Ja nisam previše hrabar, ali nisam ni kukavica. Ne možete protiv čopora i bedaka. Molim roditelje za strpljenje, a policiju da odradi svoj dio posla, govorio je dan poslije Milan Bandić.

Gradonačelnika su po izlasku iz škole u naselju Vukomerec u Zagrebu, nakon razgovora s ravnateljem, predstavnicima policije, Ministarstva obrazovanja, roditelji dočekali u stadionskoj atmosferi. To što su mu u dvije ili tri minute sasuli u lice, prosječnom čovjeku bilo bi dovoljno za nekoliko godina intenzivnog života. Gradonačelnik Zagreba bio je u tim trenucima ljubičast u licu, ali je pred gnjevnim roditeljima, od kojih su neki doista bili baš zapjenjeni, pokušao djelovati smireno, koliko god mu to nije uspijevalo.

Bijes i pištolji Grupica ljutitih ljudi raspolaže teškim naoružanjem

Nikome nije rekao da je "pijanac", "krvavih očiju" ili "poput dželata" kako je neke od njih opisivao još jedan dan poslije. Što se tiče roditelja djece koja pohađaju Osnovnu školu "Vukomerec", koja se u srijedu predvečer slučajno našla pod kišom metaka uslijed "obiteljskih razmirica" iz kalašnjikova u tom kvartu, njima se, kažu, fućka kako ih Bandić naziva.

"Ja samo želim da mi se dijete ne mora skrivati u zaklon zbog nekakve pucnjave", kazao je jedan otac.

"Meni nije normalno da u 2018. godini u jednom Zagrebu moram strahovati da mi se dijete neće naći usred puškaranja iz kalašnjikova na ulici. Je, svaka čast policija i svima. Ne kažem, nisu ni ovi svi isti, ali baš ove dvije obitelji, to je strašno. Zar sad trebamo čekati dok se netko od njih opet sjeti nečega što su im napravili ovi drugi i da onda krene u novi obračun?", kazao je.

Majka jednog od djece pričala je o svemu vrlo trezveno, bez strasti, ali i nju je, kaže, još uvijek jako strah.

"Ne znamo više smijemo li pustiti djecu u školu ili ne, ne znamo koliko bi to realno bilo opasno. Užasno nas muči neizvjesnost. Iz razreda u kojem je moje dijete, jučer je na nastavu došlo samo jedno dijete, danas nitko. Mislim, pa nije to samo da dijete odvezemo u školu i odvezemo doma, nego i to što ga tamo moramo ostaviti satima. Danas je predviđena nekakva šetnja s gradonačelnikom i ravnateljem u 17 sati da se vidi kako je to sve sigurno. Hah! Mi sigurno nećemo ići u tu šetnju, ali ja ću poslije sama ići da vidim koliko tamo danas djeluje sigurno", rekla je.

Što se tiče tih dviju obitelji koje su se našle u pucačkom obračunu, jasno joj je da se stvar ne može preko noći riješiti onako kako bi roditelji to htjeli.

"Mi bismo htjeli da se ti ljudi odavde isele, svi oni koji rade probleme. Ali, ne može niti to tako, ne možeš nekoga izbaciti iz njegove imovine. Kažu da je policija obećala da će djecu pratiti interventni policajci u civilu, tako da budu sigurna, a da se niti ne plaše. Kad si dijete, nije ti baš svejedno da živiš okružen takvom atmosferom."

Još jednog oca nisu se previše dojmila sva obećanja iz policije, od gradonačelnika i ministarstva.

"Djeca nam se boje doći u školu. Kako i ne bi!? Tog dana posvuda su letjeli meci, pucnjava je bila kao da su na frontu. Što ću ja? Ne bih htio paničariti, ali ja svoje dijete ne dam u školu dok ne budem sasvim siguran da se to neće ponoviti."

Jedna majka, pak, objašnjava da nije sav problem niti u tome hoće li ubuduće biti puškaranja ili ne.

"Ne mogu ja slati svoje dijete i pitati se hoće li opet doći do nekakve razmirice, nekakvog obračuna, pa da mi se dijete nađe usred svega toga. Vidite. Ne mora doći niti do nove pucnjave. Dovoljno je da dođe do kakve tučnjave, ma makar i do urlanja, psovanja, gužve, da se grupa ljudi stane derati. Mi odrasli živimo normalno, ali djeci bi već i ovakva gužva bila dovoljna da ostanu u šoku. A ja to svojoj djeci ne želim."