Jučerašnja presuda Županijskog suda u Splitu, kojom je 62-godišnji ratni zločinac Dragan Vasiljković, poznatiji kao Kapetan Dragan, osuđen na 15 godina zatvora, ogorčila je hrvatsku javnost zbog nekoliko razloga. Prije svega, od njegovog prvog pritvaranja u Australiji, gdje je živio prije uhićenja, do jučerašnje nepravomoćne presude, prošlo je više od 11 godina.
Drugi razlog za ljutnju je taj što je od tri točke optužnice osuđen samo po dvije, dok se za treću nije mogla utvrditi krivnja zbog nedostatka dokaza. Proglašen je krivim za zlostavljanje zatvorenika na Kninskoj tvrđavi i napad na policijsku postaju u Glini, a za ubojstvo dvojice vojnika Hrvatske vojske u Bruškoj kod Benkovca je oslobođen optužbi.
Treći razlog zbog kojeg je hrvatska javnost revoltirana, jest mogućnost da uskoro izađe na slobodu. Jučer, nakon izricanja presude javili su se brojni branitelji, obični građani ali i bivše žrtve Kapetana Dragana, razočarani našim pravosuđem, pitajući se nije li se cijeli postupak mogao ubrzati, zašto mu nisu uspjeli dokazati sve zločine i zašto mu se nije mogla odrezati veća zatvorska kazna? Osim toga, prema hrvatskim zakonima, Kapetan Dragan će sve do pravomoćnosti presude i dalje biti u istražnom zatvoru kao optuženik, a o njegovom zadržavanju svakih mjesec dana odlučivat će Izvanraspravno vijeće.
Drugim riječima, teoretski bi to značilo da bi on već mogao biti na slobodi za mjesec dana, točnije u listopadu, kad idući put u splitskom Županijskom sudu bude zasjedalo izvanraspravno vijeće. Naravno da se to neće dogoditi u praksi, ali teoretski bi to bilo moguće, jer čak i nakon nepravomoćne presude, Kapetan Dragan još uvijek nije proveo ni dana u zatvoru kao osuđenik. To je samo jedna od besmislica kojima vrve hrvatski zakoni. Veljko Miljević, jedan od najvećih hrvatskih stručnjaka za kazneno pravo, otkrio je zašto je cijeli postupak izručenja trajao tako dugo i u čemu je sve, u ovom slučaju, griješilo hrvatsko pravosuđe.
- Mnogi se danas čude kako je moguće da bi ratni zločinac mogao biti uskoro na slobodi, ali cijeli ovaj proces, od Vasiljkovićevog izručenja do suđenja, prepun je proceduralnih pogrešaka i traljavo je izveden od samog početka. Prije svega, kad je naše Ministarstvo pravosuđa prvi put podnijelo Australiji zahtjev za izručenjem, dogodila se zamjena Vasiljkovićevog identiteta s drugom osobom. Kad su poslali zahtjev za izručenjem prave osobe, trebalo im je još nekoliko godina da zahtjev za izručenjem usklade s
UN-ovom multilateralnom Konvencijom o izručenju osoba s međunarodnim elementima kaznenog djela. Dakle, našem pravosuđu je trebalo nekoliko godina da pošalju valjani prijedlog zahtjeva za izručenjem koji bi bio sukladan - recimo to tako - sa 'Svetim pismom' koje se primjenjuje u takvim slučajevima u cijelom svijetu, među članicama Ujedinjenih naroda, što Hrvatska i Australija jesu.
Kako kaže Miljević, sve dok Australija nije dobila valjano sastavljen zahtjev iz Hrvatske, nije mogla po njemu postupati jer bi kršila UN-ovu Konvenciju. I zato je, pored ostalog, procedura izručenja trajala mnogo više no što je trebala. Vasiljković je uhićen 2006. godine, a onda je tri godine čamio u pritvoru i čekao izručenje, da bi ga na kraju oslobodio australski Federalni sud 2009. godine. No već u ožujku 2010. godine australski Vrhovni sud ukida oslobađajuću presudu, pa se Vasiljković skriva pod imenom Daniel Snedden, a za njim je krenula sveobuhvatna potjera. Nakon što je vraćen u ekstradicijski pritvor, koristio je sva raspoloživa pravna sredstva da odgodi izručenje.
NASTAVAK NA SLJEDEĆOJ STRANICI...
