Jučerašnja presuda Županijskog suda u Splitu, kojom je 62-godišnji ratni zločinac Dragan Vasiljković, poznatiji kao Kapetan Dragan, osuđen na 15 godina zatvora, ogorčila je hrvatsku javnost zbog nekoliko razloga. Prije svega, od njegovog prvog pritvaranja u Australiji, gdje je živio prije uhićenja, do jučerašnje nepravomoćne presude, prošlo je više od 11 godina.

Drugi razlog za ljutnju je taj što je od tri točke optužnice osuđen samo po dvije, dok se za treću nije mogla utvrditi krivnja zbog nedostatka dokaza. Proglašen je krivim za zlostavljanje zatvorenika na Kninskoj tvrđavi i napad na policijsku postaju u Glini, a za ubojstvo dvojice vojnika Hrvatske vojske u Bruškoj kod Benkovca je oslobođen optužbi.

Treći razlog zbog kojeg je hrvatska javnost revoltirana, jest mogućnost da uskoro izađe na slobodu. Jučer, nakon izricanja presude javili su se brojni branitelji, obični građani ali i bivše žrtve Kapetana Dragana, razočarani našim pravosuđem, pitajući se nije li se cijeli postupak mogao ubrzati, zašto mu nisu uspjeli dokazati sve zločine i zašto mu se nije mogla odrezati veća zatvorska kazna? Osim toga, prema hrvatskim zakonima, Kapetan Dragan će sve do pravomoćnosti presude i dalje biti u istražnom zatvoru kao optuženik, a o njegovom zadržavanju svakih mjesec dana odlučivat će Izvanraspravno vijeće.

Drugim riječima, teoretski bi to značilo da bi on već mogao biti na slobodi za mjesec dana, točnije  u listopadu, kad idući put u splitskom Županijskom sudu bude zasjedalo izvanraspravno vijeće. Naravno da se to neće dogoditi u praksi, ali teoretski bi to bilo moguće, jer čak i nakon nepravomoćne presude, Kapetan Dragan još uvijek nije proveo ni dana u zatvoru kao osuđenik. To je samo jedna od besmislica kojima vrve hrvatski zakoni. Veljko Miljević, jedan od najvećih hrvatskih stručnjaka za kazneno pravo, otkrio je zašto je cijeli postupak izručenja trajao tako dugo i u čemu je sve, u ovom slučaju, griješilo hrvatsko pravosuđe.

- Mnogi se danas čude kako je moguće da bi ratni zločinac mogao biti uskoro na slobodi, ali cijeli ovaj proces, od Vasiljkovićevog izručenja do suđenja, prepun je proceduralnih pogrešaka i traljavo je izveden od samog početka. Prije svega, kad je naše Ministarstvo pravosuđa prvi put podnijelo Australiji zahtjev za izručenjem, dogodila se zamjena Vasiljkovićevog identiteta s drugom osobom. Kad su poslali zahtjev za izručenjem prave osobe, trebalo im je još nekoliko godina da zahtjev za izručenjem usklade s 
UN-ovom multilateralnom Konvencijom o izručenju osoba s međunarodnim elementima kaznenog djela. Dakle, našem pravosuđu je trebalo nekoliko godina da pošalju valjani prijedlog zahtjeva za izručenjem koji bi bio sukladan - recimo to tako - sa 'Svetim pismom' koje se primjenjuje u takvim slučajevima u cijelom svijetu, među članicama Ujedinjenih naroda, što Hrvatska i Australija jesu.

Kako kaže Miljević, sve dok Australija nije dobila valjano sastavljen zahtjev iz Hrvatske, nije mogla po njemu postupati jer bi kršila UN-ovu Konvenciju. I zato je, pored ostalog, procedura izručenja trajala mnogo više no što je trebala. Vasiljković je uhićen 2006. godine, a onda je tri godine čamio u pritvoru i čekao izručenje, da bi ga na kraju oslobodio australski Federalni sud 2009. godine. No već u ožujku 2010. godine australski Vrhovni sud ukida oslobađajuću presudu,  pa se Vasiljković skriva pod imenom Daniel Snedden, a za njim je krenula sveobuhvatna potjera. Nakon što je vraćen u ekstradicijski pritvor, koristio je sva raspoloživa pravna sredstva da odgodi izručenje.

