svjetlo dana nakon što je skinuta oznaka tajnosti s čehoslovačkog izvještaja o nadzoru nad Carlosom. Dokumente je otkrila i javnosti predstavila Daniela Richterova, Slovakinja sa Sveučilišta Warwick koja je kopala po arhivima u Pragu. Kako je rekla, dokumenti pokazuju nedosljedan odnos vlasti s dvojicom terorista. U izvještaju ga nazivaju Ramirezom as Bakom, što mu je očito bio jedan od pseudonima.

Izvještaj od 24. kolovoza 1979. kaže ovako: "Između 18.00 i 19.00 Bak se, vjerojatno slučajno, zaključao izvan hotelske sobe. Kako nije mogao nazad u sobu, krenuo je do direktora hotela." Samo, kako je to krenuo... Trčao je po hodnicima s pištoljem u ruci. "Bio je to poveći revolver. Bak je bio bijesan. Sobu su mu otključali posebnim ključem." Daouda su također nazivali pseudonimom, i to "Rak", što ima isto značenje i na češkom i na hrvatskom.

ŠAKAL Kako je uhićen terorist koji tvrdi da ga je štitio Tito?

"U 2.50 sati Rak je izišao iz Intercontinentala. Nije imao šešir ni kapu, odjeven je bio u lagano smeđe odijelo i smeđe cipele, sa sobom nije nosio ništa", stoji u drugom izvještaju. "Nestabilno hodajući i s rukama u džepovima otišao je do vozila parkiranog ispred glavnog ulaza i nagnuo se nad njim teško dišući." U izvještaju se stoga zaključuje da je bio mrtav pijan. Dvojicu svjetskih bjegunaca pratila je čehoslovačka tajna policija StB. Ispalo je da su zbog ovakvog ponašanja vlasti odlučile otarasiti se obojice.

1982. državne su vlasti naslutile da slijedi još jedan teroristički napad u zapadnoj Europi i zato su zatvorile Abua Daouda, zapovjednika Crnog rujna, objasnivši mu iza rešetaka da žele da ode. Preminuo je 2010. u Siriji od zatajenja bubrega. Nakon četiri sata ispitivanja, kad su ga vratili u hotel i nakon što se spakirao, radniku hotela rekao je u liftu: "Nikad se neću vratiti u Čehoslovačku. I reći ću svim svojim prijateljima i suradnicima da potraže neku drugu zemlju za djelovati iz nje. Ja sam pristojna osoba i nikad nisam doživio nigdje u svijetu ovakav tretman."

Što se Carlosa tiče, njemu su agenti čehoslovačkih sigurnosnih službi rekli da su francuski obavještajci angažirali odred ubojica da ga likvidiraju. Bila je to potpuna laž, ali je poslužila svrsi; na brzinu je napustio Prag i nikad se više nije vratio. Na kraju su ga uhvatili u Sudanu, 1994. U ožujku ove godine na sudu u Francuskoj s ponosom je izjavio:

"Nitko u palestinskom otporu nije pobio više ljudi nego ja." Richterova navodi da dokumenti dokazuju da je režim podržavao, skrivao dvojicu terorista. Posebno je zanimljivo to što se iz njih vidi da režim nije bio sretan što se mora baviti njima, te da nije znao kako da iziđe na kraj s dvojicom jezivih temperamenata u toj inače "pristojnoj zemlji istočnog bloka".