Ruski zatvori su notorni po svojoj korupciji, ali neki zatvori su ipak strogi. Uzmimo za primjer zatvor Crni dupin, smješten u bespućima srednjeazijske stepe nedaleko od granice Rusije i Kazahstana. Oko 900 čuvara pazi na nekih 700 zatvorenika 24 sata dnevno kako nitko ne bi pobjegao. Obično je više zatvorenika nego čuvara, ali u Crnom dupinu čuvaju neke od najgorih zločinaca Rusije.
Jedan od njih je i Vladimir Nikolajev, osuđen 1997. godine zbog dvostrukog ubojstva i kanibalizma. Uhićen je negdje u zimu 1996. godine, a policija je pronašla tavu s ostacima ljudskog mesa. Na njegovom balkonu, u snijegu, držao je dijelove tijela koje je planirao kasnije pojesti.
"Dolazio sam kući s tuluma malo pripit. Kod vrata zgrade je stajao neki tip i tražio me upaljač. Malo smo se svađali i on me udario. Ja sam mu uzvario i on je umro. Što sam trebao uraditi? Uvukao sam ga u kupaonicu gdje sam mu skinuo odjeću i počeo ga komadati. Odrezao sam mu glavu i udove kad mi je nešto palo na pamet pa sam odlučio ga probati. Odrezao sam komad mesa s bedra i skuhao, ali mi se nije svidjelo. Narezao sam na meso na manje komade i prepržio u tavi. Dao sam meso jednom prijatelju koji ga je dao ženi. Ona je nešto kuhala s time pa su oni i djeca imali ručak. Rekao sam im da je to meso klokana. Što oni znaju kakvo je to meso, Rusija nema klokana", ispričao je kasnije Nikolajev.
Njegovi cimeri u zatvoru nisu ništa bolji i Business Insider napominje da su ukupno oduzeli oko 3.500 života, što znači da je, u prosjeku, svaki zatvorenik ubio pet osoba. Zatvorenici su pod 24-satnim video nadzorom, a ćelije su im smještene iza troja čelična vrata.
Zatvorenici žive u svojevrsnim ćelijama unutar ćelija, a po dvojica zatvorenika dijele jednu ćeliju veličine oko četiri i pol kvadratna metra. Stotine čuvara potrebne su kako bi održavali stalnu kontrolu nad zatvorenicima i kako bi mogli svakih 15 minuta provjeriti što rade.
Jednom kad zatvorenik iziđe iz ćelije moraju hodati oborene glave i vjeruje se da je to još jedna od posebnosti Crnog dupina. Zatvorenici moraju imati povez za oči kad god su vani, a sve kako ne bi mogli upamtiti razmještaj zgrada po zatvoru što bi im olakšalo bijeg.
Smiju vježbati, točnije bi bilo reći da smiju hodati, po jednoj posebnoj ćeliji. To znači da zatvorenici nemaju bilo kakvu slobodu kretanja izvan svoje ćelije i prostorije za vježbu.
Čuvari, dok su zatvorenici u šetnji, provjeravaju svaku ćeliju kako bi otkrili bilo kakve zabranjene predmete.
Ne postoji čak ni restoran u Crnom dupinu već zatvorenici dobivaju hranu u svoje ćelije. Najčešće je to obična juha i malo kruha.
Niti jedan zatvorenik nije pobjegao iz Crnog dupina.
