"Kako sam izašao živ iz najopasnije bande na svijetu"

Thinkstock
Kriminalna skupina je već desetljećima glavni problem u SAD-u, a nastala je sredinom 80-ih od useljenika iz El Salvadora
Vidi originalni članak

Ernesto Deras ne može objasniti zašto je ustao s mjesta na kojem je sjedio, prišao glavnom ulazu crkve Panorama Citya u Los Angelesu i počeo nekontrolirano plakati.

"Perdón, perdón, perdón...", molio je za oprost, dok je padao na koljena čovjek, kojem su njegovi članovi bande nadjenuli nadimak Sotona.

"Bio sam ranjen, imao sam slomljene kosti, bio sam u zatvoru", ispričao je ovih dana, nakon što se već 20 godina posvetio Bogu i prihvatio ga. "Ali ništa od toga nije me natjeralo u plač. Osjećao sam se kao čovjek bez suza, ali taj dan nešto se moćno dogodilo", kaže on. natjerao da plakati. "Osjećao sam se kao čovjek koji nije imao suze, ali taj dan, nešto, nešto moćno se dogodilo."

Ostali bivši članovi bande govore slične priče. Crkva - osobito evanđeoska pentekostna crkva - primila ih je pod svoje okrilje i utješila ih, nižući im molitve kojima ih je istrnula iz čvrstog zagrljaja kriminala. Zauzvrat, ulične bande takve su ljude puštale i poštovale njihovu odluku. 

60 dana unutra Na tajnom zadatku u zatvoru: "Nasilje je ovdje nužnost"

Postati aktivni član vjerske zajednice ostaje gotovo jedini način na koji netko može živ i bez osvete izaći iz zloglasne bande Mara Salvatrucha, poznatiju kao MS-13. Prema procjenama FBI-a MS-13 broji 30-50.000 članova, a još oko 10.000 ih djeluje izvan teritorija SAD-a, najviše u Meksiku i drugim zemljama Srednje Amerike. 

Godine 2004. FBI je osnovao poseban odjel koji se bavi samo progonom MS-13, a svoju su djelatnost proširili i na El Salvador, Honduras, Guatemalu i Meksiko uz suradnju s tamošnjom policijom. Od 2005. počeli su s akcijama, što je rezultiralo s 20.000 uhićenja, među kojima je bilo oko 3.000 članova MS-13. 

No akcija je završila fiaskom jer je kriminalna skupina nakon toga čak povećala broj članova.

Podatak o broju članova koji su napustili MS-13 i pridružili se crkvi, nije pouzdan i ne može se točno saznati, ali u nedavnom istraživanju Međunarodnog sveučilišta Florida od gotovo 1.200 članova bande u zatvorima El Salvadora, 58 posto je reklo da je crkva "najprikladnija organizacija za vodstvo rehabilitacijskih programa ".

Njihove priče o iskustvu s religijom pokazuju jednu od mogućnosti kako bi se mogao smanjiti utjecaj MS-13 u SAD-u i drugim zemljama u kojima djeluje. Banda provodi strašan teror i potpisuju brojne zločine ali nakon trogodišnjeg proučavanja MS-13, zaključili smo da se banda želi zapravo prikazati više kao nekakva organizacija, nego li kao kriminalna skupina, što je dobar mamac nesigurnim i neiskusnim mladićima u ranjivim godinama. 

Strogo čuvano U ovom zatvoru su i kanibali - evo kako ih čuvaju

MS-13 nastao je početkom osamdesetih godina kada se skupina izbjeglica iz Salvadora - bivših gerilskih boraca, okupila kako bi slušala heavy-metal glazbu, pila alkohol i pušila marihuanu u središnjem dijelu LA-a. Kao i ostale tzv. bande 'stonera' - onih koji puše travu, MS-13 se razvio u nasilnu skupinu, djelomično zbog samoobrane, dijelom zbog kriminalnih ambicija.

