Bolesni ljudi prodaju svoje domove kako bi došli ovdje. U otrcane dvokatnice u zapadnom Pekingu, nekoliko stotina metara od jedne od najboljih kineskih bolnica za liječenje i proučavanje karcinoma.

Ove kuće jada i tuge poznatije su kao 'hoteli za oboljele od raka', a pružaju jeftin, privremen smještaj za stotine pacijenata u zemlji u kojoj dijagnosticiranje karcinoma može biti i financijski, a ne samo emotivno razarajuće. 

U hodnicima punim boli po noći se čuju jecaji agonije, jer, daleko od kuća, ovi ljudi dolaze potražiti pomoć za kakvu vjeruju da ne mogu dobiti u rutalnim krajevima i manjim gradovima.

"Mislio sam da ću se onesvijestiti kad sam čuo vijesti", kaže Liu Dajiang koji skrbi za svoju bolesnu suprugu. Njih dvoje su smješteni u hotelu otkad je njoj dijagnosticiran rak grlića maternice u rujnu 2014. godine. Tu su čekali kemoterapiju, operaciju i radioterapiju. Nemaju mogućnosti za posebnu njegu u svojoj sobici, ali zajednička kuhinja im omogućuje da žive jeftino i pronađu riječi utjehe među ostalim oboljelima. "Nitko joj ne bi mogao pomoći u manjem mjestu", Liu objašnjava zašto su napustili svoj dom, gradić sjeverno od Pekinga.

Sve je više bolesnih, a svi bježe u grad

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) tvrdi da je broj oboljelih od raka u golemom porastu u Kini, u kojoj od zloćudnih tumora godišnje umre 2.2 milijuna ljudi, s tim da je žalosno da se velik broj tih smrtnih slučajeva mogao sprječiti. Kod muškaraca je najčešće dijagnosticiran rak pluća, a kod žena rak dojke.

Hoteli za oboljele niknuli su oko brojnih poznatih bolnica u velikim gradovima, kao odgovor na loš zdravstveni sustav u Kini, gdje većina pacijenata nema financijski pristup kvalitetnom liječenju karcinoma u blizini svojeg doma.

Liječenje zna biti vrlo skupo, a osnovno zdravstveno osiguranje pokriva, po običaju, tek malen dio troškova. Plaćanje lijekova zna u potpunosti osiromašiti ionako siromašne stanovnike ruralnih krajeva, pa riječi 'imate rak' ljudima često zvuče kao smrtna presuda za cijelu obitelj, a ne tek kao loša vijest za oboljelog. 

Premda većina bolnica i u manjim gradovima omogućuje postavljanje dijagnoze i liječenje karcinoma, velik broj ljudi vjeruje da je kvaliteta liječenja puno bolja u velikim gradovima. Ali njihova bezglava jurnjava prema velikim gradovima nije uvijek i najbolja odluka, napominje Bernhard Schwartlander, predstavnik WHO-a u Kini: "Prava kvaliteta njege, kad uzmete u obzir liste čekanja, nije uvijek bolja u velikom gradu. Iako postoje neke rijetke vrste karcinoma koje mogu liječiti samo specijalisti u većim gradovima."

Soba koju je iznajmio Liu ima dva kreveta i nikakav dodatni namještaj osim stalka za TV. Njegova supruga leži zatvorenih očiju, unatoč tome što je televizija upaljena, te nije željela razgovarati s novinarima CNN-a, "Vrlo je slaba. Rijetko izlazi iz kreveta. Samo samnom malo prošeće po susjedstvu", objašnjava Liu.

Meng, vlasnik hotela, tvrdi da su mnogi pacijenti prodali kuće kako bi mogli platiti liječenje. "Većina se izliječi, ali ima ih i koji se nikad ne vrate iz bolnice."

Meng je 2010. iznajmio zgradu i renovirao je u hotel sa 70 soba i 10 zajedničkih kupaonica. "Pacijenti trebaju posebnu hranu. Ovdje mogu napraviti štogod im se jede, a to ne mogu u običnim hotelima." 

Meng napominje da se njegovi gosti svi dobro slažu i da se nikad ne svađaju zbog trivijalnosti. "Svi su u bolovima, pa se dobro razumiju." I unatoč tome što mu to oduzima puno vremena, uvijek nađe vremena za svoje goste, kad mu se žele povjeriti i olakšati dušu.

Mnogi ljudi u hotelu provedu puno više vremena nego što su prvotno planirali, jer se odulji čekanje na terapiju. Za to vrijeme pomalo troše novce, te na kraju terapije često ostanu bez ičega. Što  i nije najgora stvar, ako im ostane zdravlje.