                                                                    NASTAVAK NA SLJEDEĆOJ STRANICI...

- Kao što vidite u presudi, Vasiljkovića je tužiteljstvo u Splitu teretilo za kaznena djela koja su uglavnom počinjena '91. godine, pa se pitam zašto je našem pravosuđu trebalo 13-14 godina da sastave optužnicu?- pita se odvjetnik Miljević i nastavlja:

- Kad se konačno počela provoditi istraga, od počinjenja djela je prošlo puno godina i mnogi svjedoci su umrli ili se više precizno ne sjećaju svih okolnosti i događaja. A onda dolazimo i do visine kazne. Sad kad je suđenje napokon došlo kraju, svi se čude kako je Vasiljković dobio samo 15 godina? 

Za ovo pitanje, koje si postavljaju svi građani Republike Hrvatske, Miljević također ima objašnjenje:
- Sjećate li se Ustava kojeg je Zvonimir Šeparović nazvao Božićnim Ustavom jer je donesen 22. prosinca 1990. godine? Prema tom Ustavu u Hrvatskoj  je vrijedio Krivični zakon iz 1976. godine, donesen dakle još u vrijeme SFRJ, koji je predviđao strogu zatvorsku kaznu od maksimalno 20 godina. Hrvatska je tek 1. siječnja 1998. godine po Kaznenom zakonu iz 1997. uvela kategoriju dugotrajnog zatvora, koja može biti i dulja, a od 1. siječnja 2013. maksimalno može iznositi 50 godina. No, Vasiljkovićevi zločini datiraju iz 1991. godine kad je nastala zakonska rupa, odnosno diskontinuitet i kad se po Kaznenom zakonu moglo za takva djela dosuditi maksimalno 20 godina zatvora, tumači odvjetnik Veljko Miljević.

I ono što slijedi ide na ruku Vasiljkoviću. Budući da je do sad već ukupno u pritvoru oko 11 godina  (dvije u Hrvatskoj i devet u Australiji), on je već ispunio uvjete za predaju zahtjeva za uvjetno puštanje na slobodu jer je iza rešetaka proveo više od dvije trećine kazne. Budući da je jučer nepravomoćno osuđen na 15 godina, taj mu je rok istekao otprilike prije godinu dana. Zato je i njegov odvjetnik Tomislav Filaković već jučer, nakon pročitane presude rekao da će se vjerojatno na nju žaliti, ali se odmah ispravio i rekao da će se konzultirati sa strankom kad presudu dobiju u pisanom obliku. 

Naime, Vasiljković se može žaliti na presudu, no za to najprije mora čekati 15 dana da bi ju dobio 'na papiru', zatim njegov odvjetnik mora napisati žalbu i poslati ju Vrhovnom sudu u Zagrebu. Vrhovni sud mora zakazati sjednicu na kojoj će odlučivati o žalbi i donijeti svoju presudu, a onda ju poslati natrag u Županijski sud u Splitu, odakle presudu treba dostaviti Filakoviću i Kapetanu Draganu. To je riskantno, jer bi Vrhovni sud mogao kaznu povećati, ali čak da i potvrdi postojeću presudu, moglo bi proći još dosta vremena dok ne postane pravomoćna. Možda i mnogo više, nego li da pričekaju pravomoćnost presude Županijskog suda u Splitu i nakon toga jednostavno pošalju zahtjev za uvjetnim puštanjem na slobodu.

I dok je u Hrvatskoj javnost razočarana cijelim procesom i premalom kaznom, srpski ministar obrane Aleksandar Vulin oglasio se povodom dosuđene kazne:"Ovo je dokaz da će hrvatskim pravosuđem još dugo vladati osveta, a ne pravda."

Očito da u srpskoj Vladi i dalje ne žele priznati ratne zločine i osuditi svoje zločince.