Bilo je to 22. lipnja 1983. godine kada su Emanuelu Orlandi posljednji put vidjeli, navodno, kako ulazi u veliki i tamni BMW. Bilo je to u blizini autobusne stanice na kojoj je razgovarala sa svojom prijateljicom, koja ju je tada posljednji put vidjela. I nakon toga je nestala. 

Ova tada 15-godišnjakinja, iako je škola završili, i dalje je pohađala muzičku školu, u kojoj je svirala flautu. Djevojčica bila bila kćer zaposlenika Vatikana i nakon muzičke trebala se busom vratiti kući. Toga dana to nije bilo tako. Njezin nestanak jedan je od najintrigantnijih slučajeva u Italiji, a s obzirom da i dalje nije otkriveno što se dogodilo, ne čudi pozornost koju je izazvao pronalazak, zasada ne identificiranih kostiju, u Vatikanu, piše The New York Times. 

Iz Vatikana je sigla kratka izjava, osvrt na pronalazak kostiju u jednoj njihovoj zgradi početkom ovog tjedna. Samo su kratko objasnili kako su kosti pronađene prilikom renovacije zgrade pored zgrade veleposlanstva Svete Stolice i kako je rimski glavni tužitelj Giuseppe Pignatone zatražio od policije da ispitaju "starost, spol i datum smrti" pronađenih kostiju. 

Tajni dokumenti Vatikan ispod zemlje skriva najveće skandale u povijesti

Iako misterija njezina nestanka nikada nije otkrivena, tragova ima bezbroj. No njihova vjerodostojnost nikada do sada nije i službeno potvrđena. Najzanimljiviji je onaj po kome je, ubrzo nakon njezina nestanka, u Vatikan stigao poziv nekoga tko se predstavio kao navodni otmičar i u zamjenu za njezino oslobođenje tražio oslobađanje turskog muškarca koji je pokušao ubiti papu Ivana Pavla II 1981. godine. Tijekom godina agenti su ispitali niz mogućih poveznica slučaja sa sicilijanskom mafijom, KGB-om, CIA-om i bugarskim agentima. 

Nakon što je objavljena vijest o pronalasku kostiju, talijanski mediji objavili su kako je Piero Vergari, jedni prelat ispitan u slučaju nestanka djevojčice, jednom radio u vatikanskoj ambasadi, apostolskoj nuncijaturi. Ispitan je zbog poveznice sa Enrico De Pedisom, nekoć šefom rimske zloglasne bande kojeg je upoznao kao zatvorski kapelan. De Pedis je ubijen 1990. godina, a Vergari je njegovoj obitelji dozvolio da ga pokopaju u bazilici Sant'Apollinare, u blizini koje je djevojka posljednji put viđena. 

Vergari nikada nije bio optužen u slučaju. 

Strogo čuvano Velike tajne koje Crkva nikad neće otkriti

2008. godine bivša ljubavnica De Pedisa rekla je kako je on organizirao otmicu djevojke po naredbi američkog Paul C. Marcinkusa, bivšeg predsjednika vatikanske banke, povezanog sa velikim talijanskim bankarskim skandalom 80-ih, koji je preminuo 2006. godine. 2012. godine policija je ekshumirala De Pedisovo tijelo, a kosti pronađene u obližnjoj kosturnici pregledane su da možda nisu od nestale Orlandi. Nisu bile. 

I tu nije kraj raznim teorijama, a nove se redovito pojavljuju. Prošle je godine talijanski novinar objavio pet stranica dokumenata ukradenih iz zaštićenog trezora u Vatikanu koji pokazuju kako je Sveta stolica upletena u nestanak djevojčice i kako postoji mogućnost da je ona još živa. Vatikan je tada tvrdio kako su ti dokumenti, koji pokazuju kako je Vatikan navodno plaćao njezine troškove godinu dana nakon nestanka "netočni i smiješni". 

Sva ta neodgovorena pitanja ponovno su u javnost iznijeli odvjetnici i njezini roditelji, pa je tako glasnogovornik Vatikana rekao kako Vergari nikada nije radio u ambasadi, već da je radio na Vrhovnom sudu Svete Stolice (Signatura apostolica).

Odvjetnica obitelji Laura Sgro i obitelj iznađeni su velikom medijskom pozornosti koju je ovaj slučaj izazvao. 

"Nije nam jasno zbog čega su kosti povezane s Emanuelom. I dalje se pitamo kako je nakon pronalaska kostiju došlo do pretpostavke da su to njezine kosti", naglašava odvjetnica..