Danas djeluju u šest-sedam država, postajući prvorazredni problem za nekoliko vlada, uključujući i Trumpovu administraciju, koja je često radila lažne izvještaje o bandi. U međuvremenu iz LA-a su svoj utjecaj proširili na cijelu Kaliforniju, kao i na Texas, Virdžiniju, Maryland i na kraju i sam Washington DC.

Predsjednik Trump, kao i nekoliko prethodnih predsjednika, nastojao se boriti s bandom strožim zatvorskim kaznama i deportacijama, no MS-13 postoji i razvija se i dalje već 40-ak godina. 

MS-13 je poput zamjenske obitelji. Mladići im se pridružuju iz više razloga, ali uglavnom zbog toga što su marginalizirani i nedostaje im jasna vizija na koji način bi se mogli uspeti na društvenoj i ekonomskoj ljestvici. U bandi pronalaze slične mladiće s kojima se blisko povezuju, pa bandu smatraju skupinom koja im je izvor zaštite. 

Članovi MS-13 nazivaju ovu čahuru "el barrio". "El barrio" ima mitsko značenje. Obavezujete se za nešto veće od sebe, ali ćete biti nagrađeni i poštovani, dobit ćete status u grupi i drugi će za vas podmetnuti leđa ako vam prijeti netko izvana. 

El barrio je etos koji se može odnositi i na dobro i na zlo, uključujući i ekstremno nasilje, agresivno kriminalno ponašanje, brutalne oblike društvene kontrole koji su doveli do tisuća mrtvih u SAD- u i šorom srednje Amerike. 

Crkva i banda su čvrsto povezane društvene organizacije, mjesta gdje ljudi mogu pronaći alternativnu obitelj koja zahtijeva duboke emocionalne i vremenske obveze. Članovi crkve se međusobno oslovljavaju 'brate' i 'sestro', a kao i članovi bande, očekuje se da će se međusobno paziti, dajući im poslove, sklonište i hranu kada je to potrebno. Crkve su također izrazito patrijarhalne.

Hrvatsko podzemlje 10 najgorih mafijaških bandi u povijesti Hrvatske

Mnoge evanđeoske crkve konkuriraju bandama ne samo na duhovnoj i emocionalnoj razini, nego i praktičnoj. Oni pružaju poslove i kontakte za posao, neformalne usluge skrbi o djeci i pristup zdravstvenoj zaštiti. Možda najvažnije, oni monopoliziraju vrijeme svojih članova. Crkvene usluge pružaju svake noći ili gotovo svake noći i to se podudara s vremenom kad se očekuju  podudaraju se s vremenima kada članovi bandi lunjaju gradom.

Taj prijelaz na religiju sugerira da trebamo posvetiti jednaku količinu energije i uvjeravanja kako bismo stvorili alternativu MS-13 obrascu ponašanja, onom koji mlade njeguje i odgaja, a ne marginalizira, ne zatvara ih i ne deportira. 

Sigurni prostori za njih su vjerske institucije, ali također mogu uključivati ​​škole bez bandi, gdje mladi koji žive na rubu, dobivaju emocionalnu, ali i praktičnu i financijsku potporu. Dok će provedba zakona ostati neophodna komponenta u borbi protiv bandi, predanost takvim strategijama prevencije je jedini način da se dugoročno uklone loi utjecaj ulice. No, ti programi dobivaju sitniš u usporedbi s nedavnim inicijativama za provođenje zakona usmjerenih protiv uličnih bandi.

Najbolje o tome svjedoči Ernesto Deras koji je i sam bio pripadnik ulične bande i koji se integrirao u vjersku zajednicu. Trebalo je dosta vremena da vođama kaže kako odlazi u crkvu, no ka je to konačno učinio, oni ga nisu ni pokušali spriječiti, već su ga u toj odluci ohrabrili, piše The New York Times.

Posjeti Express